četvrtak, 26. siječnja 2017.

Milosrđe u oca Pija


''Svijetu je potrebno milosrđe, svijetu je potrebna sućut, tj. patnja s njima. Navikli smo se na loše vijesti, okrutne vijesti i najveće grozote koje vrijeđaju ime i život Boga. Svijetu je potrebno otkriti da je Bog Otac, da je milosrđe, da okrutnost nije put, da osuda nije put, jer i sama Crkva ponekad slijedi tvrdu liniju, pada u napast da slijedi tvrdu liniju, pada u napast da ističe samo moralne propise, ali koliko ljudi ostaje vani'' (papa Franjo).

Upravo zato što je danas, više možda nego ikad, svijetu potrebno milosrđe papa Franjo je 2016. godinu proglasio GODINOM BOŽANSKOG MILOSRĐA. Iako je ta Sveta godina već za nama, no sama vrata Božjega milosrđa se ne zatvaraju.
Milosrđe je poput rijeke uz čiju su obali zasađeni sveci, pokazujući izdaleka gdje treba tražiti okrepu. Takav je svetac i otac Pio koji je zajedno sa svetim Leopoldom Mandićem (obojica franjevci-kapucini), dijeleći istu ispovjednu karizmu, postao uzor i apostol Božjega milosrđa.

Otac Pio rodio se u mjestu Pietrelcina, pokrajina Campania, 25. svibnja 1887. U novicijat Manje braće kapucina ušao je 1903. i tada svoje prvotno ime Francesco zamijenio u fra Pio. Nakon godine novicijata, položio je prve redovničke zavjete, a 27. siječnja 1907. doživotne. Za svećenika je zaređen 10. kolovoza 1910. u Beneventu. Zbog zdravstvenih razloga ostao je kod svojih u Pietrelcini do 1916., kada je poslan u samostan San Giovanni Rotondo, gdje će na glasu svetosti živjeti sve do smrti 23. rujna 1968. Ono po čemu je ostao zapamćen bile su svete stigme, tj. rane Kristove muke, koje je primio 1918. Iako ih je skrivao, brzo se o svemu proširio glas. Bio je čovjek krhka zdravlja, ali unatoč tomu uvijek vedrog raspoloženja. Papa Pavao VI. za njega je rekao da popularnost nije stekao ni kao mislilac, ni kao učenjak, ni time što bi raspolagao velikim sredstvima, ''nego zato što je ponizno služio svete mise, što je ispovijedao od jutra do večeri i zato što je bio predstavnik otiska rana našega Gospodina''. U Crkvi je postao fenomen sveca čudotvorca. Nije prošlo mnogo vremena nakon njegove smrti pa je pokrenut postupak za njegovo proglašenje blaženim i svetim. Na kraju je proglašen blaženim i svetim od pape Ivana Pavla II., 2. svibnja 1999., odn. 16. lipnja 2002.

O milosrđu oca Pija, ponajprije očitovanog kroz sakrament Ispovijedi, progovara nam knjiga Stefana Campanelle pod nazivom: Milosrđe u oca Pija. U prvom poglavlju koje nosi naslov: Otac Pio djelitelj Božanskog milosrđa, autor nam progovara o Padru Piju kao ispovjedniku i to preko raznih prepreka (ljudskih i đavolskih), raznih obraćenja koja su se dogodila u susretu s njim kao ispovjednikom, njegovoj strogosti pa sve do očinske ljubavi. Drugo poglavlje nosi naslov: Karizme oca Pija, dar Božjega milosrđa. U ovom poglavlju autor nam donosi govor o čudesima, stigmama i mnogim drugim darovima koja su se očitovala u životu ova Pija. Treći dio knjige nosi naziv: Milosrdni otac Pio. Kroz ovo poglavlje možemo upoznati oca Pija izvan ispovjedaonice, njegovu spremnost da oprašta onima koji su mu nanosili nepravdu i zauzimanje za protivnike koji su ga lažno optuživali (npr. don Giovanni Miscia, mons. Pasquale Gagliardi). Zadnje, četvrto, poglavlje ima za naslov: ''Socijalno'' milosrđe oca Pija. Tu je riječ o bolnici za ublažavanje patnji, o Centru za stručno osposobljavanje, dječjem vrtiću i Potrošačkoj zadruzi ''sv. Franjo''.
Poruka koju Padre Pio ostavlja za sobom, njegova svetost života i brojni čudesni znakovi, daju suvremenom čovjeku motiv za vjeru i temeljito preispotivanje osobnog odnosa prema Bogu. 
Mladići zainteresirani za duhovni poziv knjigu mogu naručiti na kontakt: 

Nema komentara:

Objavi komentar