Put u sjemenište braće kapucina u Varaždinu
![]() ![]() ![]() ![]()
* Za prijem u Kapucinsko sjemenište u Varaždinu potrebno je kontaktirati:
KAPUCINSKI PROVINCIJALAT
Sv. Leopolda Mandića 41
10040 ZAGREB
E-mail: provincija@kapucini.hr
|
subota, 27. travnja 2013.
Kad Gospodin k sebi zove
Duhovni poziv kao životni izbor
Uz nedjelju Dobroga Pastira s vama razmišljamo o duhovnim zvanjima i o slici koju mladi imaju o njima.
Pojam duhovnog poziva i duhovnog zvanja danas mnogima mladima zvuči prilično apstraktno i nejasno. Sve se češće s čuđenjem ili možda čak sa sažaljenjem gleda na mlade koji se odluče nasljedovati Krista u svećeničkom ili redovničkom staležu. Za duhovni poziv od velike je važnosti ispravan motiv jer je on preduvjet kasnijeg smislenog ostvarenja svakog čovjeka koji se odluči za ovaj poziv. S obzirom na to da poziv zahtijeva čovjekovu kompletnu zrelost, puno se ulaže u formaciju i preispitivanje mladih koji su krenuli na put u ostvarenje tog poziva. Priprava traje više godina kako bi kandidat ispravno odlučio, a poglavari procijenili je li prikladan. No ona prava formacija najčešće se stječe u obitelji, iako ne možemo zanemariti iznimke koje svojim obraćenjem obrate obitelj. No, obitelj je prva koja odgaja u vjeri i usađivanjem klice vjere u dijete usađuje i otvorenost k propitivanju za tu nesvakidašnje zvanje.
Negativnom stavu prema duhovnom pozivu, osim opće promjene društvene paradigme, pridonijeli su i mediji koji senzacionalistički i jednostrano opisuju događaje u kojima iskrivljuju sliku o svećenicima, a time i o Crkvi.
Kad odrastem želim biti... svećenik!
Donijeti odluku i provest je do kraja - ustrajno, znači ostvariti duhovni poziv. Krenuti i slijediti. U današnje vrijeme važna su zanimanja koja donose slavu i bogatstvo jer društvo nas potiče da život gledamo kroz novac i korist. Često se kaže kako sve ima svoje granice no granica u ljubavi prema Bogu jest baš u tome: da nema granica. Ovdje govorimo o zvanju koje zahtijeva hrabrost, poštenje, iskrenost, požrtvovnost, strpljivost. Govorimo o duhovnom pozivu i koliko se mladih odlučuje za ovo »zanimanje« koje ne uključuje previše »glamura«. Nije riječ o »privilegiranom« trenutku u životu nego o nečemu što ispunjava i omogućava pojedincu da lakše komunicira s okolinom. Postavlja se pitanje kako potaknuti mlade na promišljanje o pozivu, kako ih ohrabriti da postanu ono što žele. Najčešća reakcija jest: Čudno je to s duhovnim pozivom. Ali što je mistično u tome? Kada bi proveli anketu na pitanja: Što ako jednog dana osjetiš Božji poziv da ga slijediš kao svećenik? Što ćeš učiniti? Imaš li hrabrosti i o tome razmišljati? Možemo samo nagađati koliko bi njih spremno odgovorilo »da«. Uz brojne razloge zašto se ne odazvati zanimanju svećenika presudan je strah: Što ako griješim? U svakom životnom pozivu važno je da se čovjek »pronađe«. Važno je osjetiti želju da nešto postanemo, postignemo, osjećati poticaj da se bavimo onim što nam se sviđa. Da bismo to i ostvarili, potrebno je uložiti mnogo truda i žrtve a povrh svega - vjerovati u sebe. Duhovni život ima svoje karakteristike, a jedna od njih je ispunjavanje Božje volje. Na jedan način sve treba biti na svom mjestu i upotrijebljeno u pravoj mjeri. Isticanje komponenti duhovnog života dovodilo je do brojnih zabluda, ali nikada nije poljuljalo one koji žele živjeti vjeru. Ponekad je dobro zvati da nije sve potraga za smislom i prepuštanje bez borbe, »pa kamo nas život odnese«.
utorak, 16. travnja 2013.
Poruka uz nedjelju Isusa Krista, Dobrog Pastira
DUHOVNA ZVANJA – PROROŠTVO NADE
Poštovana braćo i sestre!
1. Prigodnu poruku u Godini vjere „Zvanja su znak nade utemeljene na vjeri“, uputio nam je već prije Benedikt XVI., a jubilarni 50. svjetski dan molitve za duhovna zvanja slavimo s novim rimskim biskupom papom našim Franjom.
Nedjelja Dobroga Pastira je zajednička molitva Gospodaru žetve da nastavi slati radnike u žetvu svoju. Duhovna zvanja su radost i nada vitalne Crkve, pokazatelj vjere i ljubavi naših župnih i biskupijskih zajednica, znak zdravlja obitelji i ujedno znak budućnosti i nade humanijeg društva.
2. U svjetlu radosne vijesti Dobroga Pastira Crkva vrjednujući svaki kršćanski poziv i poslanje, svojom molitvom, razmišljanjem i svjedočkim životom želi osobitu važnost dati pozivu na svećeništvo i posvećeni život. Nekada je jedini put prema svećeništvu bio malo sjemenište – klasična gimnazija, a danas se otvaraju i drugi iznenađujući putovi koji bude novu nadu. Mnogi prepoznaše svoj svećenički poziv poslije završene srednje škole, raznih fakulteta ili čak poslije radnog iskustva u svom profesionalnom zanimanju. I naš papa Franjo kao i bl. Ivan Pavao II. su primjeri takozvanog kasnog zvanja. No, Bog zna čekati i nikada ne kasni. Duhovna zvanja dar su Božji Crkvi i svijetu, znak nade da Bog ima veliko povjerenje u čovjeka i da nas On svojom ljubavlju i nježnošću prati na našim životnim putovima i u našim izborima.
3. Duhovna zvanja znak su pouzdane nade koja nam pomaže da se nosimo s izazovima straha i zabrinutosti pred budućnosti. Pouzdana nada daje smisao životu i unosi stvarnost Božje budućnosti u svijet našega sada. Nada koja nadilazi svaki proračun, puna je pouzdanja u Božja obećanja, Boga koji čovjekom posta da bi s nama u sadašnjosti započeo ostvarivati svoje božansko sutra. Kršćanska nada usmjeruje nas budućnosti ali ona uza sve poteškoće i izazove istovremeno traži oslonac u našoj stvarnosti. Duhovni poziv otvara nas i približava bližnjima. U pozivu izlazeći iz sebe, ex-sistere, ostvarujemo ne samo Božji plan o nama, već i puninu svoje egzistencije. Božji poziv zahvaća cjelovito naš život, a isto tako traži naš cjelovit odgovor.
4. Uskrsna vjera i nada su bitno povezane. „Vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo“ (Heb 11,1). Naša se vjera temelji na Božjoj vjernosti prema nama. A Božja vjernost uz koju prianjamo nepokolebljivom nadom, jest njegova ljubav. U svojoj ljubavi Bog nas s povjerenjem poziva. Pouzdanjem i vjerom odgovoriti ovoj ljubavi znači upoznati Božju ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovati joj (usp. 1 Iv 4, 16). Isus Krist, Dobri Pastir koji nas ljubi, poziva svoje prijatelje u svakoj generaciji i dijelu svijeta. Ne zaobilazi ni naše sredine, župne i biskupijske zajednice. Ni vas, dragi mladi prijatelji! Možda u ovoj godini vjere želi s Tobom započeti ozbiljniji i prijateljski razgovor. Možda baš Tebi želi povjeriti ulogu da budeš znak nade kako bi ovaj svijet bio manje hladan i zatvoren, sebičan i agresivan, a više svijet dobrote i solidarnosti, otvoren radosnoj vijesti života i spasenja.
5. Poštovani prijatelji, možete li se i vi osobnije i otvorenije uključiti u jubilarni 50. svjetski dan molitve za duhovna zvanja? Možda i vi, draga mladeži, u molitvi Crkve otkrijete Božji glas u svome srcu i Njegov milosrdni pogled na svom licu. Možda ste i vi još na putu i u društvu mladog Jorge Marija Bergoglia i Karola Woytile, kako biste postali suvremenom čovjeku znak žive i pouzdane nade s kojom smo svi sudbinski povezani.
6. Još jednom želim vama mladima i svim vjernicima naših župnih zajednica staviti na srce riječi Svetog Oca iz ovogodišnje poruke za jubilarni Svjetski dan duhovnih zvanja: „Nužno je rasti u iskustvu vjere, shvaćenom kao duboki odnos s Isusom, kao pozorno osluškivanje Njegova glasa u svojoj nutrini... Taj proces, koji nas osposobljava pozitivno odgovoriti na Božji poziv, moguć je u kršćanskim zajednicama u kojima vlada snažno ozračje vjere, gdje se daje velikodušno svjedočanstvo prianjanja uz evanđelje … koji potiče na potpuno predanje samoga sebe za Božje kraljevstvo, jačano pristupanjem sakramentima, posebno euharistiji, i gorljivim molitvenim životom“.
Dobri Pastiru, Tebi povjeravamo naše obitelji i župne zajednice da budu plodno tlo duhovnim zvanjima, proroštvu nade.
U Splitu, 13. travnja 2013.
X Marin BARIŠIĆ
Nadbiskup metropolit splitsko-makarski
Predsjednik Vijeća HBK za sjemeništa i duhovna zvanja
srijeda, 10. travnja 2013.
Redovnički zavjeti
Broj 915
Evanđeoski su savjeti, u svojoj mnogostrukosti, ponuđeni svakom Kristovu učeniku. Savršenstvo ljubavi na koje su svi vjernici pozvani, za one koji su slobodno prihvatili poziv na posvećeni život, nosi sa sobom obvezu da vrše čistoću u neženstvu poradi Kraljevstva, siromaštvo i poslušnost. Zavjetovanje tih savjeta, u stalnom od Crkve priznatom staležu, obilježuje Bogu "posvećeni život".
