nedjelja, 11. lipnja 2017.

Kamo dalje!?

  
 
Nakon završetka 8. razreda OŠ slijede prve ozbiljnije životne odluke kao što su npr. kojim putem dalje krenuti? Koju srednju školu upisati? Koje cjeloživotno zvanje i zanimanje izabrati? U kojem se pozivu mogu najbolje ostvariti?
 
Među mladima koji izlaze iz OŠ zasigurno ima i onih koji u srcu osjećaju poticaje prema duhovnom pozivu. Takve mladiće pozivamo da dođu u naše Sjemenište, odn. Centar za prihvat i odgoj zvanja u Varaždinu te da zajedno s nama fratrima kapucinima potraže odgovore na svoja mladenačka i važna životna pitanja.

Uz vrijeme predviđeno za pohađanje srednje škole glavni cilj našeg Centra-sjemeništa u Varaždinu jest i taj da mladićima pomogne na putu njihova prepoznavanja životnog puta kao i mogućeg opredjeljenja za svećenički i redovnički život u našem Kapucinskom redu.

Dragi mladiću!

Ako osjećaš da Isus, Dobri Pastir, kuca na vrata tvojega srca te da Te poziva da Ga izbližega slijediš, ne moj se radi toga bojati i od Božjeg zova bježati. Smatraj čašću što se Isusov pogled, između tolikih drugih tvojih vršnjaka, zaustavio baš na tebi!

Ako, uistinu, želiš biti sretan reci: ''Evo me, Gospodine'' te slijedi Isusa Krista u našem Redu na način kako je to učinio sv. Franjo Asiški, naš duhovni utemeljitelj i nadahnitelj.

* Zainteresirani mladići za duhovni poziv (svećenički i/ili redovnički) kao i za prijem u Postulaturu-bogosloviju (razdoblje nakon završetka srednje škole) i/ili sjemenište franjevaca-kapucina slobodni su u svojim pitanjima kontaktirati:

Fra Juro Šimić OFMCap
sv. Leopolda Mandića 41
10040 ZAGREB
E-mail: frajurofmcap@gmail.com

ponedjeljak, 1. svibnja 2017.

Biti svećenik je najsretnije zanimanje

 
Svugdje po svijetu, a posebno u Europi, Crkva danas prolazi kroz veliku muku zbog nedostatka svećenika. Mnoge biskupije i redovničke zajednice ne znaju kako i što dalje činiti sa župama i samostanima. Sve više se piše i govori o krizi duhovnih zvanja. No, zašto je došlo do te krize? Je li 'problem' u Bogu koji više ne poziva ili je problem u čovjeku koji se ne odaziva? Jedno je sigurno: Bog i danas poziva k sebi čovjeka jednako kao što je to činio i kroz vrijeme prije nas. Ključno pitanje uvijek ostaje: čujemo li mi taj glas? Bog je strpljiv i uvijek čeka naš odgovor. Božji glas najbolje ćemo razumjeti u ozračju molitve te čitanja i slušanja Božje riječi koja je prostor zajedništva i blizine s Bogom. Molitva se uvijek rađa i raste u međusobnom i prisnom odnosu s Bogom. Ona je prostor za sazrijevanje izbora zvanja i za njegovo svakidašnje obnavljanje, jer to nije nikada završeni proces nego projekt kojega treba stalno usavršavati.
 
Kao mogući razlog krize duhovnog zvanja jest zasigurno i to što danas više nema spremnosti na žrtvu. Mladi žive u svijetu u kojemu je žrtva izgubila svaki smisao, ponajviše smisao zahvalnosti i radosti koje je u sebi uvijek nosila (Abraham je u Starom zavjetu najčešće žrtvovao iz zahvalnosti Bogu). Nijedan životni poziv nije bez poteškoća... No, budući da je duhovno zvanje najviša, najuzvišenija i najblaženija avantura s Bogom, posve je razumljivo da je onda u isti mah i najugroženije i najteže.
 
Što se traži da bi netko izabrao duhovno zvanje? Traži se sve ono što je potrebno za neko drugo životno zvanje: tjelesna i duhovna sposobnost, želja, volja i spremnost biti svećenikom, redovnikom, časnom sestrom. Tko posjeduje te Božje darove, pozvan je biti posrednikom između Boga i ljudi. On je pozvan na najizravniji način služiti Bogu i ljudima. Tko ostavi sve poradi Krista, poradi izravna svjedočenja njegove evanđeoske ljubavi prema Bogu i bližnjemu, primit će stostruko već na ovome svijetu i baštiniti život vječni. Prihvaćajući duhovni poziv čovjek je pozvan na nešto najveće što postoji: pozvan je svjedočiti Božju ljubav i istinu u mraku i magli ovoga umornog svijeta, naviještati Radosnu vijest spasenja onima koji je još nisu čuli, krijepiti Kristovim sakramentima umorne i opterećene.

Na iznenađenje mnogih, nedavno je jedno istraživanje pokazalo kako je svećeništvo najsretnije zvanje. Prema istraživanju koje je proveo Nacionalni istraživački centar Sveučilišta u Chicagu, svećeništvo je ''zanimanje'' kod kojega su sreća i osjećaji radosti i zadovoljstva na najvišoj razini. Prema istraživanju koje je objavio ugledni Forbes, redovnici i svećenici su osobe zadovoljnije od npr. vatrogasaca, fizioterapeuta ili učitelja. Premda su u istraživanje o svećeništvu bili uključeni i rabini i protestantski pastori kod kojih npr. celibat nije obavezan, teško je ne primijetiti činjenicu kako žrtvovanje sebi radi davanja drugima (što svakako vrijedi i za učitelje i vatrogasce) čovjeka čini sretnim i ispunjenim.
 
Bog nam svaki dan upućuje poziv: ''Slijedi me''! Imamo li hrabrosti reći: ''Evo me''? Bog treba suradnike koji će govoriti o ''najvećem Umjetniku svih vremena'' Isusu Kristu! Odvažimo se i nemojmo se bojati reći: ''Evo me, Gospode moj, sve moje! Želim biti tvoj ''kist'' kojim ćeš oslikati svaki kontinent, ''boja'' kojom ćeš obojati sva srca i ''stalak'' na kojem ćeš biti slavljen!''
 
Pitali su jednog svećenika: Ima li smisla danas biti svećenik? Odgovorio je: ''Nikad smislenije nego danas! Nikad ljepše nego danas!''
Zgodno piše časna sestra Marija od Anđela svojem bratu Jose Loisu Martinu u prigodi njegove Mlade mise: ''Svećenici su motori Crkve, redovnice su gorivo. Od danas preuzimam na sebe, da te po svojoj molitvi uvijek osiguravam gorivom!''
Nedavno je jedan mladić odlučio poći u bogosloviju, a njegova profesorica mu je tada rekla: ''Izabrali ste najteže, ali najljepše!''
 
Dragi mladiću!
Ukoliko osjećaš poziv u duhovno zvanje nemoj se bojati. Odgovori na Božji poziv i odluči se za najsretnije zvanje/zanimanje na svijetu!
 
* Mladići zainteresirani za svećenički i/ili redovnički poziv slobodni su u svojim pitanjima kontakritati: