srijeda, 30. studenoga 2011.

Molitva Blaženoj Djevici Mariji za odgovor na duhovno zvanje


Marijo, Majko moja i Majko naša!
Upravljam svoj pogled k Tebi koja si odabrana biti Majkom našega Gospodina, Isusa Krista. Molim Te za Tvoj majčinski blagoslov. U trenutku anđelovog navještenja Ti si bezuvjetno pristala na veliku zadaću koju je za Tebe naš nebeski Otac pripremio.
Pogledaj na mene i na moju tjeskobu koja već godinama uznemiruje moje srce u strahu pred Božjim pozivom. Znam da me Gospodin zove posvetiti svoj život, znam da me zove u samostan, ali nemam hrabrosti poput Tebe reći:" Evo me!"
Molim Te, upravljaj mojim koracima da moj život bude ispunjen smislom na putu prema vječnoj sreći.
Amen.
                                                                                             * Autor: srednjoškolka

Kako ostvariti duhovni poziv

Kako se ulazi u samostan, odnosno, na koji način netko može ostvariti svoje redovništvo ili svećeništvo? Duhovni poziv je kada se konkretna osoba opredijeli za život u samostanu kao redovnik ili redovnica, ili, kada se želimo ostvariti kao dijecezanski svećenik koji nije redovnik. To je važno znati osobito onima koji osjećaju da ih Bog zove u duhovni stalež.
U radu za zvanja kao i za ostvarenje i življenje duhovnog poziva najvažnija je molitva. Gdje se moli? Smatram da je prvotna i najvažnija molitva u našim obiteljima gdje će mladi prepoznati, a tada i dobiti blagoslov od svojih roditelja, da krenu na ovaj put. Što tom molitvom postižemo? Kao prvo, osjećaj za našu crkvenost jer je u svakom trenutku naše povijesti potreban određen broj duhovnih zvanja, a osobito svećeničkih, koji nam kao prezbiteri dijele Riječ i sakramente.
U molitvi želimo prepoznati što nam Gospodin poručuje jer znamo da nas želi ne samo u duhovnom pozivu već i u obiteljskim zajednicama. Zato je jako važno imati sigurnost na što nas Bog zove. Jasno da u trenucima takvih razmišljanja imamo nedoumica. Potrebno je, stoga, pitati za savjet određenog svećenika, redovnika ili redovnicu jer će nam oni najbolje pomoći. Jasno da onaj koji želi ići za redovnika, redovnicu ili svećenika mora biti katolik kojemu će prije odlaska u sjemenište, samostan ili bogosloviju župnik ili neki drugi svećenik napisati preporuku.
Nema nekog konkretnog načina kada ili kako smo otkrili da smijemo krenuti za Gospodinom na ovakav način, pa da to vrijedi za svakoga. Netko se oduševi u svom djetinjstvu pa će krenuti u sjemenište i dalje nastaviti svoj poziv. Netko će nakon završene srednje škole izvan sjemeništa oduševiti se i krenuti tim putem. Ima onih koji su već godinama radili ili su završili neki fakultet pa su osjetili poziv i krenuli. Nema nekog određenog pravila. No, sigurno da je potrebno se posavjetovati sa svećenikom, najbolje sa svojim župnikom, kada razmišljamo o svom pozivu. Ima i onih koji su otkrili Isusa Krista jer su se obratili pa se žele na brzinu pronaći u duhovnom pozivu.
Nažalost, ima i onih koji su u poteškoćama vlastitoga života željeli krenuti na ovaj put misleći da će se problemi riješiti njihovim odlaskom. Zato je potrebno posavjetovati se sa svećenikom koji me najbolje poznaje kao i s odgovornim osobama koje su zadužene za pristup novih članova u samostan, sjemenište ili bogosloviju.

