petak, 26. listopada 2012.

Briga za duhovna zvanja (1)



Sustavna i organizirana briga za duhovna zvanja u Katoličkoj crkvi u tijesnoj je vezi s naglim smanjenjem broja onih koji su se počeli interesirati za svećenički i/ili redovnički poziv. Posljedica smanjenog broja novih svećeničkih i redovničkih zvanja rezultirala je sve većim pražnjenjem odgojnih ustanova: sjemeništa i novicijata. 

Stanje prije II. vatikanskog sabora

Sve do II. vatikanskog sabora u Crkvi se nije osjećao problem pomanjkanja onih koji su odabirali duhovno zvanje kao svoj životni poziv. Jednostavno, vladala je pozitivna klima i na društvenom, crkvenom i obiteljskom, kao i na svim drugim područjima koji su utjecali na pogodujući stav prema duhovnom pozivu, a u kojoj se pozvani mogao odlučiti za tzv. ministerijalnu službu u Crkvi vez većih teškoća. Pomisao na duhovni poziv nije bio priman s iznenađenjem... U Crkvi se, bar po tom pitanju, živjelo prilično 'spokojno'. Ta bezbrižna vremena, iza kojih su uslijedile vrtoglave promjene, možda nam iskreno, zorno i najbolje ocrtava Gotfried kardinal Danneels u svojem predavanju održanom na Simpoziju o zvanjima u Lourdesu 1996. godine. 
On u svojem predavanju piše: 

Mi danas u pastoralu tako tjeskobno osjećamo kako je teško i bolno rađati duhovna zvanja. Nasuprot današnjem stanju, kad sam ja ušao u sjemenište, bilo nas je osamdesetak kandidata za prvu godinu. Biskupu je bilo dosta potpisati dekret, i mi smo nahrupili na vrata; ali dvadesetak ih je bilo viška i nisu bili primljeni. Uvjeren sam da smo prije četrdeset godina, premda to nikad ne bismo otvoreno priznali, bili potpuno uvjereni da možemo svojim silana sve urediti i Crkvu organizirati po svojoj volji i svojim snagama. Sasvim je razumljivo da bismo na otvoreno pitanje: ''Čije je to djelo?'' odgovorili: ''To učini Gospodin!'', ali to bi bio naš teoretski odgovor. U sebi smo pak govorili: ''Imamo mnogo svećenika, dovoljno personala, imamo dovoljno mogućnosti i određenu moć, imamo prestiž i sredstva. Od zadanih smo metara koje moramo prijeći, za dvadeset i pet ćemo se sami pobrinuti, a za ostalih pet ti ćeš nam, Bože, priskočiti u pomoć.'' Bili smo uvjereni da Crkvu možemo ustrojiti svojom kreativnošću, svojim sredstvima, svojim kadrom

No, promjena je došla iznenada: uvidjelo se da je bilo sasvim dovoljno skretanje povijesnog kotača koje se dogovilo, pa da Crkvu liši nekih, dotad, sigurnih oslonaca. Tako je za Crkvu počela nova škola, škola u kojoj ju Gospodin uči da se njegovo Kraljevstvo ne gradi ni ''kolima bojnim, ni konjima, ni koplanicima'', niti drugim moćnim sredstvima. Štoviše, uči ju živjeti u ovisnosti o Njemu, i, ne bez muke, uči ju napuštati privid o vlastitoj duhovnoj i crkvenoj samodostatnosti. Kao plod nove svijesti, godine 1964., papa Ivan Pavao II. ustanovljuje za cijelu Crkvu Svjetski molitveni dan za duhovna zvanja.

ponedjeljak, 22. listopada 2012.

Kapucini u Švicarskoj oglasom traže nova zvanja

Kapucini

      “Traže se neoženjeni bankari, trgovci,   teolozi, novinari, komunikolozi
u dobi od 22 do 35 godina

dio je ovo oglasa koji su u Švicarskoj objavili ni manje ni više nego redovnici i to franjevci kapucini (OFMCap), s ciljem ‘spašavanja’ svoga Reda koji u toj zemlji broji sve manje članova. Oglas su objavili prije dvije godine, a oglas još i danas stoji na njihovoj internetskoj stranici.

U Švicarskoj, nekoć cvatućoj i najvećoj provinciji Kapucinskog reda, danas još djeluje oko 140 kapucina koji imaju prosječno 70 godina, a braća kapucini se nadaju da će ovom inicijativom (oglasom) privući od 10 do 20 zainteresiranih mladića. Kapucinski red se u posljednjih deset godina u Švicarskoj smanjio za 50 posto.

