Redovnički zavjeti (ili Evanđeoski savjeti)

 

Katekizam Katoličke crkve

915 Evanđeoski su savjeti, u svojoj mnogostrukosti, ponuđeni svakom Kristovu učeniku. Savršenstvo ljubavi na koje su svi vjernici pozvani, za one koji su slobodno prihvatili poziv na posvećeni život, nosi sa sobom obvezu da vrše čistoću u neženstvu poradi Kraljevstva, siromaštvo i poslušnost. Zavjetovanje tih savjeta, u stalnom od Crkve priznatom staležu, obilježuje Bogu "posvećeni život".

916 Redovnički je stalež prema tome jedan od načina upoznavanja "intimnijeg" posvećenja, koje je ukorijenjeno u krštenju i znači potpuno predanje Bogu. U posvećenom životu Kristovi vjernici, po nadahnuću Duha Svetoga, žele izbližega slijediti Krista, predati se Bogu kojega ljube iznad svega te tako, težeći k savršenstvu ljubavi u službi Kraljevstva, u Crkvi označivati i naviještati slavu budućega vijeka.

***********

Jednostavni (tzv. privremeni) zavjeti

Nakon godine dana provodene u novicijatu, novak se može obvezati na služenje Gospodinu u Kapucinskom redu. Ako vodstvo Provincije (provincijal i njegovi savjetnici/definitorij) odobri, novaku se dopušta, na njegovu molbu, privremeno zavjetovanje triju zavjeta: siromaštva, čistoće i poslušnosti prema Pravilu sv. Franje Asiškog i Konstitucijama Reda manje braće kapucina (OFMCap).Ta obveza traje godinu dana. Svake slijedeće godine (kroz tri godine) on obnavlja iste zavjete u zajednici u kojoj će živjeti.

Nakon trodgodišnjeg obnavljanja jednostavnih zavjeta, brat može pisati molbu provincijalu tražeći da bude pripušten na svečane (vječne) zavjete u Kapucinskom redu.
 

Doživotni (tzv. svečani) zavjeti

Redovnik u privremenim zavjetima nastavlja svoj duhovni i ljudski razvoj kroz teološki i odgojni studij u kući odgoja. U našoj Proviniciji ta kuća odgoja nalazi se dijelom u Milanu (studija filozofije), a dijelom u Zagrebu (studij teologije). Taj proces razvoja svakog kandidata prate magistar i zajednica u kojoj odgajanik boravi. Nakon najmanje tri godine života u privremenim zavjetima, na molbu kandidata i odobrenjem Uprave Provincije, polažu se svečani zavjeti. Slavlje svečanih zavjeta redovito se obavlja za vrijeme svete mise u prisutnosti ostale braće kao i po mogućnosti rodbine onoga koji polaže svečane zavjete. Polaganjem svečanih (vječnih) zavjeta osoba postaje punopravni član redovničke zajednice.

************************

Z A V J E T I

Redovnici redovito polažu tri zavjeta: siromaštvo, čistoća i poslušnost. Crkva ih zove „evanđeoskim savjetima“. Sva tri zavjeta temelje se na Evanđelju života, primjeru Isusa Krista. Zavjeti su svečano obećanje Bogu kojima se čovjek obvezuje da će izvršiti obećanje i živjeti na određeni način. Polaganjem redovničkih zavjeta čovjek javno u liturgijskom slavlju posvećuje svoj život Bogu i službi Božjem narodu.
 

Zavjet siromaštva

Ovaj zavjet temelji se poznatom susreta Isusa i bogatog mladića kojemu je Isus rekao: „Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu“.

Zavjet siromaštva oslobođa redovnika od navezanosti na zemaljska posjedovanja. Redovnik osobno ne posjeduje ništa. Stvari koje koristi (upotrebljava) legalno ne pripadaju njemu, pa čak i njegova plaća, ako je prima. Sve pripada zajednici i zajednica raspoređuje prema potrebama braće. Postoje mnoge potrebe u zajednici: odgajanje i školovanje nove braće, skrb za stariju braću, briga da braća imaju sredstva potrebna za život i rad u pastoralu; obnova i gradnja crkava u našoj zajednici...
 