Molitva za duhovna zvanja

Gospodine Isuse, po tebi je stvoren i posvećen svijet: molimo te, obnovi u cijeloj Crkvi vjeru i zanos svojih učenika. Pomozi nam da u današnjem svijetu stvaramo plodno ozračje za dijalog s tobom – vječnim Učiteljem života i istinske sreće.
Oslobodi nas površnosti i tvrdoće srca, da većom jasnoćom zasja ljubav i životno predanje onih koje si posebnim pozivom izabrao za rast Crkve i posvećenje svijeta.
Blagoslovi mladiće i djevojke koji u krilu naših obitelji i naših zajednica iskreno i radosno prihvaćaju tvoj dar svećeničkog i redovničkog poziva.
Sve nas otvaraj poticajima svoga Duha, da zajedništvom i bogatstvom službi objavljujemo spasenje i vječnu ljubav dobrog nebeskog Oca. Amen.

utorak, 29. studenoga 2011.

Kako se postaje biskupom?



Budući da se radi o za Crkvu itekako velikoj i važnoj stvari, ova pitanje je regulirano crkvenim zakonikom (Codex Iuris Canonici, skraćeno: CIC). Konačnu odluku o imenovanju nekog svećenika biskupom ima poglavar Katoličke Crkvepapa. Samo on ima pravo slobodno imenovati nove biskupe koji su dijecezanski ili, kako se to na hrvatskom jeziku kaže, biskupijski, tj. kojima je povjerena odgovornost i uprava neke biskupije ili nadbiskupije, te naslovni ako imaju druge službe u Crkvi koje su obično povezane s biskupstvom njihovih nositelja, npr. apostolski nunciji, visoki službenici Svete Stolice ili pomoćni biskupi.
Za najveći broj biskupija papa tako slobodno imenuje biskupe, dok vrlo mali broj biskupija, zahvaljujući nekoć u povijesti stečenim povlasticama, izabire svoje biskupe a papa ih, ako su zakonito izabrani i ako se slaže s izborom, potvrđuje. Ako papa nekoga takvoga izabranog biskupa ne bi potvrdio, on ne bi mogao preuzeti upravu biskupije.

Predlaganje kandidata za nove biskupe crkveni zakonik povjerio je službujućim biskupima. Oni su, po crkvenom propisu, dužni Svetoj Stolici »barem svake tri godine« tajno sastavljati popis od trojice svećenika prikladnijih za biskupstvo i dostaviti ga Svetoj Stolici. Biskupi taj popis mogu, po crkvenom zakoniku, sastaviti u zajedništvu biskupa crkvene pokrajine, tj. metropolije ili, gdje to savjetuju okolnosti, u zajedništvu biskupske konferencije. No ako se sastavlja popis zajednički s drugim biskupima iz metropolije ili čak čitave biskupske konferencije, dijecezanski biskup ipak ima pravo iznijeti svoj prijedlog s imenima svećenika koje smatra dostojnima i prikladnima za biskupsku službu. Crkveni zakonik zahtijeva da se u popis prezbitera prikladnijih za biskupsku službu osim dijecezanskih svećenika stavljaju i svećenici članovi ustanova posvećenog života odnosno redovnici. Takav je postupak kad se god postavlja novi dijecezanski biskup ili biskup koadjutor s pravom nasljedstva. Ako pak neki dijecezanski biskup smatra da je u njegovoj biskupiji potreban pomoćni biskup, on sam Svetoj Stolici predlaže popis s trojicom kandidata svećenika prikladnijih za tu službu.

Za većinu biskupija, koje nemaju spomenute povijesne privilegije, nakon što Sveta Stolica primi popis kandidata, ona zahtijeva od apostolskog nuncija odnosno papinskog izaslanika u dotičnoj zemlji u kojoj se provodi proces postavljanja novoga dijecezanskoga biskupa ili biskupa koadjutora da prikupi dodatne informacije o kandidatima. Papinski izaslanik dužan je istražiti i Svetoj Stolici priopćiti što o svakom pojedinom predloženom kandidatu misli metropolit i biskupi sufragani crkvene pokrajine u kojoj bi kandidat mogao preuzeti biskupsku službu. Nadalje, papinski izaslanik dužan je pribaviti mišljenje predsjednika biskupske konferencije, zatim dobiti savjet nekih članova zbora savjetnika dijecezanskog biskupa i stolnog kaptola te više predstavnika biskupijskog i redovničkog klera te laika »koji se odlikuju mudrošću«. Papin izaslanik dužan je također priložiti svoj osobni sud odnosno svoje osobno mišljenje o kandidatima.

Sav taj postupak papinski izaslanik provodi u najvećoj tajnosti i svi koji su pitani za savjet odnosno za mišljenje obvezani su najstrožom tajnom. Ta je tajnovitost potpuno razumljiva jer se radi o živim ljudima koji bi mogli, kad bi njihova kandidatura došla u javnost, zbog toga imati u nekim situacijama različitih neugodnosti. U Crkvi se naime u svim biranjima osoba primjenjuje tajno glasovanje tako da sudjelovanje u biranju nikada ne može postati razlog kakvoga nepotrebnog razdora ili smutnje. Možda zaslužuje posebnu pozornost odredba Zakonika kanonskoga prava koja doslovno glasi: »Neka se ubuduće svjetovnim vlastima ne daju nikakva prava ni povlastice izbora, imenovanja, predlagana ili određivanja biskupa

Uvjeti za izbor kandidata

Crkva je propisala također uvjete koji jamče prikladnost određenih kandidata za biskupstvo. Tako se od svakog kandidata doslovno traži sljedeće stvari:
          1) »da se odlikuje čvrstom vjerom, dobrim ponašanjem, pobožnošću, revnošću za duše, mudrošću, razboritošću i ljudskim vrlinama te da je obdaren drugim sposobnostima koje ga čine prikladnim za vršenje dotične službe«.
         2) »da uživa dobar glas«
         3) »da ima barem trideset pet godina života«
        4) »da je već barem pet godina prezbiter«
        5) »da ima doktorat ili barem magisterij iz Svetoga pisma, bogoslovlja ili kanonskoga prava postignut na visokoškolskoj ustanovi koju je odobrila Apostolska Stolica, ili da je barem u tim znanostima zaista stručan«.

Tako sabrana mišljenja o kandidatu koji ispunjava navedene uvjete, uključujući i ono apostolskog nuncija odnosno papina izaslanika, koje ima posebnu težinu, šalju se Apostolskoj Stolici kojoj pripada konačni sud o prikladnosti onoga koga valja unaprijediti. Nakon poruke mjerodavnih djelatnika Svete Stolice koji su utvrdili prikladnost određenih kandidata, lista s imenima trojice kandidata podnosi se papi na konačnu odluku. Papina odluka pismeno se priopćuje dokumentom koji se zove bula te se objavljuje javnosti.

* O svim biskupima i biskupijama po svijetu vidi: www.catholic-hierarchy.org

nedjelja, 13. studenoga 2011.

I mediji utječu na broj svećeničkih zvanja

Na smanjivanje broja novih svećenika u mnogim Zapadnim zemljama, prema mišljenju prefekta Kongregacije za katolički odgoj kardinala Zenona Grocholewskog, utječu i neki mediji svojim kritikama na račun Katoličke crkve i njezinih svećenika.
U intervjuu 5. studenoga u vatikanskom dnevniku L'Osservatore Romano kardinal Zenon je rekao da s obzirom na dominantnu ulogu medija, od novina, preko televizije pa sve do interneta, u društvu više gotovo da i nema mjesta za tišinu, za meditaciju i molitvu.
Ostali uzroci smanjenja broja kandidata za svećenike u prvenstveno zapadnim zemljama, prema njegovu mišljenju jesu sekularizirano okruženje i nedostatna privlačnost duhovnog zvanja.
No, kao pozitivno isti kardinal zaljučuje jest to da broj svećeničkih kandidata na svjetskoj razini ipak raste.  

petak, 11. studenoga 2011.