Zainteresiranima se u oglasu ne nudi plaća, već duhovnost, molitva i kontemplacija. Od zainteresiranih se traži da su neovisni, ali ipak sposobni za život u zajednici, da su radoznali i da imaju inicijativa. Oglas je na njemačkom jeziku, a objavljen je na njihovoj web stranici.

Osim ovoga kapucini u Švicarskoj nude i mogućnost življenja u samostanu na određeno vrijeme, točnije od tri do najviše šest godina.

Fra Damian Keller OFMCap, zadužen za promicanje duhovnih zvanja Švicarske kapucinske provincije kaže kako je ovaj oglas već obišao svijet i da se već javljaju mladići zainteresirani za kapucinski red. Postoji i mogućnost da časna braća nakon novicijata i dalje rade u svome svjetovnom zvanju i da žive i mole u samostanu.

Inače, Švicarska kapucinska provincija danas broji oko 140 redovnika u 12 samostana, dok u svijetu ima oko 11 tisuća kapucina. Do sada je zbog velikog manjka novih zvanja moralo biti zatvoreno oko 10 kapucinskih samostana.

Spomenimo i to da je Kapucinski red nastao 1525. godine, a danas ih je u svijetu oko 11.000!

                                                Autor priloga: Francisko Pavljuk

ponedjeljak, 15. listopada 2012.

Sve više mladih razmišlja o duhovnom pozivu



Nedavno je u SAD provedeno istraživanje među mladima, te nam otkriva da sve veći broj katolika u Sjedinjenim Američkim Državama razmišlja o svećeničkom i/ili redovničkom zvanju.

„Iako mnogi govore o manjku broja svećenika i naglom padu broja duhovnih zvanja, studija pokazuje da takav pad ne postoji kod mladih katolika u SAD-u“, stoji u izvješću istraživanja čije je rezultate 9. listopada objavila Američka konferencija katoličkih biskupa.

Istraživanje pokazuje da je među ispitanim katolicima 12% muškaraca i 10% žena ozbiljno razmatralo svoj duhovni poziv.

3% muških i 2% ženskih ispitanika izjavilo je da ‘vrlo ozbiljno’ razmišlja o svećeničkom/redovničkom zvanju. To dakle obuhvaća 350.000 neoženjenih muškaraca i više od 250.000 neudanih žena“, stoji u izvješću.

Nadalje, katoličko obrazovanje u tome igra važnu ulogu. Kod muških ispitanika koji su pohađali katoličku srednju školu postoji šest puta veća vjerojatnost da razmišljaju o duhovnom zvanju. Kod žena koje su pohađale katoličku osnovnu školu tri puta je veća vjerojatnost da razmišljaju o zvanju, nego kod onih koje nisu pohađale takvu školu.

„Poticanje i ohrabrenje je važno“, pokazuje istraživanje. Dvostruko je veća vjerojatnost da će osoba razmišljati o duhovnom zvanju ako joj netko daje oslonac i poticaj.

Prema istraživanju, ostali pozitivni faktori koji su utjecali na duhovna zvanja kod mladih jesu:

           a) sudjelovanje na Svjetskom danu mladih
           b) Nacionalnoj konferenciji mladih katolika
           c) korištenje medijima vjerskog sadržaja
           d) poznavanje osobe koja živi posvećenim životom.

ponedjeljak, 8. listopada 2012.

Molitva kad razmišljaš o duhovnom zvanju


Gospodine Isuse,
dugo sam čekao na ovaj trenutak.
Trebalo mi je vremena da
razgovaram s tobom u četiri oka,
posebice da te slušam.
Da budem iskren, doista mi ne prestaješ slati poruke.
Problem je što ih ne želim uvijek primiti.
Ponekad ih otjeram glazbom, prijateljima, bukom...

Usprkos tome, ne mogu zanijekati –
osjećam veliku prazninu,
čak i ako se to izvana ne vidi.
Pa ipak, kada mi dođe tvoj smiren poziv: “Hajde za mnom”,
srce mi preplave svjetlo i mir.
Čim začujem ova poziv u dubini svoje duše,
pitam se kako to da si odabrao baš mene između stotina i tisuća mladih.
Ali zašto Gospodine?
Zašto baš mene?
Što je toliko posebno u meni da me
pozivaš slijediti te kao svog odabranog apostola?

Tada mi pada na pamet tvoj prvi poziv učenicima i kažem si:
“A što je to bilo tako osobito u
Petru, Jakovu, Ivanu i Andriji...?
Nisu li i oni bili ljudi poput drugih?
Nisu li griješili poput svih drugih?
Nisu li bili slabi, ponašali se izdajnički i kukavički poput svih drugih?
A ipak si ih odabrao: “Ti nisi odabrao mene, ne, ja sam odabrao tebe.”  
Zapanjuje pomisao da ovi siromašni ribari s Tiberijadskog jezera
nisu nimalo oklijevali ostaviti na obali zauvijek,
'mrtve mreže' cijelog svog života.