Zavjet čistoće (celibata)

Zavjet čistoće temelji se na Isusovim riječima kada je on govorio o ljudima koji se ne žene. On je rekao: „A ima nesposobnih koji sami sebe onesposobiše poradi kraljevstva nebeskog“. Dakle, to je navještaj budućega života u kraljevstvu nebeskom u kojem se ljudi neće ni udavati ni ženiti. Zavjet služi oslobađanju čovjeka za bolje služenje širem krugu ljudi nego što se to može u obitelji. Zavjet čistoće omogućuje redovniku ljubiti velikodušno i nesebično. Zavjetom čistoće redovnik se odriče bračnog života da se može u potpunosti podložiti volji Božjoj i potrebama Crkve.
 

Zavjet poslušnosti

Zavjet poslušnosti temelji se na Isusovoj poslušnosti Ocu nebeskom. Ovim zavjetom redovnik sve svoje sposobnosti i talente stavlja na raspolaganje zajednici i poslanju u svijetu. Položiti zavjet poslušnosti, nipošto ne znači odreći se svoje savjesti ili svoje osobne slobode, nego znači odreći se svojevoljnosti da bi se bolje ostvarivala karizma određene redovničke zajednice.

Temelj svih ovih zavjeta jest potpuno predanje Bogu. Činjenica je kako je često teško živjeti zavjete. Većina redovnika bori se s jednim ili više zavjeta cijeli njihov život. Sva tri navedena zavjeta zapravo su na izgradnju čovjekova dostojanstva, njegove čovječnosti i njegove slobode za što uspješnije i zauzetije činjenje dobra.

Neka pitanja vezana uz duhovni poziv

 

Pitanja

 

1. Kako mogu biti siguran/na u to da me Bog poziva u duhovni poziv?

 

2. Budući da su mnoge mogućnosti za ostvarenje duhovnog poziva, pitanje je gdje je najbolje za mene?

 

3. Jesam li za dijecezanskog svećenika?

 

4. Jesam li za redovnika (svećenika ili časnog brata)?  

 

5. Jesam li za zatvoreni-strogi samostanski život?

 

 

Odgovori

 

Budući da postoji različitost redovničkih zajednica i poslanja, to nekoga može prestrašiti i izazvati bojazan suočavanja s mnogim mogućnostima.
Donosim neke napomene koje mogu pomoći u takvoj situaciji.

 

1. Obnovi svoju vjeru u Božju providnost. Bog te poziva, on će učiniti sve da upoznaš redovničku zajednicu u koju te poziva.

 

2. Vjerujući Bogu, nije potrebno istražiti svaku mogućnost, svaku biskupiju, redovničku zajednicu, svaku odgojnu ustanovu.

 

3. Ono što ovisi o tebni nije poziv - nego odgovor!

 

4. Ako si u mogućnosti pronađi si svećenika ili duhovnog vođu.

 

5. Dobro je razgovarati s onima koji su ti bliski i u koje imaš povjerenja.

 

6. Tvoj interes je samo jedan dio poziva. Drugi dio poziva je interes zajednice o tebi.

 

7. Uvijek postoji element rizika u nasljedovanje poziva. Rijetko ćeš biti 100% siguran/sigurna da te Bog poziva, ali bi trebao/trebala biti 100% siguran/sigurna da to želiš pokušati ostvariti.
 

Praktični koraci

 

 1. Posjeti mjesta koja te zanimaju.

2. Provedi neko vrijeme s onom zajednicom čiji te način života zanima.

3. Vidi postoji li nekakav klik, ako se osjećaš kao kod kuće.

 4. Razgovaraj s nekim članom zajednice ili s njime budi neko vrijme u kontaktu.

 

5. Prestani razmišljati o sebi i mogućem neuspjehu (kasnijem napuštanju).

 

6. Počni razmišljati kako bi mogao/mogla više Bogu služiti i drugim ljudima pomoći.

 

7. Moli se svakodnevno i čitaj redovito Sveto pismo.

 

8. Pristupaj redovito sv. sakramentima (napose ispovijedi i pričesti).

 

9. Pronađi svog osobnog duhovnog pratitelja.

 

10. Ne brini se ako si na početku prestrašen/prestrašena. Znaj da je pred novim stvarima to kod čovjeka sasvim normalno.

 

11. Ne brini se što bi prijatelji mogli misliti o tebi. Kada je u pitanju duhovni poziv to je isključivo ''stvar'' između tebe i Krista.

 

12. Ne zaboravi, nisi sam/sama na ovom putu. Mnogo ih je već prošlo kroz ono što ti sada prolaziš. Mnogi su Ti spremni pomoći u tvojoj odluci.

 

 

Poštovani!

 

Uvijek budi svjestan, da mnogi svećenici, redovnici/ce, vjernici laici koje Ti niti ne poznaješ i koji tebe ne poznaju, mole za tebe i tvoju hrabrost da Gospodinu - poput Blažene Djevice Marije - rekneš: Evo me! Neka mi bude, Gospodine, po tvojoj volji!  

 

Za sve u vezi duhovnog poziva zainteresirani mladići slobodni su se obratiti na:

 

E-mail: frajurofmcap@gmail.com
Ili: duhovno.zvanje@gmail.com

U duhovnom pozivu moguće je biti i časni brat

 

Poštovani čitatelju, dragi mladi!

 

Možda ste koji puta vidjeli redovnike koji ne 'drže/govore' Misu, ne ispovijedaju, propovijedaju, dijele sakramente... No, usprkos toga možda ste ih vidjeli da su sretni, radosni, susretljivi, jednostavni. Da li ste se kada zapitali tko su zapravo ti ljudi koji žive u samostanu, a odjeveni su u redovnički habit? Što radu u samostanu ako nisu svećenici?

Upravo o ovim i drugim pitanjima vezanima uz ove samozatajne i Bogu predane ljude, želimo mladićima koji u sebi osjećaju duhovni poziv progovoriti i o ovom mogućem načinu posvećenja i predanja Bogu i ljudima.

Kada se govori o duhovnom pozivu i redovničkom životu često se zaboravlja da je moguće biti ne samo svećenik nego i brat pomoćnik.

 

Svi redovnici - oni koji se odlučuju za svećenike, kao i oni koji ne primaju sv. Red prezbiterata - polažu iste zavjete (tzv. privremene i vječne) i to: siromaštva, čistoće i poslušnosti (ova tri zavjeta već se polažu na kraju godine novicijata). Nakon tzv. početne formacije (novicijat i polaganje prvih zavjeta) neki se odlučuju Bogu i ljudima posvetiti kao časna braća, a drugi pak kao svećenici pa zato pohađaju propisani filozofsko-teološki studij u trajanju od pet godina. Ovisno o karakteru (poslanju) zajednice, časna braća u njoj ili pak izvan nje, mogu vršiti niz različitih i dragocjenih službi, upravo nužnih za normalno funkcioniranje samostana, sudjelujući tako u poslanju zajednice, naviještanju Evanđelja i njegova svjedočenja u svakodnevnom životu, često u vrlo jednostavnim i neznatnim službama i poslovima. 

U redovničkoj zajednici svećenici i časna braća jednako su vrijedni. Važno je istaknuti da između jednih (tj. svećenika) i drugih (tj. časne braće) nema bitne razlike (naravno, izuzevši one koje proizlaze iz različitosti poslanja za svećenike i časnu braću u zajednici), jer se međusobno povezuju istim redovničkim zavjetima (siromaštva, čistoće i poslušnosti), istom redovničkom karizmom i načinom života te istim nastojanjem prema ostvarenju ideala svetosti.

Časna braća u redovničkoj zajednici i samostanu mogu raditi sve ono što nije izričito vezano uz svećenički red (ne mogu svlaviti sv. Misu, ispovijedati i dijeliti druge sakramente). Uglavnom sve zajednice primaju kandidate za časnu braću ne uvjetujući pri tome nikoga da mora završiti teološki studij i rediti se za svećenik.