Osluškivanje Božjega poziva

Ljudi su oduvijek nastojali razumjeti Božji poziv za određeno izabranje i poslanje. Da bi se spoznao pravi odgovor taj proces moguće je pratiti kroz četiri glavna koraka i to:
a) biti svjestan Božjeg poziva
b) prikupiti informacije
c) odlučiti
d) tražiti potvrdu svog odabira.

Tvoj poziv nije samo za tebe, tvoj je poziv uvijek poziv i za druge, poziv na služenje drugima, poziv na molitvu za druge ljude.

Sv. Franjo u molitvi pred Križem
1.
Kako čuti Božji poziv u svom životu - kako razumjeti ono što čuješ?
Vjekovima su si ljudi postavljali ova pitanja i nastavljaju ih postavljati svi koji tragaju za Božjom nazočnosti i pozivom u svom životu. Ako otvorite Sveto pismo, naći ćete nekoliko primjera gdje ljudi nastoje shvatiti Božji poziv.
Vjerojatno ćeš nekoliko puta čuti Božji poziv prije nego li shvatiš tko te zove. Tvoj je zadatak slušati, dobro slušati, i kada jednom čuješ Božji glas, onda ga slijediti.

Sjeti se pripovijesti o pozivu Samuela (1 Samuel 3, 1-10). Samuel je bio dječak koji je služio u hramu kada je začuo glas kako ga imenom zaziva. Pretpostavio je da ga zove svećenik, Eli. Konačno je Eli shvatio da je Samuel čuo Božji glas pa ga je uputio da odgovori, “Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša." Samuelu je Eli trebao reći da je glas kojega je čuo - Božji glas. Samuel nije sam prepoznao Božji glas.

Ili, događaja poziva Andrije i drugog učenika kada su bili zajedno s Ivanom Krstiteljem. Ivan je ugledao Isusa kako je prolazio i pokaza na njega: “Evo Jaganjca Božjeg." Nato su ta dvojica učenika krenula za Isusom i postala njegovi učenici (Iv 1, 35-40). Trebali su Ivana Krstitelja da im pokaže Isusa. Tek su ga tada mogli slijediti i odgovoriti na poziv. 
Kada nastojiš otkriti Božji poziv u svom životu, ulaziš u vrijeme razmatranja. U rječniku se razmatranje definira kao: razdvojiti, razlučiti, prosijati. Razmatranje je stoga razdoblje 'prosijavanja' ili odvajanja', 'razlučivanja'. Vjersko razmatranje je i razdoblje gledanja srcem kako bismo mogli izabrati život u Bogu. To je razdoblje kada si dopuštamo otvaranje Božjoj volji, a ujedno i prilika kada dopuštamo srcu da vodi naš um i da ne vjerujemo samo svom razumu. 

Što čuješ?
Budući da razmatranje ima mnogo dijelova, želja mi je predložiti četiri osnovna koraka, u bilo kojem razdoblju otkrivanja svog poziva. Prvi je poziv na posvješćivanje. Pozvan si osluškivati Boga, sebe i one koji te okružuju.
Ako trebaš slušati Boga, onda je molitva ključna stvar. Trebaš odvojiti vrijeme za razgovor s Bogom, moliti Boga za pomoć i vodstvo. Trebaš baciti pogled na Isusov život da vidiš koliko je mjesto molitve značajno u razmatranju. U evanđeljima ćeš primjetiti kako je Isus, prije svake značajne odluke, odlazio na neko samotno mjesto i molio. Povlačio se u osamu i provodio dugo vremena u molitvi prije odabiranja dvanaestorice apostola kao i pripremajući se za svoju muku i smrt na križu.
Božji glas možeš čuti i u glasovima ljudi koji te okružuju. Tvoj poziv nije samo za tebe. U tvom osobnom rastu, tvoj se odnos s Bogom može razvijati i kao posljedica tvog poziva, tvoj je poziv uvijek poziv i za druge, poziv na služenje drugima, poziv na molitvu za druge ljude.

