Katekizam Katoličke
crkve
915 Evanđeoski su savjeti, u svojoj mnogostrukosti, ponuđeni svakom Kristovu
učeniku. Savršenstvo ljubavi na koje su svi vjernici pozvani, za one koji su
slobodno prihvatili poziv na posvećeni život, nosi sa sobom obvezu da vrše
čistoću u neženstvu poradi Kraljevstva, siromaštvo i poslušnost. Zavjetovanje
tih savjeta, u stalnom od Crkve priznatom staležu, obilježuje Bogu
"posvećeni život".
916 Redovnički je stalež prema tome jedan od načina upoznavanja
"intimnijeg" posvećenja, koje je ukorijenjeno u krštenju i znači
potpuno predanje Bogu. U posvećenom životu Kristovi vjernici, po nadahnuću Duha
Svetoga, žele izbližega slijediti Krista, predati se Bogu kojega ljube iznad
svega te tako, težeći k savršenstvu ljubavi u službi Kraljevstva, u Crkvi
označivati i naviještati slavu budućega vijeka.
***********
Jednostavni (tzv. privremeni) zavjeti
Nakon godine dana provodene u novicijatu, novak se može obvezati na
služenje Gospodinu u Kapucinskom redu. Ako vodstvo Provincije (provincijal i njegovi
savjetnici/definitorij) odobri, novaku se dopušta, na njegovu molbu, privremeno
zavjetovanje triju zavjeta: siromaštva, čistoće i poslušnosti prema Pravilu sv.
Franje Asiškog i Konstitucijama Reda manje braće kapucina (OFMCap).Ta obveza traje
godinu dana. Svake slijedeće godine (kroz tri godine) on obnavlja iste zavjete
u zajednici u kojoj će živjeti.
Nakon trodgodišnjeg obnavljanja jednostavnih zavjeta, brat može pisati
molbu provincijalu tražeći da bude pripušten na svečane (vječne) zavjete u
Kapucinskom redu.
Doživotni (tzv. svečani) zavjeti
Redovnik u privremenim zavjetima nastavlja svoj duhovni i ljudski razvoj
kroz teološki i odgojni studij u kući odgoja. U našoj Proviniciji ta kuća
odgoja nalazi se dijelom u Milanu (studija filozofije), a dijelom u Zagrebu
(studij teologije). Taj proces razvoja svakog kandidata prate magistar i
zajednica u kojoj odgajanik boravi. Nakon najmanje tri godine života u
privremenim zavjetima, na molbu kandidata i odobrenjem Uprave Provincije,
polažu se svečani zavjeti. Slavlje svečanih zavjeta redovito se obavlja za
vrijeme svete mise u prisutnosti ostale braće kao i po mogućnosti rodbine onoga
koji polaže svečane zavjete. Polaganjem svečanih (vječnih) zavjeta osoba
postaje punopravni član redovničke zajednice.
************************
Z A V J E T I
Redovnici redovito polažu tri zavjeta: siromaštvo, čistoća i poslušnost. Crkva ih
zove „evanđeoskim savjetima“. Sva tri zavjeta temelje se na Evanđelju života,
primjeru Isusa Krista. Zavjeti su svečano obećanje Bogu kojima se čovjek
obvezuje da će izvršiti obećanje i živjeti na određeni način. Polaganjem
redovničkih zavjeta čovjek javno u liturgijskom slavlju posvećuje svoj život
Bogu i službi Božjem narodu.
Zavjet siromaštva
Ovaj zavjet temelji se poznatom susreta Isusa i bogatog mladića kojemu je
Isus rekao: „Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa
ćeš imati blago na nebu“.
Zavjet siromaštva oslobođa redovnika od navezanosti na zemaljska
posjedovanja. Redovnik osobno ne posjeduje ništa. Stvari koje koristi
(upotrebljava) legalno ne pripadaju njemu, pa čak i njegova plaća, ako je
prima. Sve pripada zajednici i zajednica raspoređuje prema potrebama braće.
Postoje mnoge potrebe u zajednici: odgajanje i školovanje nove braće, skrb za
stariju braću, briga da braća imaju sredstva potrebna za život i rad u
pastoralu; obnova i gradnja crkava u našoj zajednici...
Zavjet čistoće (celibata)
Zavjet čistoće temelji se na Isusovim riječima kada je on govorio o ljudima
koji se ne žene. On je rekao: „A ima nesposobnih koji sami sebe onesposobiše
poradi kraljevstva nebeskog“. Dakle, to je navještaj budućega života u
kraljevstvu nebeskom u kojem se ljudi neće ni udavati ni ženiti. Zavjet služi
oslobađanju čovjeka za bolje služenje širem krugu ljudi nego što se to može u
obitelji. Zavjet čistoće omogućuje redovniku ljubiti velikodušno i nesebično.
Zavjetom čistoće redovnik se odriče bračnog života da se može u potpunosti
podložiti volji Božjoj i potrebama Crkve.
Zavjet poslušnosti
Zavjet poslušnosti temelji se na Isusovoj poslušnosti Ocu nebeskom. Ovim
zavjetom redovnik sve svoje sposobnosti i talente stavlja na raspolaganje
zajednici i poslanju u svijetu. Položiti zavjet poslušnosti, nipošto ne znači
odreći se svoje savjesti ili svoje osobne slobode, nego znači odreći se
svojevoljnosti da bi se bolje ostvarivala karizma određene redovničke
zajednice.
Temelj svih ovih zavjeta jest potpuno predanje Bogu. Činjenica je kako je
često teško živjeti zavjete. Većina redovnika bori se s jednim ili više zavjeta
cijeli njihov život. Sva tri navedena zavjeta zapravo su na izgradnju čovjekova
dostojanstva, njegove čovječnosti i njegove slobode za što uspješnije i zauzetije
činjenje dobra.