Više možda nego prije, područje djelovanja braće laika danas je veoma veliko i raznoliko: od vratara, kuhara, knjižničara, pa sve do velikih slikara, glazbenika, graditelja, misionara, akademskih profesora.... Ljestvica mogućnosti ide od skromne, neupadljive službe unutar zajednice pa sve do odgovornog sudjelovanja u vodstvu zajednice ili Provincije. 

Brat laik, odn. redovnik koji nije svećenik, nije - kako većina često misli - netko tko nije mogao završiti srednju školu ili teološki fakultet, nego je to zvanje i poslanje koje je samostojno, ond. ono ima svoj duboki evanđeosko-kršćanski smisao, značenje i identitet.

 

Riječ je, dakle, o zvanju koje ima svoje povlašteno i posebno mjesto u redovničkoj zajednici i poslanju Crkve. Svaki kršćanin, a na poseban način svećenik i redovnik, treba biti svjestan da je svaka služba u Crkvi - prije svega i iznad svega - veće i zauzetije služenje i predanje Bogu i ljudima te da je pri tome najvažnije koliko tko ljubavi unosi u svoju službu i djelovanje.
 

Niti svećeničko posvećenje, a niti velike škole i učenost ne čine redovnika onim što jest, već polaganje redovničkih (evanđeoskih) savjeta (siromaštva, čistoće, poslušnosti) te po njima veće predanje svega sebe Bogu i braći ljudima.

Mladići koji razmišljaju o duhovnom pozivu - svećeničkom i/ili redovničkom - ako izbližega žele upoznati naš franjevačko-kapucinski i samostanski način života slobodni su k nama doći na neko vrijeme.

Kontakt za sve upite:  

 FRA JURO ŠIMIĆ, promicatelj duhovnih zvanja

 E-mail: frajurofmcap@gmail.com

ILI:

E-mail: duhovno.zvanje@gmail.com

Provedi vrijeme s fratrima i otkrij svoj poziv

 

Dragi prijatelju!

 

Biblija i životi svetaca uče nas da Bog ima plan sa svakim čovjekom. Franjo Asiški, naš duhovni utemeljitelj i nadahnitelj, - želeći znati što Bog od njega traži -, tj. koji je njegov mogući životni poziv, u crkvi sv. Damjana žarko je vapio: ''Gospodine, što želiš od mene?'' Upravo je u molitvi i traženje volje Božje spoznao Božji plan za sebe i svoj život!

 

     Pozivamo te da se i Ti, poput sv. Franje, iskreno zapitaš: Gospodine, što želiš da učinim? Da li je biti svećenik i/ili redovnik, doista, ono na što me pozivaš!?

   Ukoliko razmišljaš o duhovnom pozivu pozivamo te da neko vrijeme proživiš s nama fratrima, da izbližega upoznaš našu redovničku zajednicu, da razmisliš o sebi i svome životu u Božjoj kući i prisutnosti i to kroz osobnu i zajedničku molitvu Časoslova s braćom, meditaciju, sv. Misu, druženje, rad i razgovor s fratrima.

   Ako, dakle, razmišljaš o duhovnom pozivu - svećeničkom i/ili redovničkom - možda je ovo prvi korak na putu otkrivanja Božjeg plana s tobom!

 

Dragi prijatelju!

Ukoliko osjećaš da te Bog zove k sebi, da budeš njegov svećenik i/ili redovnik - ne boj se! Treba ti biti na čast što se Isusov pogled zaustavio baš na tebi!
Budi hrabar i odvažan! Ne boj se!

- Zainteresirani su nas slobodni kontaktirati na: 
 

frajurofmcap@gmail.com

ILI:

duhovno.zvanje@gmail.com 

Vikend-susret za duhovni poziv

 

Dana 15., 16. i 17. studenog 2019. godine u našem zagrebačkom samostanu sv. Leopolda u Zagrebu održan je ''VIKEND U SAMOSTANU'' tj. susret namijenjen za srednjoškolce i studente koji promišljaju o duhovnom pozivu. Na samom susretu sudjelovalo je deset mladića iz raznih krajeva Hrvatske, a organizirao ga je fra Juro Šimić, provincijski promicatelj duhovnih zvanja zajedno s dvojicom naših mladomisnika: fra Dejanom iz Varaždina i fra Tomislavom iz Splita.

