nedjelja, 31. kolovoza 2008.

Molitva za vlastito zvanje

Bože Oče,
Stvoritelju i Gospodaru neba i zemlje!

Ti si svemu što postoji dao da jest,
svako si biće pozvao u život
i svakom si duhu dao da Te spozna
i da te ljubi.

I danas čovjeka zoveš na suradnju
kako bi stvorenim svijetom zavladao
i usavršio ga.

Nastavi i sada,
snagom svojega Svetoga Duha,
rasvjetljivati moje srce
i moj razum da bih shvatio
što želiš od mene.

Daj mi milost da surađujem
s darovima koje si mi dao
za obnovu Crkve
i na korist svim ljudima.
Pomozi mi da na obilje Tvojih darova
uzvratim velikodušnošću suradnje.

Gospodine, bakljo ljubavi,
udijeli mi žar svoga Duha
kako bih sve zanose svojega života
mogao s radošću posvetiti Tvojoj službi.

Učini me zauvijek svjedokom
svoje blage Očinske ljubavi.
Upravljaj moja djela
po svojoj svetoj volji.

Važnost i aktualnost molitve za Duhovna zvanja

Znamo da Krist nije molio samo za apostole i odgajao ih za njihovo poslanje, već nastavlja uvijek nadahnjivati i pomagati ostvarenje novih zvanja koja u Crkvi trebaju. Uskrsli Krist nastavlja štititi i pomagati svoju Crkvu. On je sam od nas tražio da molimo za duhovna zvanja i po apostolima je poučio Crkvu da se brine za službenike Evanđelja. Poziv na molitvu i akciju dolazi od Boga Oca koji jest i koji ostaje jedini «gospodar žetve». U mjeri u kojoj ćemo biti sjedinjeni s Kristom i sudjelovati u njegovu životu, osjetit ćemo se potaknuti na djelovanje uvijek u dvostrukom pravcu: a) s jedne strane molit ćemo da Bog pobudi u svojoj Crkvi brojna i sveta zvanja; b) s druge strane poslužit ćemo se svim silama da ostvarimo cilj buđenja, sazrijevanja i ostvarivanja novih zvanja u Crkvi.
To čineći poslušat ćemo ne samo Kristovu zapovijed već i unutarnji zahtjev koji izvire iz sjedinjenja s Kristom. Ljubav Kristova potiče nas da želimo nastaviti njegovo djelo spasenja. Nastojmo svojim vjerskim žarom uvijek priskrbiti Crkvi molitvom i djelovanjem radnike potrebne da se očituje i saopći Božja ljubav prema ljudima.

C. A. Bernard

četvrtak, 14. kolovoza 2008.

Misli pape Benedikta XVI. o svećeničkom pozivu

Svećeništvo je služenje Bogu i ljudima putem križa i ljubavi, a ne sredstvo za postizanje karijere. Svećenik je intimni Božji prijatelj i stručnjak za ljude. On je čovjek koji svojim ponašanjem odražava sliku onoga koji ga je posvetio iz visina i koji poput Njega prati svakoga od nas sve do naših pustinja i naše zbunjenosti; te koji zna uzeti na svoja ramena izgubljenu ovcu i ponijeti ju kući.

Papa upozorava i na krivo poimanje svećeništva, a kojim se želi postići crkvena karijera. "Može se vidjeti i predodžba karijerizma, pokušaja dostizanja 'na visoko', i zauzimanja položaja putem Crkve; odnosno - poslužiti se, a ne služiti. To je slika čovjeka koji putem svećeništva želi postati važna ličnost; kojemu je cilj vlastito uzdizanje, a ne ponizno služenje Isusu Kristu".

Svećenik kao pastir poznaje ljude, prati ih, posjećuje ih, otvoren je za njihova pitanja i potrebe. Svećenik stoga ne može govoriti samo u svoje ime, već iz njega treba odjekivati Očev glas. Osim toga, svećenik treba služiti jedinstvu, jer sudbina čovječanstva je, prema Bogu, postati samo jedno stado s jednim pastirom.

Svećenik, pastir duša, treba se prije svega brinuti za one koji vjeruju i žive s Crkvom. Ipak, svećenik treba također uvijek ponovno, kako kaže Gospodin, izići na ulice kako bi Božji poziv na gozbu donio i onima koji do sada još nisu ništa čuli, ili u nutrini nisu bili dotaknuti. Služenje jedinstvu oblikuje se i u zalaganju za unutarnje jedinstvo Crkve kako bi ona, uz sve različitosti i ograničenja, bila znak nazočnosti Boga u svijetu, koji jedini može stvoriti takvo jedinstvo.