Broj 916
Redovnički je stalež prema tome jedan od načina upoznavanja "intimnijeg" posvećenja, koje je ukorijenjeno u krštenju i znači potpuno predanje Bogu. U posvećenom životu Kristovi vjernici, po nadahnuću Duha Svetoga, žele izbližega slijediti Krista, predati se Bogu kojega ljube iznad svega te tako, težeći k savršenstvu ljubavi u službi Kraljevstva, u Crkvi označivati i naviještati slavu budućega vijeka.
Z a v j e t i :
Većina redovnika polaže tri zavjeta: siromaštvo, čistoća i poslušnost. Crkva ih zove „evanđeoskim savjetima“. Sva tri zavjeta temelje se na Evanđelju života, primjeru Isusa Krista. Zavjeti su svečano obećanje Bogu kojima se čovjek obvezuje da će izvršiti obećanje i živjeti na određeni način. Polaganjem redovničkih zavjeta čovjek javno u liturgijskom slavlju posvećuje svoj život Bogu i službi Božjem narodu.
Zavjet siromaštva
Ovaj zavjet temelji se poznatom susreta Isusa i bogatog mladića kojemu je Isus rekao: „Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu“.
Zavjet siromaštva oslobođa redovnika od navezanosti na zemaljska posjedovanja. Redovnik osobno ne posjeduje ništa. Stvari koje koristi (upotrebljava) legalno ne pripadaju njemu, pa čak i njegova plaća, ako je prima. Sve pripada zajednici i zajednica raspoređuje prema potrebama braće. Postoje mnoge potrebe u zajednici: odgajanje i školovanje nove braće, skrb za stariju braću, briga da braća imaju sredstva potrebna za život i rad u pastoralu; obnova i gradnja crkava u našoj zajednici...
Zavjet čistoće (celibata)
Zavjet čistoće temelji se na Isusovim riječima kada je on govorio o ljudima koji se ne žene. On je rekao: „A ima nesposobnih koji sami sebe onesposobiše poradi kraljevstva nebeskog“. Dakle, to je navještaj budućega života u kraljevstvu nebeskom u kojem se ljudi neće ni udavati ni ženiti. Zavjet služi oslobađanju čovjeka za bolje služenje širem krugu ljudi nego što se to može u obitelji. Zavjet čistoće omogućuje redovniku ljubiti velikodušno i nesebično. Zavjetom čistoće redovnik se odriče bračnog života da se može u potpunosti podložiti volji Božjoj i potrebama Crkve.
Zavjet poslušnosti
Zavjet poslušnosti temelji se na Isusovoj poslušnosti Ocu nebeskom. Ovim zavjetom redovnik sve svoje sposobnosti i talente stavlja na raspolaganje zajednici i poslanju u svijetu. Položiti zavjet poslušnosti, nipošto ne znači odreći se svoje savjesti ili svoje osobne slobode, nego znači odreći se svojevoljnosti da bi se bolje ostvarivala karizma određene redovničke zajednice. Temelj svih ovih zavjeta jest potpuno predanje Bogu. Činjenica je kako je često teško živjeti zavjete. Većina redovnika bori se s jednim ili više zavjeta cijeli njihov život. Sva tri navedena zavjeta zapravo su na izgradnju čovjekova dostojanstva, njegove čovječnosti i njegove slobode za što uspješnije i zauzetije činjenje dobra.
Jednostavni (privremeni) zavjeti
Nakon godine dana novicijata, novak se može i treba obvezati na služenje Gospodinu u redovničkoj zajednici. Ako ne postoje nikakve zapreke nakon isteka godine novicijata kandidatu se dopušta - na njegovu pismenu molbu - privremeno zavjetovanje siromaštva, čistoće i poslušnosti prema vlastitom redovničkom Pravilu.Ta obveza traje godinu dana. Svake slijedeće godine (kroz tri godine) on obnavlja iste zavjete u zajednici u kojoj će živjeti.
Nakon trodgodišnjeg obnavljanja jednostavnih zavjeta, brat može i treba pisati molbu odgovornima tražeći da bude pripušten na svečane (vječne) zavjete.
Svečani (doživotni) zavjeti
Redovnik u privremenim zavjetima nastavlja svoj duhovni i ljudski razvoj kroz teološki i odgojni studij u kući odgoja. Taj proces razvoja svakog kandidata prati magister bogoslova. Nakon najmanje tri godine života u privremenim zavjetima, na molbu kandidata i odobrenjem odgovornih polažu se svečani zavjeti. Slavlje svečanih zavjeta redovito se obavlja za vrijeme svete mise u prisutnosti ostale braće kao i po mogućnosti rodbine onoga koji polaže svečane zavjete. Polaganjem svečanih (vječnih) zavjeta osoba postaje punopravni član redovničke zajednice.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)