 

Sam trodnevni program započeli smo u petak popodne okupljanjem sudionika i njihovim smještajem te upoznavanjem sa samostanom. Potom smo imali zajedničku molitvu Časoslova s početkom u 18,00 sati. Nakon molitve Časoslova uslijedila je krunica s narodom u Crkvi te sveta Misa u 19,00 sati. Večer smo dovršili međusobnim predstavljanjem, bratskim druženjem i razgovorom. Subotnje jutro započeli smo zajedničkom molitvom Jutarnje i doručkom nakon čega je uslijedilo predavanje o čovjekovoj čežnji za Bogom koje je održao fra Dejana Lecića iz Varaždina. Nakon kratke pauze uslijedilo je drugo predavanje o Božjem pozivu na svetost i nasljedovanje Isusa Krista u duhovnom pozivu. Subotnje prijepodne zaključili smo zajedničkom molitvom Službe čitanja i Srednjeg časa zajedno s fratrima. Poslije objeda i odbora fra Tomislav Trandler iz Splita imao je predavanje o životu sv. Franje Asiškog i povijesti franjevačkog pokreta s posebnim naglaskom na povijest Kapucinskog reda. Poslijepodnevni subotnji program zaključili smo slavljenjem euharistijskog slavlja i klanjanjem u samostanskoj kapelici te molitvom Časoslova, odn. Večenje. Nakon zajedničke molitve i večere druženje smo imali u TV sali gdje smo strastveno navijali za Hrvatsku nogometnu reprezentaciju u srazu sa Slovačkom.

Dan Gospodnji također je započeo molitvom. Nakon doručka fra Dejan je osobno svjedočio o svome duhovnom pozivu i formaciji do svećeničkog ređenja u lipnju o. g. Susret je konačno zaključen sudjelovanjem na zajedničkoj sv. Misi u 11,00 sati koju je predvodio fra Miljenko Vrabec uz koncelebraciju fra Dejana Lecića, fra Jure Šimića i don Mate Palića. Nakon objeda sudionici su se morali vratiti svojim dnevnim obvezama kako onima u školi i faksu tako i radnim obvezama. Uistinu prekrasan vikend koji smo proveli s divnim dečkima u molitvi, razgovoru, druženju… Bogu hvala na svemu!

* * * * * *

- Donosimo svjedočanstava nekih sudionika ovoga našega susreta!!

Ono što me najviše fasciniralo jest to smo svi toliko različiti, različite godine, obrazovanja, iz raznih dijelova naše domovine, a svi smo zagledani u Jedno – Krista. Družili smo se, molili, razgovarali, zezali… kao i sva druga mladež, a sve je prošlo bez ijedne psovke, vulgarnosti i bilo čega lošega.

Što se tiče samog programa i druženja s fratrima mi je bilo predivno. Toliko jednostavnosti, otvorenosti, razumijevanja… Svi smo dočekani raširenih ruku. Baš sam se osjećao dobrodošlim. Po ovim na izgled „sitnicama“ se vidi da je ovo jedna normalna i zdrava redovnička zajednica. A i samo izlaganje o sv. Franji i fratrima kapucinima mi se jako svidjelo. Pogotovo to što je stavljen akcent na pomaganje potrebitima. (M. K.)

****

Meni je vikend bio super! Sve mi je bilo dobro organizirano, a posebno mi se svidjela zajednička sv. Misa i Euharistijsko klanjanje. Pod sv. Misom mi je bilo posebno dostojanstvo primiti živoga Boga Isusa Krista pod prilikama kruha i vina. (I. G.)

***

Prije svega vam od srca želim zahvaliti što ste me primili i smjestili u toplu i udobnu sobu. Hvala vam što ste se trudili oko predavanja i što ste nas učili moliti časoslov. Hvala na hrani i piću. Hvala na ljubaznosti, prijateljstvu, radu i trudu oko nas.

