Poziv je osobna stvar i nema redovitog pravila kako Bog nekoga poziva. Bog
poštuje našu osobnost i ponaša se prema nama kao prema osobama. On poštuje našu
slobodu i želi da koristimo svoj razum i srce u pokušaju da otkrijemo svoj
poziv.
U povijesti Crkve pronalazimo kako su duhovni pisci i teolozi napisali kako
ima određenih znakova koja Bog koristi da bi nam pokazao naš poziv. Ako osoba
ima te znakove u određenom stupnju, velika je šansa da će se osoba odazvati na
Božji poziv. Međutim, nikad nije apsolutno sigurno. Postoji nekoliko znakova
koja mogu pomoći u razlučivanju i prosudbi je li netko pozvan ili ne.
1. PRIVLAČNOST DUHOVNOG POZIVA
Ima onih koji će reći 'Želim biti svećenik i/ili redovnik ne zbog toga
jer ja to želim, nego jer mislim da to Bog želi od mene. Ako se ne odazovem,
Bog će me kazniti ili ću biti nesretan cijeli svoj život.' Bog ne
djeluje na takav način. Bog nam je dao slobodu u odlučivanju i izboru. Ako je nekome
duhovni poziv privlačan, to je dobar znak. No, uz to su važni i neki drugi
znakovi.
2. POZITIVNI MOTIVI
Crkva traži pozitivne duhovne razloge, na primjer: 'Želim živjeti kao
svećenik i/ili redovnik jer:
- želim služiti Bogu na izvanredan način,
- želim produbiti svoju ljubav i znanje o Bogu,
- želim proširiti kraljevstvo Božje,
- želim živjeti evanđeoski život što savršenije.
Bilo koji od ovih duhovnih razloga prikladni su motivi!
* Nekoliko neprimjerenih motiva:
- Život svećenika i/ili redovnika ima određenu sigurnost: smještaj, hrana,
životno osiguranje, mnogo materijalnih stvari, mnogo onoga za što se ljudi u
svijetu bore. Ako netko misli da sve to ne može postići u svijetu i stoga se
odluči za duhovni poziv, velika je vjerojatnost da ta osoba nije pozvana od
Boga. Dakle, materijalna sigurnost nije prikladan motiv za stupanje u
svećeništvo ili redovništvo.
- Drugi neprimjereni motiv jest osamljenost. Npr. dolazak u samostan ili
bogosloviju neće riješiti, ne samo naš problem osamljenosti, nego i mnoge druge
osobne probleme ili bolesti.
- Neprikladan motiv je i kada netko ima problema i poteškoća ili se boji da
ne može ostvariti bračni život pa se odluči na redovnički život – to nije dobar
motiv.
Sigurno je, naime, da većina nema apsolutno samo pozitivne duhovne razloga
i motive. I ovi neprimjereni motivi mogu 'živjeti' negdje u pozadini. Uvijek
postoji neka mješavina između svih ovih motiva. Stoga je važno imati duhovnog
voditelja kroz cijeli taj put razlučivanja i promišljanja.
3. PRIKLADNOST ZA REDOVNIČKI ŽIVOT
Mnogi pokušaju ostvariti poziv o kojem razmišljaju. Međutim, nakon
određenog vremena neke osobe primijete da to nije za njih. Isto tako, postoje
oni koji bi bili prikladni za redovnički život, ali njih taj redovnički život
ne privlači. Oni nemaju želje za takvim pozivom, ali bi bili prikladni za
redovničke osobe.