Jedan mladić koji je razmišljao o redovničkom životu kaže: “Bez glasova drugih, znam da u svom duhovnom napredovanju ne bih bio tu gdje sam danas. Bog mi je cijeloga života slao ‘glasove’, ljude koje sam možda poznavao veoma kratko i one druge koje sam poznavao dugo. Osjećam se tako živim i ispunjenim ljubavlju tijekom naših duhovnih razgovora. Njihovi glasovi odzvanjaju u meni te donose svjetlo i mir u moj život."

2.
Što trebam znati – prikupljanje informacija
Drugi korak u otkrivanju poziva jest prikupiti informacije i istražiti mogućnosti pred sobom. Jedan mladić razmišljajući o ovoj stvari veli: “Razmatrajući Božji poziv u svom životu, mislim da mi promatranja i informacije ljudi koji me znaju pomažu da u mnoštvu najrazličitijih situacija dobijem dublji uvid u sebe i bolje upoznam samog sebe. Svaka osoba, s kojom sam bio povezan, otkrivala mi je i slabosti i skrivene snage u meni."

Razmatranje poziva na posvećeni život dvosmjerna je ulica. Poziva na uzajamno razmatranje - 1) sa strane pojedinca i 2) sa strane zajednice. Baš kao i kod braka, ulazak u redovničku zajednicu uključuje dvije strane, a obje su pozvane da budu otvorene i iskrene kako bi razlučile zove li Bog nekoga da se pridruži dotičnoj zajednici ili ne.

Tijekom ovog koraka od velike je pomoći imati duhovnika, osobu s kojom možeš podijeliti svoju molitvu, svoj odnos s Bogom, svoja pitanja i svoje strahove. Duhovnik ti može pomoći razlučiti, 'prosijati' i otkriti kamo te Bog vodi. Šimun kaže kako mu je duhovni voditelj pomogao i izazvao ga u razlučivanju poziva: “Moj mi je voditelj pokazao zajednice koje sam možda nikada ne bih posjetio i pokazao mi nove načine molitve i štovanja Boga. Ohrabrio me i pomogao mi da izvuče iz mene ono najbolje.“

Ako razmatraš poziv za neku određenu zajednicu, dio ovog koraka uključuje razgovor s duhovnikom  kojega je zajednica odredila koji će slušanjem i razgovorom pomoći istražiti ono što se krije u dubini osobe i izvući na vidjelo. 


3.
Na putu k odluci
Razmatranje zahtijeva strpljivost svih. Često ima mnogo pitanja, ali odmah nema brzih odgovora. Strpljivost je važna, a ona zahtijeva vrijeme i pozornost na djelovanje Duha Božjega. Strpljivost dovodi do trećeg koraka – odlučivanja (odabira).
Ovaj korak te poziva da odabereš ono što naslućuješ da je Božja volja, kako ju najbolje možeš razumjeti u tom trenutku. Ne možeš očekivati da će tvoje odluke biti uvijek ispravne, niti možeš biti 100 posto siguran u odlučivanju. Umjesto toga pozvan si da se naprosto odlučiš za nešto za što vjeruješ da će te dovesti do toga da postaneš osoba koja mnogo ljubi, da postaneš osoba kakvom te je Bog nakanio da budeš. 


4.
Potvrda izbora
Četvrti korak u razmatranju slijedi odmah nakon odlučivanja, i to je ključni korak u cijelom ovom postupku. Tražiš potvrdu svog odabira. Iako je molitva sastavni dio cijelog procesa razmatranja ona je posebice važna u ovoj četvrtom koraku. Donio si odluku.
Iako će te možda neki podupirati u tvom odabiru, možda ćeš naići i na one koji se ne slažu s tvojom odlukom i pokušavaju te odgovoriti od nje. U tim je trenucima važno obratiti pozornost na ono što se događa u tebi. Je li tvoja odluka oslabila ili ojačala, čak i obzirom na ove poteškoće? Ponekad ove negativne reakcije zapravo pomažu ojačati tvoju odluku.

