Duhovni poziv: otajstvo Božjega izabranja

 

"Prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Isus Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. I reče im: 'Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!' Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim. Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže. Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima i pođu za njim.

                                                                                             (Mk 1, 16-20)

Odvaži se i ne boj se Bogu reći: Evo me!

Slobodno možemo ustvrditi: ne samo da ljudi trebaju Boga, nego i Bog treba nas ljude! Bog je djelo naviještanja Evanđelja i spasenja roda ljudskoga povjerio ljudima, tj. Crkvi. Zato Crkva - ako želi opstati i vršiti svoje temeljno poslanje - treba ljude koji će se u njoj angažirati, odn. raditi za Božju stvar. Dakle, Bog treba ljude u Crkvi koji će naviještati Radosnu vijest, dijeliti njegove sakramente, svjedočiti ljubav prema bližnjemu i ljude na različite načine poučavati i privoditi Kristu. Crkvi trebaju svećenici koji će biti predvoditelji zajednice i predsjedatelji Euharistije. No, uz svećenike Božjem narodu trebaju i đakoni koji će – uz svećenike – propovijedati i dijeliti sakramente. Crkvi trebaju i redovnici i redovnice koji će radikalnije živjeti evanđeoske savjete i stavljati se u službu braći ljudima. Bogu i Crkvi trebaju i angažirani vjernici laici koji će zdušno raditi na socijalnom i karitativnom području. Još više kršćanstvu trebaju laici koji će u svjetovnim okolnostima – u svojim obiteljima i radnim mjestima – živjeti svoju vjeru u Isusa Krista.

* * * * * *

Najprivlačnija „avantura“ koja se čovjeku može dogoditi jest „avantura“ susreta s Bogom, s Isusom iz Nazareta. Bog na tu „avanturu“ sa sobom poziva svakog čovjeka, jer je on Otac svih ljudi. Blaženi papa Ivan Pavao II. poziva mlade na odvažnost u „avanturi s Bogom“ ističući da nema ljepšeg zvanja nego što je davati Krista drugima i približavati druge Kristu – Dobrom Pastiru. No, da bi se glas Dobrog Pastira čuo potrebno je slušati. Prihvatiti Božju Riječ, sačuvati je, učiniti da ona donese rod, baš kao što zemlja čini sa sjemenom.

Što je duhovni poziv?

Duhovni poziv je prije svega Božji dar i milost. U korijenu svakog poziva nalazi se Bog koji k sebi poziva čovjeka da ga slijedi onako kako On hoće. Mnoge primjere možemo pronaći u Svetom Pismu, a upravo različiti prizori Božjega pozivanja ljudi čine najdojmljivije stranice Biblije. »Poziv Mojsija pred gorućim grmom (Izl 3), Izaije u Hramu (Iz 6), razgovor između Jahve i mladog Jeremije (Jr 1). Svi oni uprisutnjuju Boga u njegovu veličanstvu i misteriju, a čovjeka u svoj njegovoj istinitosti, u njegovu strahu i plemenitosti, u njegovim mogućnostima opiranja i prihvaćanja« (Rječnik biblijske teologije, ur. X. – L. Dufour i suradnici, Zagreb, str. 943).

Svaki čovjek u sebi nosi klicu nekog poziva, a preko kojega se onda ostvaruje kao čovjek i kršćanin. Većina ljudi se posvećuje obiteljskom životu. No, ima i onih koji se niti žene niti stupaju u duhovni poziv, nego se u svijetu kao ljudi i kršćani posvećuju služenju ljudima. No, ima i onih koji u srcu osjećaju da su pozvani na radikalnije nasljedovanje Isusa Krista, ond. život po Evanđelju. To su oni muškarci i žene koji Bogu i ljudima služe kao svećenici, redovnici ili redovnice.

Poziv na Bogu posvećeni život pretpostavlja s Božje strane milosni izbor (usp. Pnz 7, 7-10; Ef 1,4; 1 Kor 1, 26), a od onoga koji se odaziva traži se slobodan odgovor i pristanak (Post 12, 1-4; Iz 6, 8-9; Jer 1,7).

Kako se događa i rađa duhovni poziv?

"Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane". (Iv 15,16)

Duhovno zvanje se u čovjeku rađa sasvim obično, ne spektakularno. Božji poziv je većinom tih. Kao kod svjetovnih zanimanja tako i kod duhovnih nema izuzetnim događaja. Zakon je to Božje psihologije. S duhovnim pozivom je kao sa stvarima u prirodi: sve ima svoj blagi ritam. Duhovni poziv jest jedan normalan izbor u životu čovjeka, jednako kao što se npr. bira poziv liječnika, pravnika i tome sl. U duhovnom pozivu nema nekih tajnovitosti. Sve ide prirodno i susljedno. Sve započinje u vjeri, raznim poticajima, određenim sviđanjem, a nastavlja se ostvarivanjem želje.

Na kako sve različite načine Bog k sebi poziva izabranike, zorno nam opisuju Evanđelja, kada govore o pozivu apostola. Kao što je povijest poziva svakog apostola jedinstvena, tako je i povijest svakog svećeničkog i redovničkog zvanja jedinstvena i neponovljiva. Netko se za duhovni poziv odluči već zarana, u djetinjstvu, u ozračju kršćanske obitelji koja sakramentalno živi i u kojoj se moli. Kod nekoga se duhovno zvanje počinje oblikovati pod utjecajem uzorna svećenika. Za neko duhovno zvanje treba zahvaliti ustrajnim molitvama i mnogim žrtvama mnogih neznatnih majki i pobožnih vjernika. Želja za duhovnim pozivom kod nekoga se može javiti prigodom svečanosti Mlade mise. Slobodno i jednostavno možemo reći: koliko je duhovnih zvanja, toliko je i neponovljivih Božjih "avantura", poziva!

Odvaži se i ne boj se Bogu reći: Evo me!

U današnje vrijeme kad je veća kriza "Odziva" nego "Poziva", duhovna zvanja - kako postojeća tako i nova (svećenička i redovnička) - više od svega trebaju našu žarču molitvu i podršku (osobnu i zajedničku).

A upravo osobama koje se od Boga osjećaju pozvanima u duhovni poziv, blaženi papa Ivan Pavao II. preporuča da prije svega dopuste Isusu da im progovori u molitvi:

»Danas, predragi mladi, postoji mnoštvo glasova koja žele prevariti vaše savjesti. Kako razlikovati glas koji daje pravi smisao vašemu životu? Isus se daje čuti u tišini i u molitvi. U toj atmosferi intimnosti s njim, svatko od vas moći će osjetiti poziv Dobrog Pastira koji vam govori: Pođi za mnom! (usp. Mk 2,14; Lk 5,27) … Koji je vaš odgovor? Nedostaje li vam možda hrabrosti odgovoriti s DA? Osjećate li se sami? Pitate li se je li moguće posvetiti se u nasljedovanju Isusa u potpunosti za čitav život? Ako vas On zove i privlači k sebi, budite sigurni da vas neće napustiti. Mnogo puta čitamo u Evanđelju: Ne bojte se! (usp. Mt 14, 27) Mk 6, 50); Neću vas ostaviti kao siročad! (usp. Iv 14, 18). Želi reći da On poznaje naše poteškoće, i da pozvanima daruje snagu i hrabrost da ih nadvladaju. Isus je sve u našemu životu. Zato se pouzdajte u njega«.

         (Izvor: Poruka za XXI. svjetski molitveni dan za duhovna zvanja).

Bog treba suradnike koji će riječima i djelima govoriti i svjedočiti o „najvećem umjetniku svih vremena“ Isusu Kristu. A poziv na nasljedovanje Isusa Krista – po krštenju – Bog upućuje svakom čovjeku. Naši roditelji i kumovi na krštenju su za nas rekli „DA“ – želimo biti Kristovi učenici. No, njihov 'da' treba sada postati i mojim 'DA', ne samo riječima, nego još više životom i djelima. Isus i svakome od nas danas ponovno upućuje svoj poziv: „Slijedi me“! Na svakome je od nas hoće li taj Kristovo poziv na nasljedovanje čuti i u slobodi i radosti mu se odazvati i reći: „Evo me“!

* * * * *

MOLITVA ZA IZBOR ZVANJA

Duše sveti, Duše mudrosti i savjeta,

pomozi mi pri izboru životnog zvanja,

tom tako važnom i odlučnom koraku za cijeli život.

Prosvijetli me da spoznam pri tome Tvoju svetu volju.

Rasvijetli također i moje roditelje, prijatelje

i sve one koji se brinu za mene da me ispravno savjetuju.

Poput sv. Oca Franje Asiškog, pokaži i meni

što je najboje za moju vremenitu i vječnu sreću.

Udijeli mi snagu da prevladam sve teškoće

koje mi otežavaju dobar i sretan izbor zvanja.

