četvrtak, 7. listopada 2010.

Dobra knjiga - najbolji čovjekov prijatelj


U povodu obilježavanja 400. objetnice dolaska franjevaca kapucina u Hrvatsku (1610.-2010.) izdavačka kuća Kršćanska sadašnjost, u suradnji s Hrvatskom kapucinskom provincijom sv. Leopolda Bogdana Mandića, na blagdan sv. Oca Franje Asiškog, objavila je knjigu o povijesti Kapucinskog reda pod naslovom: „Kapucini. Povijest jedne franjevačke obitelji" od talijanskog kapucina i povjesničara fra Mariana D'Alatrija.

Kroz IV. poglavlja knjiga predstavlja sažet, ali ujedno precizan pregled gotovo pet stoljeća kapucinske povijesti i sažeto dokumentiran doprinos Kapucinskog reda Crkvi i suvremenom društvu.
Pri pisanju knjige dobiva se dojam kao da je autor osobito pazio na to da ne izostavi male i naoko beznačajne sitnice, koje od prve do zadnje stranice prožimaju ovo djelo, a koje na privlačan i jednostavan način sažimlje višestoljetnu povijest kapucinske franjevačke obitelji. Ipak u knjizi nisu izostavljeni ni njezini najbolji, najsvjetliji i najsvetiji članovi. Slobodno možemo reći da je "dostojno i pravedno" da budu spomenuti i jedni i drugi, jer su svi oni, i veliki i mali, ipak svaki na svoj način svojim životom preporađali Crkvu i Red i davali im novo i ljepše, evanđeosko, lice.

Ta svjedočanstva malenosti, veličina, i svetosti pratila su događanja u Redu kroz mnoga stoljeća, tako da je lik franjevca kapucina, poniznog brata koji je dijelio život s običnim ljudima, postao blizak i kroz literaturu i kinematografiju (usp. A. Manzzoni, Zaručnici). U našim danima kapucini su prihvatili poziv Drugoga vatikanskog koncila da obnove vlastite konstitucije i otvore se novim obzorima poslanja i apostolata.

Osim mnogih povijesnih podataka, ova knjiga se odlikuje i lijepim stilom i izričajem, što je i jedna od bitnih pretpostavki za vrijednost nekoga djela i njegovo čitanje i popularnost. Bez tih kvaliteta rijetko će neka knjiga biti čitana!

Ovo vrijedno djelo preporučujemo svima, a na poseban način mladima i onima koji se zanimaju za franjevaštvo, duhovni i/ili redovnički poziv, ali i svim zaljubljenicima u dobru knjigu!
Stoga, ako ovo vrijedno djelo iz povijesti franjevaštva želite imati u svojim rukama i bibliotekama, slobodno nas možete kontaktirati, a nam će biti zadovoljstvo knjigu Vam dostaviti na kućnu adresu (pri tome sve činimo gratis - besplatno, odnosno Bogu na slavu!).

Fra Juro Šimić OFMCap
sv. Leopolda Mandića 41
10040 Zagreb - Dubrava
ILI:
e-mail: juro.posavljak@inet.hr

Slika na naslovoj stranici:
Bruno BULIĆ, Kapucini u službi bolesnih, Kapucinski samostan Osijek

Poštovani čitatelju!
Neka Te blagoslovi Gospodin i neka te čuva!
Neka te licem svojim obasja!
Milostiv neka Ti bude!
Neka pogled svoj Gospodin svrne na te
i mir Ti udijeli!

ponedjeljak, 4. listopada 2010.

"Molite Gospodara žetve da pošalje radnike!"

"Molite Gospodara žetve da pošalje radnike!" To znači: Žetva je tu, ali Bog se želi poslužiti ljudima da se ona unese. Bog treba ljude. Treba takve koji će reći: Da, spreman sam postati žetveni radnik, spreman sam pomoći da ta žetva, koja dozrijeva u ljudima, stvarno može ući u žitnice vječnosti i postati Božja vječna zajednica radosti i ljubavi.

"Molite Gospodara žetve!" To kaže i ovo: Zvanja ne možemo jednostavno "praviti", ona moraju doći od Boga. Ne možemo, kao možda u drugim zvanjima, ciljanim menadžmentom, odgovarajućim strategijama, tako reći jednostavno regrutirati ljude. Zvanje mora uvijek naći put od Božjega srca do čovjekova srca. Pa ipak: upravo da bi ono moglo stići u ljudsko srce, potrebna je i naša suradnja.

Moliti Gospodara žetve za to, to prije svega znači moliti (se Bogu) za to, protresti njegovo Božansko Srce i reći: "Ipak, učini! Probudi ljude! Zapali u njima oduševljenje za Evanđelje i radost zbog Evanđelja. Učini da spoznaju da je ono blago iznad svih blaga i da onaj tko ga otrije mora ga dalje davati!"

Mi protresamo Božje Srce. Ali moliti Boga ne događa se upravo samo u molitvenim riječima, nego prije svega i u tome da riječ postaje djelo te tako iz našeg molećeg srca u druga srca preskače iskra radosti zbog Boga, radosti zbog Evanđelja, spremnosti reći "da".
Kao moleći ljudi, kao oni koji su ispunjeni njegovim svjetlom, dolazimo drugima, uvlačimo ih u svoju molitvu te tako i u nazočnosti Boga koji onda čini svoje.
U tom smislu želimo uvijek iznova moliti Gospodara žetve, protresti njegovo Srce a s njim u svojoj molitvi dotaknuti i srca ljudi da Bog po svojoj volji u njima može učiniti da dozrije "da", spremnost; a onda postojanost da kroz sve te zbrke vremena, kroz žegu dana, a i kroz tamu noći, vjerno ostanu u njegovoj službi i od njega uvijek iznova spoznaju - makar je to mučno - da je ta muka lijepa, da je korisna, jer pomaže doći do onog pravog, naime, da ljudi prime ono na čemu će graditi: Božje svjetlo i Božju ljubav.

                                                                                  Papa Benedikt XVI.
             *susret sa svećenicima i đakonima u Freisingu, 14. rujna 2006.