ponedjeljak, 18. veljače 2013.

Biti ili ne biti: duhovni poziv ili brak?


Redovnički-posvećeni život

Pojam posvećeni život odnosi se na stanje kod kojeg se muškarci i žene javno zavjetuju na obdržavanje evanđeoskih savjeta (siromaštva, čistoće i poslušnosti), najčešće u kontekstu redovničke zajednice ili samostana.
Davanjem redovničkih zavjeta takvi muškarci i žene savršenije se žele pridržavati Isusovih uputa. Riječima samoga Božanskog učitelja, to su savjeti svima koji žele biti ''savršeni'' (usp. Mt 19, 10-12; Mt 19, 16-22; Mt 5, 48; Mk 10).
 
U Katekizmu Katoličke Crkve (br. 916) čitamo:
''Redovnički stalež je jedan od načina upoznavanja 'intimnijeg' posvećenja, koje je ukorijenjeno u krštenju i znači potpuno predanje Bogu. U posvećenom životu Kristovi vjernici, po nadahnuću Duha Svetoga, žele izbližega slijediti Krista, predati se Bogu kojega ljube iznad svega te tako, težeći k savršenstvu ljubavi u službi Kraljevstva, u Crkvi označivati i naviještati slabu budućega vijeka.''

Blaženi papa Ivan Pavao II., u dokumentu Posvećeni život (Vita Consecrata), br. 32 piše: ''Što se tiče značenja svetosti Crkve, treba priznati objektivnu odličnost posvećenomu životu, koji odražava sam Kristov način života. Upravo zato u njemu postoji osobito bogato očitovanje evanđeoskih dobara i savršenije ostvarenje svrhe Crkve, koja je posvećenje čovječanstva. Posvećen život navješćuje i na neki način anticipira buduće vrijeme, kada se, dostigavši puninu onoga Kraljevstva nebeskog, koje već sada postoji u zametku i u tajni, sinovi uskrsnuća neće se ni ženiti, ni udavati, nego će biti kao Božji anđeli (usp. Mt 22,39)''.

Brak

Crkva naučava da je brak i posvećeni život ustanovio sam Božanski učitelj i da su oba staleža veoma vrijedna. Sukladno naučavanju Crkve, oba su zvanja neodvojiva jedno od drugog; ona se uzajamno jačaju i podupiru. Katekizam Katoličke Crkve (br. 1620.) ističe:
"Tko ozloglašuje brak, zamračuje i slavu djevičanstva, tko ga hvali, umnaža divljenje koje pripada djevičanstvu (...) Doista, ono što izgleda liječim samo u usporedbi s nečim što je ružno, ne može biti uistinu lijepo; ono pak što je bolje od nečega što se dobrim smatra, zaista je ljepše u potpunom smislu."

Oba zvanja trebamo smatrati pozitivnim i vrijednim. U tom se smislu brak smatra dobrim, a posvećeni život, boljim! Takav stav izražava i savjet apostola Pavla Korinćanima: "Tako, tko se oženi svojom djevicom, dobor čini, a tko se ne oženi, bolje čini." (1 Kor 7, 38).
Sveti Ambrozije, u svojoj raspravi o djevičanstvu, ponavlja: "Uspoređujem dobre stvari s dobrim stvarima, da se pojasni koje su odličnije." Crkva treba vjerne i svete obitelji da uredi svecima, bez kojih bi svijet nestao, u materijalnom i duhovnom smislu.

Naravno i nadnaravno

Crkva naučava da je brak naravno zvanje, jer je u skladu sa stvorenom ljudskom naravi od strane samoga nebeskog Stvoritelja. Naime, Božja nakana je da čovjek prirodno čezne za ljubavlju druge osobe i da želi osnovati vlastitu obitelj - ova je želja duboko usađena u srce svake osobe. Sam Gospodin želi da ljubimo isključivo njega, pa je tako On, Stvoritelj svega, ustanovio brak kao način otkrivanja svoje ljubavi čovječanstvu, i privlačenja čovjeka k sebi.
Papa Ivan Pavao II. je poučavao da je brak zemaljski predokus mističnog saveza Krista i njegove zaručnice, Crkve. Upravo po ovom zemaljskom predokusu saveza (po braku) muškarci i žene upoznaju i nebeske stvari.

Za razliku od toga, nadnaravno zvanje - duhovno - zvanje je koje nije od ovoga svijeta, ali živi u onom drugom svijetu. Crkva nas uči da su posvećeni muškarci i žene u nekom smislu zvijezde voditelj koje usmeravaju naše oči prema nebesima, onoam gdje braka nema (usp. Mt 22, 30: "Ta u uskrsnuću niti se žene niti udavaju nego su kao anđeli na nebu").
Na nebu će se djelokupno čovječanstvo sjediniti u mističnom braku s našim Gospodinom, i ovim će se ženidbenim savezom sjediniti jedni s drugima. U tom smislu, osobe posvećene Bogu "preskaču" zemaljski predokus u korist nebeskog braka. Christopher West navodi: "ne želeći nipošto umanjiti vrijednost spolnosti i braka, pravi kršćanski celibat pokazuje zapravo prema svom krajnjem ispunjenju."
Življenjem nebeske stvarnosti na zemlji, posvećene duše slobodne su nesmetano posvetiti svoje cijelo vrijeme i biće Bogu, poput ljubljene nevjeste koja se sva posvećuje svome suprugu.

* Zainteresirani mladići za duhovni poziv slobodni su kontaktirati: duhovno.zvanje@gmail.com

nedjelja, 10. veljače 2013.

Stablo zvanja

Gdje postoji stablo svećenika?
Na kojoj njivi naći stablo sa redeovnicima?
U kojoj šumi pronaći ta rijetka stabla
koja rode svećenicima, redovnicima i redovnicama?

Jeste li ikad vidjeli takvo stablo, ikada na nj naišli?
Svakog dana mole mene biskupa neka učinim da bo stablo izraste?

Ali gdje je zemljište, rupa, voda, gnojivo?
Svake mi godine kažu neka se popnem na to stablo
da na njemu uberem svećenike i sestre,
tjeraju me neka ga potresem
da s njega padnu apostoli.

I otišao sam prolazio putevima
i idem od jedne kršćanske zajednice do druge
i posjećujem obitelji jednu za drugom:
Nemate li možda vi moje stablo,
stablo koje manjka u mojem voć njaku?

Niste li možda vi samo to rijetlo stablo
koje bi trebalo zasaditi na mojoj njivi?

Obitelji, budite dobra zemlja.
Kršćanske zajednice, budite rasadnici,
Odgojitelji, donosite dobru vodu,
Žene i muževi, djeco i mladi,
roditelji i odgojitelji,
svi zajedno tražimo stablo zvanja
moleći, radeći nešto,
bezuvjetno se pouzdavajući u Boga.

Sjeme - Božji poziv - bit će posijano
i iz njega će izrasti stablo zvanja
u sjeni velikog Križa
na slavnom suncu Uskrsnuća.

                      (Msgr. A. T. Sanon)

nedjelja, 3. veljače 2013.

Papa Benedikt XVI. redovnicima i redovnicama: Iz osobnoga darivanja zrači sjetolost koja evangelizira ljude



U radostima i žalostima sadašnjega vremena, nemojte dvojiti da je Kristova kenoza već uskrsna pobjeda – istaknuo je papa Benedikt XVI. u propovijedi na Svetoj Misi koju je 2. veljače, na blagdan Prikazanja Gospodnjega, slavio u bazilici svetoga Petra. Istoga se dana slavio i XVII. svjetski dan posvećenoga života, stoga je Papa nazočne redovnike i redovnice pozvao da jačaju vjeru i da se ne pridružuju prorocima koji objavljuju kraj ili besmisao posvećenoga života u Crkvi naših dana.