Pomozi mi da se osposobim za dužnosti

što će ih moje buduće zvanje od mene zahtijevati.

Budi uzame sada i čitavoga života

te me sretno vodi do vječnoga cilja.

Nebeska majko Marijo, budi mi Majka dobroga savjeta

i moli za mene pri izboru životnog zvanja,

ali i u svim životnim teškoćama i iskušenjima.

Sveti Anđele, moj čuvaru, budi mi savjetnik i moli za mene!

Isuse, Dobri pastiru, pruži mi ruku i vodi me

stazom kojom Ti želiš. Amen.

* * * * *

Ako razmišljaš o duhovnom pozivu - bilo za redovnika, bilo za svećenika - slobodno nam se javi i piši, ali se prije svega moli Duhu Svetom kako bi mogao spoznati što je volja Božja za tebe i tvoj život.

Usudi se, poput našeg svetog nadahnitelja Franje Asiškog, i sam postaviti pitanje: "Gospodine, što želiš da učinim?"

* Zainteresirani su nas slobodni kontaktirati na:

FRA JURO ŠIMIĆ OFMCap

provincijski promicatelj zvanja

Sv. Leopolda Mandića 41

10040 ZAGREB

Ili:

E-mail: duhovno.zvanje@gmail.com

Osluškuj što ti Gospodin govori

Ne trebaš biti mudar da bi mi se svidio;

Sve što trebaš činiti je: željeti da me ljubiš.

Jednostavno mi govori kao što bi govorio
nekome koga voliš.

Ima li nekih ljudi za koje bi me želio moliti?

Reci mi njihova imena i moli me što god želiš.

Ja sam velikodušan i znam sve njihove potrebe,

ali želim da ti pokažeš svoju ljubav prema njima
i prema meni, s povjerenjem daje najbolje
ono što ja učinim.

Pričaj mi o siromašnima, bolesnima i grešnima.

I ako si izgubio prijateljstvo ili nečiju naklonost,
pričaj mi i tome.

Ima li nešto što želiš za svoju dušu?

Ako želiš, možeš ispisati dugu listu svih svojih potreba
 i doći i čitati mi.
Pričaj mi o stvarima za koje se osjećaš krivim.
Dat ću ti oproštenje ako ga prihvaćaš.

Pričaj mi jednostavno o svom ponosu,
svojoj osjetljivosti, egocentričnosti,
svojoj bijedi i lijenosti.

Ja te ipak volim, unatoč tome.

Nemoj se sramiti: ima mnogo svetaca u nebu
koji su imali iste pogreške kao i ti.
Molili su me i, malo po malo,
njihove pogreške su se ispravile.

Nemoj oklijevati moliti me blagoslov za tijelo i duh,
za zdravlje, za pamćenje i uspjeh. Ja ti mogu sve dati.

I ja uvijek dajem sve stoje potrebno
da bih učinio duše svetijima,
onima koji to doista žele.

Što je to što želiš danas?

Reci mi jer ja čeznem za tim da ti činim dobro.

Koji su tvoji planovi?

Pričaj mi o njima.

Ima li netko koga bi htio razveseliti?
Što želiš učiniti za njih?

Ne želiš li učiniti nešto i za mene?

Ne želiš li učiniti nešto dobra za duše svojih prijatelja
koji su mene možda zaboravili?

Pričaj mi o svojim neuspjesima,
i ja ću ti pokazati njihov uzrok.

Koje su Tvoje brige? Tko ti je zadao boli?

Reci mi sve to i dodaj da ćeš im oprostiti
i biti dobrohotan prema njima.
I ja ću te blagosloviti.

Bojiš li se nečega?

Imaš li kakve muke, nepotrebne strahove?

Povjeri se meni.

Ja sam tu.

Ja vidim sve.

Ja te ne ću ostaviti.

Nemaš li radosti o kojima bi mi pričao?
Zašto ne podijeliš svoju sreću sa mnom?

Reci mi što se dogodilo od proteklog dana
što te ohrabruje i tješi.
Što god to bilo, veliko ili malo,ja sam to pripremio.
Pokaži mi svoju zahvalnost.

Opterećuju li te kakve napasti?

Popuštanje napasti uvijek remeti mir tvoje duše.

Moli me i ja ću ti pomoći da ih nadvladaš.

A sada pođi. Nastavi svoj rad ili igru, ili neki drugi posao.
Pokušaj biti mirniji, ponizniji, ljubazniji;
i vrati se brzo i donesi mi vjernije srce.
Sutra ću imati još više blagoslova za tebe.