Bilo mi je jako lijepo, naučio sam nešto novo, upoznao sam nove ljude (nadam se buduće kolege-braću). I eto, ovaj vikend mi je samo dao još veći vjetar u leđa za slijediti Krista u posvećenom životu kao kapucin. Kada završim srednju školu ću poći tim putem i sigurno ću moliti za sve vas i vaše obitelji. Hvala još jednom od srca fra Juri, fra Dejanu, fra Tomislavu i ostalim svećenicima na svemu. (F. P.)

***

Činjenica koja je na mene osobno stavila poseban dojam je definitivno otvorenost i iskrenost oko nekih stvari. Nikakve maske ili uljepšavanje činjenica koje su tu među nama ljudima prisutne. Hvala na iskrenosti i otvorenosti, za brojne lijepe misli, snagu i poticaj za napraviti korak prema definitivnoj odluci. Dok neki traže „savršeni projekt“, vi ste, barem meni osobno, otvorili oči za činjenicu da je samo On-Bog savršen, a da naša svetost leži samo u Njemu.

Misa i klanjanje ostati će mi posebno lijepo sjećanje na ovom vikend-susretu. Nastavite s ovim susretima jer vjerujem da nam je takvo nešto potrebno, nama koji već o duhovnom pozivu već duže razmišljamo i načisto smo s njime, ali i svima koji se još traže i koji će ubuduće dolaziti. U ovakvim razmišljanjima kroz koja prolazimo prisutni su strah i zbunjenost. Ovakav projekt mogao bi puno pomoći da otvorimo oči, a onda dođemo i vidimo. (M. Š.)

***

Ovaj vikend je bio jedan od najzanimljivijih i najinteraktivnijih u mom životu. Saznao sam puno o svećeništvu, redovništvu i fratrima kapucinima, ali meni osobno najbitnije, o životnom pozivu kao takvom. Svatko od nas ima životni put i poziv. Roditelji su me učili o životnom pozivu brak, odnosno sakramentu ženidbe. Ma ovom sam vikend-susretu bolje, uz pomoć svećenika, upoznao svećenički poziv. Još sam mlad, postavljam si brojna pitanja o svojoj budućnosti, ali neke odgovore sam dobio i na ovom susretu. Ne znam još koji je poziv za mene, ali znam da između ova dva puta nema krivoga. Oba su sakramenti posvećenja. Na meni je da odlučim, a ovo je iskustvo bilo doista nezaboravno i mislim da bi se mogao snaći ovdje. No, samo je jedno bitno, a to je Bog. Da nije Boga mene ne bi bilo. On ima plan za moj život, a ja ću Ga pokušati slijediti. Hvala vam fra Dejane, fra Tomislave i fra Juro, što ste mene i druge kandidate pozvali na vikend. Nadam se organizaciji još kojega!. Hvaljen Isus i Marija. (A. I.)

***

Trenutci provedeni u kapucinskom samostanu sv. Leopolda, za mene su najljepši trenuci. Osobito korisni bili su mi trenutci provedeni u molitvi Časoslova, poslije meditaciji, Misi, klanjanju pred Presvetim. Svidjelo mi se i što sam upoznao dosta ljudi koji isto razmišljaju o duhovnom pozivu i što sam imao priliku s njima razmijeniti međusobna iskustva i doživljaje. Također, svidjela su mi se i predavanja o pozivu općenito, zatim bogata povijest franjevaca kapucina, i svjedočanstva drugih o duhovnom pozivu. Ne mogu pronaći nijednu zamjerku ili nešto što mi se nije svidjelo. Hvala organizatoru! (M. E.)

***

Susret sa fratrima kapucinima je meni uvijek blagoslov, a posebno ovaj gdje sam se susreo s drugima koji kao i ja osobno razmišljaju o duhovnom pozivu. Posebno lijepo mi je bilo zajedničko moljenje Časoslova s braćom kapucinima i njihova meditativna molitva (tj. razmatranje tri puta na dan). Kod kuće nažalost nemam baš prilike i vremena za meditaciju jer nas ima puno braće i sestara pa je teško naći vremena i mira za biti sam sa svojim Stvoriteljem. Ovaj susret me u mnogočemu obogatio i ohrabrio. Sada znam da nisam sam na ovome putu te da su kroz slične situacije prolazili i sami fratri kapucini koji su nam organizirali ovaj susret. Jedno predivno iskustvo, a vjerujem da će biti i plodonosno za moj život i konačnu odluku što Bog želi od mene. Hvala vam dragi naši fratri na ovom susretu! (S. P.)