Međutim, ako se nakon odabira osjetiš nelagodno ili se čak fizički razboliš, moraš iznova pogledati duboko u sebe. Osjećaš li samo strah, “trnce"? Ili ti tvoje tijelo pokušava reći da nisi dobro odabrao? U takvim je trenucima vodstvo duhovnika neophodno. Nedostatak potvrde možda je poziv na preispitivanje tvoje odluke. Razdoblje preispitivanja odluke može te dovesti do drugačijeg odabira. Ili može ukazati na neka područja u kojima moraš naći dodatnu potporu iako nastavljaš živjeti svoju prethodnu odluku.

Iako razmatranje zahtijeva od tebe vremena za molitvu u osami i za razgovor s Bogom, trebaju ti i drugi ljudi da ti pomognu razlučiti plodove tvoje molitve, da ti pomognu pokazati put da slijediš Božji poziv. Kao udovi Tijela Kristovog, trebamo jedni druge za otkrivanje vlastitih talenata i sposobnosti. Trebaš druge dijelove tijela da ti pomognu na tvom putu i da ti ponekad pokažu put. Svi smo članovi zajednice vjerske obitelji. Stoga te tvoje razmatranje u životu prirodno vodi u tu zajednicu, a ne podalje od nje. Bog koristi ljude oko tebe da te vode, i potiču na djelovanje. 


Dobro slušaj!
Razmatranje traži mnogo snage. Slušanje nije lagan posao! I ti ćeš poput Samuela vjerojatno čuti Božji glas nekoliko puta prije nego li shvatiš tko te zove. Ali uz pomoć svojih prijatelja, obitelji, i vjerskih zajednica, moći ćeš ustanoviti kamo te Božji poziv zove. Tvoj je zadatak slušati, dobro slušati, i kada jednom čuješ Božji glas, trebaš ga slijediti poput Ivanovih učenika, koji su slijedili Isusa, kako pita svakog od vas: “Što tražite?"


Sv. Franjo i Klara Asiška ljube Kristove noge na Križu

PITANJA KAO POMOĆ U RAZLUČIVANJU

1. POSVJEŠĆIVANJE BOŽJEG POZIVA

Pitanja koja traže odgovore:
> Je li mi itko ikada predložio da bih mogao postati redovnik, redovnica ili svećenik?
> Je li me itko pozvao na aktivno služenje? 
 > Je li itko prepoznao u meni moje darove odnosno talente i ukazao na njih?
> Priznajem li da ovi glasovi mogu biti Božji koji me vode k pozivu u mom životu?
> Kako razlučujem sve te glasove?
 > Kako prepoznajem Božji glas usred mnoštva glasova oko sebe?
> Što čujem? 
 > Koga slušam?
  > Koliko vremena provodim u molitvi?
  > Jesam li zamolio Boga za pomoć dok se trudim razabrati kakav poziv imam u svom životu?
> Što drugi ljudi mogu reći meni ili o meni?

2. PRIKUPITI INFORMACIJE I ISTRAŽITI RAZNE MOGUĆNOST

Pitanja koja traže odgovore:
> Koji su moji darovi?
> Gdje bih mogao najbolje služiti?
> Kakvi me motivi potiču na moj odabir
> Gdje se odupirem Božjem pozivu?

3. ODABRATI ONO ŠTO MISLIŠ DA JE BOŽJA VOLJA

Pitanja koja traže odgovore:
> Koji je najbolji izbor iz ljubavi kojeg mogu učiniti?
> Koji odabir će mi pomoći da što potpunije budem ono što jesam?

4. POTRAŽITI POTVRDU SVOG ODABIR

Pitanja koja traže odgovore:
> Što se u meni događa?
> Osjećam li mir, čak i usred nekih sumnji?
> Što se događa kad ispričam svoju odluku drugim ljudima? Kažu li drugi: “Mogu te zamisliti kao..."?
> Kako shvaćam negativne reakcije unutar sebe?
> Kako tumačim negativne reakcije članova moje obitelji ili prijatelja? 
 > Nastojim li čuti Božji glas među glasovima onih koji me poznaju i koji me ljube?
> Prihvaćam li kritiku ili zabrinutost kao priliku da preispitam svoje motive i da se time još više ojačam umjesto oslabim u svom naumu?

nedjelja, 6. studenoga 2011.