Zvanje moje





Kad jednom vr'jeme dođe,
da k dragome pođem Bogu,
i kad dahnem zadnji puta
na samrtnom teškom logu,
čela moga neće resit
v'jenac lišća lovorova,
nit će povjest za moj spomen
trošit svojih zlatnih slova.

Uminut ću košto minu
milijuni ljudstva mnogi
veljem sv'jetu odaljeni
i prezreni i ubogi,
u osami što su teški
ovaj zemski vijek vili,
pa kad umru povjest ne zna,
da su ikad ovdje bili.

U seocu Bog zna kojem
proživjet ću svoje dane:
poslat će me zvanje moje
međ boge sirotane,
na tom sv'jetu što nemaju
prijatelja nikog svoga,
tek na nebu utočište
sviju b'jednih - dobrog Boga.

I u ime dobrog Boga
ja ću poći k svome stadu,
da ga kao anđel tješim
u njegovu teškom jadu,
da mirisni balzam lijem
u njegove gorke boli:
tješeći ga, zboreći mu,
da i njega Gospod voli.

Prema Bogu raspetome
dizat ću mu suzne oči,
pa će žića teškom stazom
moj bijednik lakše poći.
Zborit ću mu, kako ovdje
život traje kratko doba,
i da pravi tek počinje
s onu stranu hladnog groba.

Ja bogataš neću bit,
u biserju neću sjati
ko sretnici ovog sv'jeta,
pa mu blaga neću dati.
Dušu ću mu dati svoju
i krv vrelu srca svoga
i utjehu, što je pruža
vjera sveta Krista Boga.

Vjero sveta! Ti jedina
u toj našoj suznoj doli
utjeha si milijuna
i u tuzi i u boli.
Gdjegod Tvoje sunce sine,
i kud Tvoja zraka pane,
sušiš suze, vedriš lica,
ublažuješ gorke rane.

U narodu našem jadnom,
gdje je bol i tuga sama,
gdje se živi, gorko živi
ponajviše u suzama,
mnogim, gdje se znojem stvara
ona suha kora ljeba -
pronosit ću vjeru svetu,
ljudskoj boli melem s neba.

Pa će tako hrlit vr'jeme,
i proći će moji dani,
u zemlju ću hladnu leći,
gdje i moji sirotani.
A na grob mi neće stavit
mramornoga spomenika,
tek križ drven, jednostavan -
ko i život svećenika.

Izidor Poljak

Molitva za duhovna zvanja

Gospodine Isuse Kriste!
Tvoja nas riječ uči mudrosti i istini
i daje nam hrabrosti.

Molimo te za papu, biskupe, svećenike, đakone
i za tebi posvećene redovnike i redovnice.

Molimo Te i za tvoje misionare
i velikodušne laike, koji djeluju u službama
što ih je Crkva postavila i priznala.
Pomozi im u teškoćama, ohrabri ih u trpljenjima,
budi uz njih kada su usavmljeni,
čuvaj ih u progonstvima i nevoljama, učvrsti ih u vjernosti Tebi.

Gospodine, molimo te i za one,
koji otvaraju svoju dušu duhovnom pozivu
i koji su Te spremni izbliza slijediti u svećeničkom i/ili redovničkom pozivu.
Učvrsti ih u pozivu i daj ime snage, hrabrosti i ustrajnosti
kako bi svladali teškoće koje im stoje na putu
ostvarenja duhovnoga poziva.
Neka ih tvoja riječ hrabri, neka ih tvoj primjer privlači,
i tvoja milost neka ih vodi do cilja -
do svetih redova, do redovničkih zavjeta, do misionarskog poslanstva.

Gospodine, neka tvoja riječ sve nas vodi i podupire,
da znamo usmjeravati, savjetovati,
podupirati braću i sestre istom snagom
svjedočenja i ljubavi, kakvu Ti posjeduješ,
i kakvu samo Ti možeš dati.

Usliši nas, molimo Te Bože, u svim našim
potrebama i molitvama.
To te molimo po Kristu, našem Gospodinu
i dobrom pastiru svoga stada. Amen.