Samostani su duhovne oaze koje pokazuju svijetu ono što je bitno: tražiti Krista i ne staviti ništa ispred njegove ljubavi, rekao je to papa Benedikt XVI., primivši 20. studenog o. g. u audijenciju sudionike opće skupštine Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskoga života, koji ove godine slavi 100 godina rada. Na skupu se ove godine razgovaralo o jednoj, Papi posebno dragoj temi – monaštvu. Papa je istaknuo važnost monaškoga života u povijesti, kao i njegovu svrhu: tražiti Boga, i to preko Isusa Krista koji ga je objavio, tražiti ga uzdižući pogled k nevidljivim stvarnostima koje su vječne, u iščekivanju slavne pojave Spasitelja.
Samostani tako postaju duhovne oaze koje pokazuju čovječanstvu apsolutno prvenstvo Boga u stalnome klanjanju otajstvenoj, ali stvarnoj božanskoj nazočnosti u svijetu, i u bratskome zajedništvu življenome prema novoj zapovijedi ljubavi i uzajamnoga služenja, rekao je Papa. Kada redovnici žive evanđelje na korjenit način, kada oni koji se posvećuju potpuno kontemplativnome životu, u dubini njeguju zaručničko jedinstvo s Kristom.
Monaštvo može za sve oblike redovničkoga i posvećenoga života biti spomen na ono što je bitno i što ima prvenstvo u svakom krštenom životu: tražiti Krista i ne staviti ništa ispred njegove ljubavi. Put na koji Bog upućuje u tom traženju i za tu ljubav, sama je njegova Riječ, koja se ljudima obilato nudi na razmišljanje u knjigama Svetoga pisma. Polazeći od molitvenoga slušanja te Riječi, u samostanima se u tišini uzdiže molitva koja postaje svjedočanstvo za one koje se na tim mjestima mira prihvaća kao Krista, a koja je za dobro cijeloga čovječanstva, kazao je Papa.