Duhovno zvanje: poziv na veće i radikalnije nasljedovanje Krista i Evanđelja

 

Živimo u vremenu u kojemu se, možda, više nego ikada osjeća kriza duhovnih zvanja: redovničkih i svećeničkih! Uzroke takvog stanja mnogi okušavaju pronaći u obiteljima sa sve manje djece, u župama koje ne svjedoče Krista i Evanđelje na autentičan, živ i radikalan način, u suvremenom društvu u kojemu su duhovne vrijednosti izgubile svoje mjesto, u vremenu u kojemu su ljubav, žrtva i odricanje izgubili svoj smisao, a vjera i život shvaćaju se kao dvije potpuno različite dimenzije čovjekova bića, itd.
Iako je Bog gospodar svojega vinograda te poziva i šalje radnike u žetvu svoju, za prevladavanje 'krize zvanja'' sve nas, ipak, poziva da ustrajnom molitvom (''Molite, dakle, Gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju'' - Mt 9,38)  i autentičnim primjerom života pripravljamo plodno tlo za rast i razvoj duhovnog poziva u životu nekog mladića. Duhovni poziv Božji je dar primljen ne po našim osobnim zaslugama, kvalitetama i sposobnostima. Naprotiv, on je dar čiste i nesebične Božje ljubavi koja pozvanoga ne ostavlja u pasivnosti već ga poziva na odgovor ljubavi i potpuno predanje Očevu vodstvu. Taj dar često je u suprotnosti s našim osobnim mjerilima i ljudskim očekivanjima, jer Bog je onaj koji, za razliku od čovjeka, ne gleda oči nego srce!

Bog je tijekom cijele povijesti spasenja neprestano očitovao čudesnost svojega djelovanja pozivajući izabrane na radikalno življenje Božjega zakona te neprestano traženje i vršenje Božje volje! Tako u Starom zavjetu u teškim i kriznim trenucima povijesti svojega naroda Bog upućuje svoj poziv prorocima. Odgovorivši na Božji poziv cijeli njihov život i djelovanje postaju apel i proročki znak narodu da se približilo vrijeme njihova obraćenja i ponovnog povratka Bogu ili u protivnom vrijeme njihove propasti i odbačenosti. U Novom zavjetu u svome Sinu Bog upućuje poziv na još radikalnije nasljedovanje i vršenje Božje volje prema evanđeoskim savjetima čistoće, siromaštva i poslušnosti. Bog ni danas ne prestaje pozivati radnike u žetvu svoju, ali je pitanje jesu li pozvani spremni odgovoriti na Božji poziv, ostaviti sve, izgubiti svaku sigurnost, prekinuti s prošlošću, živjeti sadašnjost, a budućnost prepustiti njegovu vodstvu i poći poput Abrahama u nepoznato! Božji poziv koji u pozvanom izaziva izvanredan lom i diskontinuitet s vlastitom prošlošću trenutak je u kojemu pozvani ne doživljava prosvjetljenje svog vlastitog života. Božji poziv koji uključuje čovjekov odaziv upravo je suprotno - skok u prazno! Jedina sigurnost koju osoba u trenutku Božjeg poziva može posjedovati jest živa vjera u Božju moć i vjernost svojim obećanjima, tj. povjerenje u Boga da će djelo koje je u njemu započeo voditi do kraja. Na ovim značajkama duhovnog poziva temelji se odluka pozvane osobe da radosno odgovori Božjem pozivu i u životu radikalno ostvari svoj put nasljedovanja Krista, slijedeći Njegov primjer poslušnosti Očevoj volji i predanosti srca bez kompromisa i uzmicanja pred žrtvom križa! No, za takvu odluku, pored vjere i potpunog predanja Božjem vodstvu, potrebna je i snaga duha, odlučnost volje kao i zrelost osobe koja je spremna potpuno uložiti sebe i svoj život u ostvarenju ideala koje je otkrila i prepoznala u Kristu.

Stoga onima koji osjećaju Božji poziv želim reći samo jedno: ''Ne boj se!'' Poslušaj glas svojega srca i hrabro kreni za onim koji Te je prvi uzljubio, zavolio i pozvao! Ne boj se biti apostol Isusa Krista! Put je to radosti, života ispunjenog smislom i srećom, iskustva da se isplati živjeti za druge, ali i put žrtve, odricanja i svakodnevnog opredjeljenja za Njega! Isus koji te je pozvao ostaje vjeran svojim obećanjima. Ta sam nam je rekao: «Tko god ostavi kuće, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili polja poradi imena mojega, stostruko će primiti i život vječni baštiniti» (Mt 19, 29). Prihvati izazov Božjeg poziva, odriješi konop svoje životne lađe i zaplovi uzburkanim morem svijeta zajedno sa svojim kormilarom Kristom i Njegovu radosnu vijest živi, svjedoči i navješćuj drugima!