Bog ne zove bilo kako
niti riječi on koristi
samo osjećaš u dnu duše,
da ti nisi onaj isti.
Sav si smeten i raskajan,
za nečim ti duša žudi,
zamišljen si, smeten,
a u tebi zov se budi.
I tek tada ti osjećaš
da ti duši netko zbori,
da rastvara srce tvoje,
i o zvanju ti govori.
Tad već čuješ riječi jasno,
i osjećaš da Bog zove,
i čuješ da ti zbori:
''dođi spasi ovce moje!''
I tako se ispred tebe
stvori slika,
u kojoj ti vidiš sebe,
kao Božjeg svećenika!
Autor: Tvrtko Kljaić