A meni je tako teško ostaviti obitelj,
udobnost moga doma,
navezanost na djevojku (dečka),
izglede da ostvarim karijeru,
svoje osobne planove,
svoju slobodu...

Ali s druge strane ti me također privlačiš
i to nekom osobitom silom
jer si mnogo više od bilo koje osobe ili stvari ovoga svijeta.
Tvoja osobnost, krajnja širokogrudnost,
nježnost prema nama, blagost srca i divota tvoga kraljevstva,
sve me to strahovito privlači.

Znam da ću uz tebe biti istinski sretan;
znam da ćeš ugasiti moju žeđ za vječnošću,
i da ću s tobom trajno obilježiti ovaj svijet,
čineći dobro u tvoje ime.

Ali bojim se.
Plaši me upuštanje u pustolovinu kojom riskiram sve,
premda znam da njome mogu zadobiti sve.
Gospodine, udijeli mi velikodušnost
da krenem za tobom bez oklijevanja,
da prerežem spone tugovanja
koje me vezuju za obalu i zadržavaju me
da se ne otisnem na more svijeta,
s tobom, kapetanom moga broda.
Podaj mi hrabrost, podaj mi snagu.
Znam da neću imati viđenja, ukazanja, ni ništa slično.

Ipak, tvoj glas neće prestati jasno odjekivati mojom dušom
i nesumnjivo me pozivati: “Hajde za mnom”. 
Slijedit ću te, Gospodine.
Slijedit ću te kamo god išao,
i kamo god me vodio.
Ići ću s tobom,
nosit ću svoj križ i dizat ću se s tobom da spasim svijet.
Molim te samo za tri stvari:
podaj mi vjeru, velikodušnost i hrabrost;
jednom riječju – ljubav. Amen.

utorak, 2. listopada 2012.

Što je to celibat i koliko je u današnje vrijeme opravdan?


Franjevci kapucini (OFMCap)
Celibat znači beženstvo, bezbračnost.
U jednom od dokumenata Drugoga vatikanskog sabora kaže se: Celibat mnogostruko pristaje svećeništvu. Cijelo je naime svećeničko poslanje posvećeno službi novoga čovještva što ga Krist, pobjednik smrti, po svom Duhu podiže u svijetu. (…) Svećenici se obdržavanjem celibata radi kraljevstva nebeskoga posvećuju Kristu na nov i odličan način; uza nj lakše pristaju nepodijeljenim srcem, u njemu se i po njemu slobodnije predaju službi Bogu i ljudima, slobodnije služe njegovu kraljevstvu i djelu višnjega preporađanja te tako postaju sposobniji da prime u većoj mjeri očinstvo u Kristu. (…) Osim toga oni postaju živi znak onoga budućeg svijeta koji je po vjeri i ljubavi već prisutan, u kojem se sinovi uskrsnuća neće udavati niti ženiti (Presbyterorum Ordinis III, 16).

U prvoj Crkvi celibat je bio preporučan onima koji su ulazili u svećeništvo. Obvezan u Katoličkoj Crkvi postaje u 11. stoljeću u vrijeme pape Grgura VII. Kandidati za svećeništvo prije samoga primanja svetih redova biskupu obećavaju da će svoju službu vršiti u beženstvu. Celibat je zasigurno veliko bogatstvo i blagoslov u Katoličkoj Crkvi, jer svećenicima omogućava da se u cijelosti predaju službi kraljevstva nebeskoga.
Celibat je čisto crkveni zakon i Crkva ga može dokinuti, jer svećeništvo po svojoj naravi ne zahtijeva nužno i celibat (grkokatolici, pravoslavci i protestanti imaju praksu oženjenih svećenika). Crkva je pak svjesna koliko milosti Bog daje preko celibata onima koji ga iskreno žive i kolika je prednost kad se svećenik nepodijeljena srca predaje u službu Bogu i ljudima.

Mnogi danas teško shvaćaju celibat i smatraju ga nepotrebnim teretom. Teško mogu razumjeti one koji ga dragovoljno prihvaćaju radi kraljevstva Božjega. Zagovornici su ukidanja celibata jer smatraju da bi bilo više svećenika kad ovaj poziv ne bi bio nužno povezan s beženstvom.
Praksa pak pokazuje da one Crkve koje imaju oženjene svećenike ne obiluju zvanjima. Bog izabire one kandidate koji će njegovom pomoću i vlastitim odricanjem svoje svećeništvo živjeti u beženstvu i nepodijeljenim srcem raditi na širenju kraljevstva Božjega.

                                                                                                                                   S. Lončar