                                                                               NEPOZNATI AUTOR

(Preuzeto iz knjige: ENJOY THE LORD, John T. Caitor, J.C.D., str. 13-14.)

Neki mogući znakovi duhovnog poziva

Najčešće se simpatija prema svećeništvu javlja u djetinjstvu koja s vremenom sazrijeva i prerasta u životnu odluku. Nekoga će na ostvarenje duhovnog poziva potaknuti primjer nekoga uzhornog redovnika, župnika ili kapelana. Usrdne molitve roditelja ili baka također znaju biti poticaj na razmišljanje i odluku.

No, postoje znaci raspoznavanja zvanja koji mogu pokazati nečiju prikladnost za duhovno zvanje:

- spremnost na suradnju sa svećenikom, kako kod pripremanja bogoslužja, tako kod drugih poslova oko crkve;  

- otvorenost i želja da se nešto lijepo učini za Boga i svoju crkvu; 

- odvažnost i spremnost da ne očekujem nagradu za moju pomoć i služenje bližnjima;

- sklonost prema molitvi i čestom dolasku u crkvu;

- radost u sudjelovanju kod mise i želja za čestim primanjem svete pričesti;

- ako rado slušam, razmišljam i razgovaram o svetim stvarima

- neki nutarnji 'nemir' u pogledu sadašnjeg života i to bez vanjskog razloga (kod starijih);

- uvjerenje da uz Božju pomoć mogu živjeti u beženstvu i tako nesebično cijeli život darivati se drugima.

Pokušaj zamisliti kakav bi bio vjerski život u tvome mjestu i okolici da nema svećenika. Nije li za vjerski život određene sredine nužno potrebno i svećeničko zvanja?

I put do ostvarenja svećeničkog zvanja nije tajnovit. Štoviše, vrlo jednostavan. Sve počinje s onim: - to mi se sviđa, to volim, osjećam da ću se tu naći, ostvariti sebe. I treba krenuti.

Kad bi bio u prilici da razgovaraš s tisuću svećenika i kada bi ih pitao kako da su izabrali baš to zvanje, bio bi iznenađen kako su mnogi pozivi bili različiti i istovremeno , na neki način, slični.

Bog svakoga poziva na sebi svojstven način. Najčešće nisu u pitanju neki iznimni događaji, već sasvim obični i jednostavni. Kao što je u prirodi red i sve ide postupno svome ostvarenju, kao što se jednostavno izabiru druga zanimanja, tako je i s duhovnim zvanjem. Hod do konačnog ostvarenja duhovnog zvanja - svećeničkog ili redovničkog - iziskuje veliku žrtvu, ali je to put k radosti. Nije lako odreći se obitelji, braka.... No, kao i svako zvanje u svijetu, tako i duhovno traži velika odricanja i ustrajnost. Možda si tomu svjedok i ti sam dok promatraš vlastitu obitelj?

Tko može postati svećenikom?




Isus Krist, Dobri pastir!

Svećenikom i redovnikom može postati svaki mladić, sa završenom srednjom školom, primljenim sakramentima, odgojen u vjeri, psihičkog i fizičkog zdravlja, te onaj koji osjaća Božji zov da postane Njegovim svužbenikom. Božji poziv moguće je najlakše otkriti molitvom, sakramentalnim životom, konkretnim kontaktom ili razgovorom sa nekim svećenikom ili redovnikom (usmeno ili pismeno).

No, da bi netko postao svećenikom nije dovoljno samo željeti. Za to je potrebno imati završenu četverogodišnju srednju školu  (bilo kojeg usmjerenja) koja je uvjet za upis i završetak teološkog studija.

Mladić koji je već u osnovnoj školi osjetio Božji poziv može srednju školu pohađati u vašem sjemeništu u Varaždinu. U njemu će uz srednjoškolsko obrazovanje, uz vodstvo odgojitelja - svećenika, kvalitetnije shvatiti i upoznati Božji poziv koji može biti svećenički i/ili redovnički!

* Za sve upite, oni koji se od Boga osjećaju pozvanima da Mu služe, slobodni su mi pisati na: 

Elektornska pošta: duhovno.zvanje@gmail.com

Otkriti svoj poziv

Sv. Franjo Asiški: "Gospodine, što želiš da učinim"?