Spasenje koje Isus daje svojemu narodu prolazi kroz nasilnu smrt koju će on pobijediti. Papa je u propovijedi govorio o Kristovoj žrtvi, o njegovu „prvosvećenstvu“, te o tomu da upravo zbog toga što je osobno trpio, Krist može doći u pomoć onima koji su u kušnji. I radost posvećena života – podsjetio je Sveti Otac – nužno prolazi kroz sudjelovanje u Kristovu Križu. Tako je bilo za Mariju, kojoj je bilo prorečeno da će joj mač probosti dušu. Njezino je trpljenje, trpljenje srca koje je samo jedno sa Srcem Sina Božjega, probodenoga zbog ljubavi. Iz te rane izbija Božja svjetlost, a također iz patnje, žrtava, darovanja sebe koje posvećene osobe žive iz ljubavi prema Bogu i prema drugima zrači ista ta svjetlost koja evangelizira ljude – istaknuo je Papa.

Podsjetivši potom da mnogobrojnim karizmama kontemplativnoga i apostolskoga života posvećene osobe surađuju u poslanju Crkve u svijetu, Sveti je Otac uputio tri poziva. Prije svega, valja jačati vjeru, spominjati se 'prve ljubavi' kojom je – kako je rekao Sveti Otac – Gospodin Isus Krist ugrijao vaše srce. Za to je potrebno biti s Njim, u tišini i klanjanju; te tako probuditi volju i radost dijeljenja života s Njim. Polazeći uvijek ponovno od tog susreta ljubavi, ostavljate sve kako biste bili s Njim i stavili se poput Njega u službu Bogu i braći.

Potom, Papa je pozvao na vjeru koja zna raspoznati mudrost od slabosti. U radostima i žalostima današnjega vremena, kada se počinju osjećati grubost i teret križa, nemojte dvojiti da je Kristova kenoza već uskrsna pobjeda. U društvima djelotvornosti i uspjeha, vaš život, obilježen slabošću malenih, razumijevanjem onih koji nemaju glasa, postaje evanđeoski znak osporavanja – rekao je Sveti Otac te na kraju uputio treći poziv, na obnovu vjere po kojoj postaju hodočasnici prema budućnosti.

Posvećeni je život, naime, hodočašće u traženju Lica koje se ponekad očituje, a ponekad prikriva. Neka to bude stalna težnja vašega srca u malim svakodnevnim koracima, kao i u važnim odlukama – rekao je Papa te istaknuo – Ne pridružujte se usputnim prorocima koji objavljuju kraj ili besmisao posvećenoga života u Crkvi, nego, zaodjenite se Isusom Kristom i obložite oružjem svjetlosti – kako potiče sveti Pavao – ostajući budni i pozorni.

Osvrnuvši se pak na Evanđelje blagdana Prikazanja Gospodnjega, Sveti je Otac istaknuo da, nakon rođenja prvorođenca, Marija i Josip izvršavaju sve što je propisano, i odlučuju to učiniti u Jeruzalemu. Glavni događaj stoga postaje „prikazanje“ Isusa u hramu, što znači – objasnio je Papa – čin prikazanja Sina Svevišnjega Ocu koji ga je poslao. Dijete Isus koji je prikazan u hramu isti je onaj koji će, kada odraste, od sebe učiniti žrtvu i prvosvećenika novoga Saveza – istaknuo je Sveti Otac.

Tijekom euharistijskoga slavlja bila je istaknuta i svjetlost, znak – kako je rekao Sveti Otac – koji očituje ljepotu posvećenoga života, a podsjeća na ulazak u hram Marije koja je u rukama nosila samu Svjetlost, utjelovljenu Riječ koja je došla kako bi Božjom ljubavlju rastjerala tmine svijeta. Neka Radosna vijest u vama bude življena, svjedočena, naviještana, i neka blista kao Riječ istine – istaknuo je Sveti Otac.

                                            Izvor: www.radiovaticana.va