petak, 21. studenoga 2008.

Papa: Samostani su duhovne oaze koje ukazuju na ono bitno


Samostani su duhovne oaze koje pokazuju svijetu ono što je bitno: tražiti Krista i ne staviti ništa ispred njegove ljubavi, rekao je to papa Benedikt XVI., primivši 20. studenog o. g. u audijenciju sudionike opće skupštine Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskoga života, koji ove godine slavi 100 godina rada. Na skupu se ove godine razgovaralo o jednoj, Papi posebno dragoj temi – monaštvu. Papa je istaknuo važnost monaškoga života u povijesti, kao i njegovu svrhu: tražiti Boga, i to preko Isusa Krista koji ga je objavio, tražiti ga uzdižući pogled k nevidljivim stvarnostima koje su vječne, u iščekivanju slavne pojave Spasitelja.

Samostani tako postaju duhovne oaze koje pokazuju čovječanstvu apsolutno prvenstvo Boga u stalnome klanjanju otajstvenoj, ali stvarnoj božanskoj nazočnosti u svijetu, i u bratskome zajedništvu življenome prema novoj zapovijedi ljubavi i uzajamnoga služenja, rekao je Papa. Kada redovnici žive evanđelje na korjenit način, kada oni koji se posvećuju potpuno kontemplativnome životu, u dubini njeguju zaručničko jedinstvo s Kristom.

Monaštvo može za sve oblike redovničkoga i posvećenoga života biti spomen na ono što je bitno i što ima prvenstvo u svakom krštenom životu: tražiti Krista i ne staviti ništa ispred njegove ljubavi. Put na koji Bog upućuje u tom traženju i za tu ljubav, sama je njegova Riječ, koja se ljudima obilato nudi na razmišljanje u knjigama Svetoga pisma. Polazeći od molitvenoga slušanja te Riječi, u samostanima se u tišini uzdiže molitva koja postaje svjedočanstvo za one koje se na tim mjestima mira prihvaća kao Krista, a koja je za dobro cijeloga čovječanstva, kazao je Papa.

četvrtak, 20. studenoga 2008.

Život u samostanu i njegovo značenje u Crkvi i svijetu

Samostani su mjesta na kojima se vježba "duhovna umjetnost", te na kojima i redovnici i redovnice jačaju svoju snagu kako bi se potom ponovno upustili u vlastito poslanje, istaknuo je 18. studenoga 2008. g. pročelnik Kongregacije za ustanove posvećenoga i društva apostolskoga života kardinal Franc Rode, na početku opće skupštine posvećene životu u samostanu i njegovu značenju u Crkvi i današnjem svijetu.

Samostanski život danas proživljava trenutak velikih teškoća; ne duhovnoga propadanja, nego siromaštva i slabosti, i to sa zajednicama koje se, nažalost, smanjuju pa čak i nestaju. Pa ipak, upravo zbog svoje sposobnosti jake privlačnosti prema duhovnim stvarima, samostanske zajednice imaju veliku odgovornost i Crkva od njih očekuje jasno i snažno svjedočanstvo nazočnosti Boga i njegove blizine, a to je ljubav prema svakome ljudskom biću, istaknuo je kardinal Rode. U izlaganju je istaknuo tri točke: živjeti celibat i život u zajednici na radikalan način, čuvati se opasnosti od aktivizma, te posvetiti pozornost formaciji u svrhu mudrosne teologije. Što se tiče aktivizma, kardinal Rode upozorio je na veliku opasnost za sadašnji samostanski život, odnosno na određenu groznicu poslanja, težnju za vidljivošću i pretjeranim pokazivanjem, koje su možda nadahnute najboljim namjerama, ali su opasne za besplatnost i jednostavnost koje su dio pravoga kršćanskog ponašanja, a koje pomaže shvatiti "ludost križa" koju prihvaća onaj kojemu je Kristova ljubav na prvome mjestu.

Prema posljednjim procjenama, u Crkvi danas ima više od 12.800 monaha koji žive u 905 samostana. Muške zajednice prosječno čini 15 redovnika, uglavnom smještenih u gradskim sredinama, koji su uključeni u pastoralne aktivnosti mjesne Crkve. Monahinja ima oko 48.500 u 3520 samostana, od kojih se dvije trećine nalazi u Europi. Broj zvanja je u padu, posebice na Starome kontinentu, premda u crkvenim stvarnostima u Aziji, Africi i djelomično u Latinskoj Americi, ženski monaški život cvjeta – ima zvanja, zajednice rastu, i otvaraju se nove. Taj porast postavlja zajednicama pitanje o prihvatu i formaciji mladića i djevojaka koji i danas žele živjeti u skladu s Isusovim životom, i ništa ne voljeti više od Kristove ljubavi, istaknuo je kardinal Rode.