Otkrij svoj poziv

„Tražite neki cilj u svom životu? U svijetu nedostaje tri milijuna liječnika: budite liječnici. Više od milijardu ljudi ne zna čitati niti pisati: budite nastavnici. Dva čovjeka od tri ne jedu dovoljno: nastojte da urodi budi takvi da mogu sve nasititi. Vaša braća vas trebaju, nije važno na kojem području. Budite netko tko će učiniti nešto!“

 (R. Follereau)

 

 

Tko je za mene svećenik?

 

Kada se hoće ocijeniti nekog liječnika, rabi se precizan kriterij: dobar je liječnik onaj koji u liječenje svojih pacijenata ulaže svoje vrijeme, strast i sposobnost. U ocjeni svećenika često se primjenjuje pogrešan kriterij.

 

Za prave kršćane svećenik je Božji radnik, za mnoge druge socijalni radnik u duhovnoj verziji, za udaljene je samo religijski službenik. Za neke je čovjek za sve, za druge je čudan lik, gotovo Marsovac, a za druge pak sebični samotnjak koji se zavukao u crkvu jer je nesposoban za druga područja života.

Ako ima vrlina, one se ne zapažaju, ili se uzimaju ''zdravo za gotovo'', kao nešto što se samo po sebi podrazumijeva. Ali se njegove možebitne pogreške preuveličavaju, razglašuju bez milosti i gotovo nikad se ne opraštaju. Neki ga blagoslivlju, drugi ga ignoriraju kao bezbačajnu figuru, neki ga proklinju, ali gotovo svi smatraju da imaju pravo suditi mu.

Svećenik …

Ako razgovara s bogatašima..., kapitalist je,
ako je sa siromasima..., komunist je!
Ako ide u krčmu..., pijanica je,
ako se drži kuće..., prezire ga se kao isposnika.
Ako posjećuje obitelji..., zanima se za tuđe stvari,
ako je uvijek u župnoj kući..., dosadan je.

Ako dugo ispovijeda..., loše se o njemu misli,
ako je brz u ispovijedanju..., ne sluša pokajnike.
Ako ima automobil..., premoderan je,
ako ga nema, izvan vremena je!

Ako na vrijeme počne misu..., uranio je,
ako počne malo kasnije..., svima krade dragocjeno vrijeme!
Ako dugo propovijeda..., svima dosađuje i pametnuje,
ako je kratak..., ''zbrzao je'' jer ne zna što bi rekao.

Ako u propovijedi digne glas..., uvijek je na sve ljut,
ako normalno govori..., nema potrebnog znanja.
Ako traži doprinose …, pohlepan je na novac,
ako ne priređuje slavlja..., škrt je i župa je mrtva!

Ako ima veselo lice..., naivan je,
ako je zamišljen..., vječno je nezadovoljan!
Ako je lijep..., ''zašto se nije oženio?'',
ako je ružan..., ''nijedna ga nije htjela!''

Ako je debeo..., sve si priušti,
ako je mršav..., škrt je!
Ako je mlad..., neiskusan je,
ako je star..., vrijeme je da ide u mirovinu!

ALI KAD UMRE …, TKO GA MOŽE ZAMIJENITI!?

* * * * *

Ali Bogu hvala, postoje i dobri ljudi koji bez galame, u skrovitosti svojih duša, mole svaki dan – i više puta na dan – za svećenike i redovnike, jer u svijetu vjere znaju koliko je dragocjeno i teško njihovo poslanje i život.

Bez snage i milosti koja nam dolazi po njihovim molitvama, mi svećenici bili bismo kao automobil bez benzina: prošli bismo vrlo malo puta u vršenju svog poslanja.

Neka te osobe budu blagoslovljene i neka ih Gospodin nagradi za potporu koju nam pružaju svojom molitvom!
 

(Preuzeto iz knjige: Don Enzo Boninsegna: ‘’Svećeničke, tko si? Otajstvo među nama!)