Zar zoveš mene Gospodine?

Iz Evanđelja po Marku (1, 16-20)

Isus prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. I reče Isus: “Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!” 
Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim. Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže. Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima i otiđu za njim.
  • Bože, znaš ja ti nisam dostojan, ma ja sam divljak, pogledaj me kako se ponašam, pogledaj kako živim... a Ti me zoveš da se odazovem u Tvoju službu...!”
  • Ma znaš, vrlo rado bih krenuo putem svećeništva, ali nisam ti ja za školu, pa jedva sam završio srednju... kad makar ne bi bilo studija...”
  • Isuse, kako ću reći roditeljima? Ma ne, ne mogu im to napraviti, pa ja sam im jedinac, to će ih šokirati...”
  • Rodbina, prijatelji... moja obitelj, oni nisu vjernici, kako će me razumijeti?...”


To su samo neka pitanja koja si postavlja svatko tko je u sebi osjetio klicu Božjeg poziva i želi odgovoriti na njega. I vjerujem da zaista mogu biti problem u onom konačnom odazivu. Nema ništa gore nego na početku svoga obraćenja i oduševljenja priopćiti stvar roditeljima, prijateljima, svojoj okolini, svima onima koji te poznaju reći da želiš biti svećenik, redovnik ili redovnica. Mučno je utoliko više ako nitko od tvojih bližnjih nije vjernik ili se negativno izjašnjava protiv Crkve, vjere ili Boga. To su velike traume koje mogu dovesti do toga da se nikada ne odlučimo poći za Njime.

Kako onda naći bezbolan put? Čini se da nema izlaza. No, vjeruj mi, izlaz uvijek postoji. Isus govori: “...hrabri budite, ja sam pobijedio svijet” (Iv 16,33).

Ako se nalaziš u takoj situaciji da si neodlučan radi bilo kojeg uvijeta koji te okružuje i sapinje, vjeruj mi prijatelju, teško da ćeš ostvariti svoj naum da se posvetiš Bogu onako kako čuješ u svome srcu. Zato je toliko tvrda ona Isusova riječ: “Tko više ljubi oca ili majku nego mene, nije mene dostojan. Tko više ljubi sina ili kćer, nije mene dostojan. Tko ne uzme križ svoj i ne ide za mnom, nije mene dostojan “ (Mt 10. 37). Za odluku, jedna od najvažnijih stvari je: hrabrost. Učiniti taj prvi korak. Prepustiti se Onome koji me je pozvao. Prije toga prvoga koraka, mora postojati veliko povjerenje u tebi da će Bog voditi tvoju odluku, pa makar i ne onako kako si ti to zamišljao. Možda će posljedica biti i bolna, ali moraš znati da će Bog voditi tvoj život i urediti ga tako da će sve ispasti na dobro. I kada sklopiš hrabrost i povjerenje, dobiješ rezultat da te ništa ne može okrenuti protiv tvoje odluke: biti s Njime.

Pokušaj čitati i razmatrati Sveto pismo!
U njemu ćeš pronađi odgovore koji se tiću tebe. 
Oni će ti dati snage da nastaviš dalje i doneseš pravu odluku.

‘’I tko god ostavi kuće, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili polja poradi imena mojega, stostruko će primiti i život vječni baštiniti.” (Mt 19, 29).

Gospodine Isuse, podaj puninu svog života svim ljudima, naročito mladićima i djevojkama koje pozivaš u svoju službu; prosvijetli ih kod izbora; podrži ih u vjernosti; učini da budu hrabri i spremni darovati svoj život po Tvom primjeru, da bi drugi imali život.

                                                                                      Blaženi papa Ivan Pavao II.