Zadatak je svakoga od nas, da malo po malo otkrivamo svoj zadatak, jer Božji poziv ne prestaje našim dolaskom u život, on traje čitav život. Moramo otkriti smisao svoga postojanja, svoje poslanje. Na Božji poziv odgovaram cjelokupnim svojim životom koji obuhvaća i moje zanimanje i moj osobni poziv. Bez obzira bio u braku, redovništvu ili svećeništvu svi mi imamo jedan zajednički poziv, a to je biti čovjek.

Bitno je da čovjek bude svjestan toga svoga životnog, univerzalnog poziva i poslanja. Samo čovjek koji je toga svjestan, može svoj život proživjeti na najdublji, najiskreniji i najsmisleniji način. Čovjeku koji je prožet takvom sviješću, sve u životu ima smisao, svoju ljepotu, svoju draž, a to je neophodno da bi čovjek bio sretan i u svome pozivu i u svome poslu! Tada se čovjekov poziv i njegov posao stapaju u jedno u ŽIVOTNI POZIV!

„Vječni paradoks svećenika! On nosi u sebi proturječnosti! Cijenom vlastitog života pomiruje u sebi vjernost Bogu i vjernost čovjeku. Uistinu, ništa nije tkao slabo kao svećenik. Nema u svojim rukama ni političkih sredstava, ni financijskih izvora, ni snagu oružja, čime se svi drugi služe da bi osvojili zemlju. Njegova snaga je baš u tome da je razoružan i da sve „može u onome koji ga jača“. Ništa nije tako maleno tako prezreno, toliko napadano u povijesti kao što je svećenstvo. A ipak ljudi kleknu pred njim na koljena. Do konca vremena svećenik će biti najviše ljubljen i najviše mržen među ljudima. Najviše urastao u zemaljsko i najviše ga nadilazi. On je najbliži brat i jedini protivnik. Do konca vremena – njegov misterij – koji je u njemu samom zagonetka vrijedna svakog poštovanja – probijat će gustoću događaja i civilizacija i bit će veliko svjedočanstvo nevidljivog kraljevstva.“

                                       Kardinal Suhard, nadbiskup pariza

Zanimljivo

Pogledaj: http://www.bitno.net/mulitmedija/video-cudo-klarise-iz-lerme/

Klarise iz Lerme s papinskim propovjednikom i kapucinom Ranierom Cantalemessom

Novi dokument o uputama za pastoral duhovnih zvanja

U ponedjeljak, 25. lipnja u Tiskovnome uredu Svete Stolice kradinal Zenon Grocholewski, pročelnik Zbora za katolički odgoj, te tajnik Zbora nadbiskup Jean-Louis Bruguès i mons. Vicenzo Zani, dotajnik Zbora, predstavili su novi dokument za promicanje svećeničkih zvanja, pod naslovom 'Pastoralne upute za promicanje svećeničkih zvanja'.

Nakon kratkog uvoda o nastajanju dokumenta kardinal je rekao da je dokument podijeljen u tri dijela. U prvom dijelu prikazano je sadašnje stanje svećeničkih zvanja u raznim dijelovima svijeta kao i skrb za svećenička zvanja. U drugom se dijelu dokumenta sažeto govori o identitetu službenog svećeništva, prema čemu valja usmjeriti skrb za svećenička zvanja, dok su u trećem dijelu dokumenta obrađeni prijedlozi na poticanje pastoralne skrbi za svećenička zvanja – kazao je kardinal.

Govoreći o shvaćanju dokumenta, naročito prvoga dijela, rekao je da je ono razvidno u zaključnom članku gdje se veli: Skrb za svećenička zvanja trajan je izazov za Crkvu. Ta tvrdnja ima bar dva značenja, prvo je vrlo jasno a ističe trajnu obvezu Crkve za svećenička zvanja, a drugo je da su i sve crkvene zajednice dužne trajno voditi brigu o svećeničkim zvanjima – ustvrdio je kardinal dodajući da su u dokumentu navedena tri glavna razloga ne odazivanju svećeničkom pozivu, naročito u zapadnim zemljama, a to su pad nataliteta, kriza obitelji i sekularizirani mentalitet, a slijedom toga i zanemarivanje kršćanske prakse.

O drugom dijelu dokumenta kako je rekao tajnik Zbora nadbiskup Jean-Louis Bruguès, govori se o svećeničkom pozivu s teološkog, duhovnog i crkvenog motrišta u svjetlu nauka II. vatikanskog sabora i crkvenoga učiteljstva, a u trećem su dijelu dokumenta, ustvrdio je dotajnik Zbora, prijedlozi za pastoral svećeničkih zvanja.