četvrtak, 10. svibnja 2012.

«Pođi za mnom»



Mladiće - (srednjoškolce i studente) - koji razmišljaju o DUHOVNOM POZIVU (svećeničkom i/ili redovničkom) kao i one koji se izbliza žele upoznati s nama redovnicima franjevcima-kapucinima pozivamo na

VIKEND U SAMOSTANU KOD KAPUCINA
pod motom: "Dođite i vidite" (Iv 1,39).


DATUM SUSRETA: 8. - 10. lipnja 2012.

MJESTO: ZAGREB - Samostan sv. Leopolda B. Mandića

Ovim susretom želimo mladima omogućiti neposredan doživljaj naše redovničke Zajednice i iskustvo duhovnog života i blizine s Bogom.
Zajedničko promišljanje o vlastitom životnom pozivu čovjeku je najbolji poticaj da i sam spozna Božju volju za svoj život, bilo u duhovnom ili nekom svjetovnom zvanju.
Spoznati volju Božju, znači pronaći smisao svoga života! Sveti naš otac Franjo Asiški upravo je molio Gospodina da to otkrije, da spozna što Bog želi od njega: "Gospodine, što želiš da učinim!" (sv. Franjo Asiški). 

Na ovom susretu će biti vremena za molitvu (osobnu i zajedničku s braćom redovnicima), meditaciju, druženje i razgovor. 


Mi redovnici - braća kapucini - franjevačka smo redovnička zajednica svećenika i časne braće koji se trudimo, po uzoru na svog duhovnog utemeljitelja i nadahnitelja sv. Franju Asiškog, što vjernije živjeti i djelovati po Evanđelju koje je naše jedino životno Pravilo:

"Pravilo i život Manje braće jest ovo: obdržavati sveto Evanđelje Gospodina našega Isusa Krista živeći u poslušnosti, bez vlasništva i u čistoći".
                                                                                                              Sv. Franjo Asiški

Život i primjer sv. Franje Asiškog - čovjeka koji je nadahnuo nas - možda će na isti način nadahnuti i danas Tebe!

KONTAKT:

Fra JURO ŠIMIĆ
sv. L. Mandića 41
10040 ZAGREB 

utorak, 8. svibnja 2012.

Kamo nakon osnovne škole?


Brojni mladi iz pri kraju školske godine susreću se s pitanjem daljnjeg školovanja, koje će uvelike odrediti njihov životni put i poziv. Među njima svakako ima i onih koji razmišljaju o duhovnom pozivu.

Kako bi se svi oni koji se osjećaju od Boga pozvanima da mu služe kao svećenici i/ili redovnici za svoju službu i poslanje što bolje intelektualno i duhovno pripravili, Crkva je već zarana počela s njihovim odgojem i obrazovanjem u posebnim ustanovama i zavodima, koji se službeno i jednostavno nazivaju: SJEMENIŠTE.  Odgovorni u Crkvi bili su uvjereni da se u tim duhovno-odgojno-obrazovnim zavodima bolje može pratiti mlade na njihovom putu prema konačnom izboru duhovnog poziva, svećeničkog i/ili redovničkog.


Taj odgoj u SJEMENIŠTIMA, iako u samanjenom broju, Crkva smatra najboljim te ga zato olako ne napušta niti danas. No, nažalost danas je po svijetu, barem što se tiče Zapada, Sjemeništa i đaka koji se u njima školuju i spremaju za svećeničko zvanje i poslanje, danas je, nažalost, sve manje.

Odgoj u tzv. Malim, dječačkim sjemeništima, može biti na različite načine organiziran.


1. Tako npr. postoje Sjemeništa koja imaju svoju vlastitu školu (redovito je riječ o gimnazijama klasičnog smjera).


2. No, isto tako (sve više) postoje i Sjemeništa iz kojih đaci pohađaju, s drugim svojim vršnjacima, građanske škole (najčešće opet gimnazije, opće ili klasične).


3. No, postoje i sjemeništa u kojima đaci pohađaju i druge četverogodišnje škole koje su obrazovno kvalitetne za upis na filozofsko-teološki fakultet.
(Upravo ovu treću organizaciju ima sjemeništa braće kapucina u Varaždinu)!





No, što je to zapravo Sjemenište? Tko su to sjemeništarci? Što se u sjemeništu radi?

Sjemenište je zajednica na putu prema svećeničkoj službi. Samim time već je rečeno nešto vrlo važno: svećenik se ne postaje sam. Potrebna je "zajednica učenika", zajedništvo onih koji žele služiti Crkvi.
    Papa Benedikt XVI., sjemeništarcima prigodom završetka Svećeničke godine.
 
* * * * *


Najednostavnije rečeno, SJEMENIŠTE jest ustanova u koju se - nakon osnovne škole - primaju i u kojoj se odgajaju mladići za svećenički i/ili redovnički duhovni poziv i život.

U sjemeništu posebno mjesto treba da zauzima intenzivniji duhovni život zajedno s humanističkom i znanstvenom izobrazbom (usp. Kan.234 §1). Zato je obrazovanje redovito usko vezano uz klasičnu gimnaziju u kojoj se uče uz žive jezike i dva tzv. mrtva jezika: grčki i latinski.
Osnivanje, uvjeti i način funkcioniranja i upravljanja u sjemeništima propisani su na Tridentskom saboru (1545–63). Prethodile su im srednjovjekovne kaptolske, redovničke ili samostanske škole ili učilišta.
Iako se na Zapadu gase kod nas su još uvijek sjemeništa bitan rasadnik i cvijetnjak novih redovničkih i svećeničkih zvanja.
Postoji malo i veliko sjemenište. Veliko je za studente teologije, a malo za srednjoškolce.
Malo sjemenište ima za cilj izdaljeg pripremati za svećenika dječake koji su se odlučili za taj poziv. Ono ih treba razviti u zdrave, sposobne mladiće, intelektualno i moralno prikladne da dragovoljno, štoviše radosno, prihvate Božji poziv. Život u sjemeništu služi tome cilju.
Život u sjemeništu, kao i u drugim internatima, ima svojih golemih prednosti, ali i svojih nedostataka. Nedostatci su vezanost na skupinu i odsutnost obiteljske topline i bliskosti. Osobne su želje ponešto potisnute i nema dovoljno intimnog proživljavanja. Bitne prednosti i koristi ovoga odgoja sastoje se u stavljanju reda u život mladog čovjeka pa on svoje vrijeme može plodno upotrijebiti. Mnogi su veliki ljudi izrazili svoju zahvalnost što im na taj način mladost nije protekla rasuto i besmisleno.


Ono je odgojna, ali i obrazovna ustanova za one mladiće koji poslije, osnovne, srednje ili u srednjoj školi osjete želju da postanu svećenici i/ili redovnici.


Sjemeništarci se uz pomoć i vodstvo sjemenišnog magistra spremaju na duhovni poziv. Život u sjemeništu je također život u zajednici, pa se stoga mladići u sjemeništu međusobno ponašaju kao braća. Mladići kroz svoj život i boravak u sjemeništu počinju i sebe darivati samoj zajednici, i to kroz: svoj boravak u zajednici, zajedničkoj molitvi, radu... Ono što naše sjemeništarce povezuje jest to da su tu svi radi Krista. Zato i sam život u sjemeništu od nas traži uvijek novu otvorenost i spremnost na dijeljenje svega što je u nama i oko nas.


Đaci u sjemeništu se ravnaju prema dnevnom redu koji je za njih dnevna orijentacija u navici svakodnevnog učenja i moljenja. Đaci većinu svoga vremena provode u školi, učenju i molitvi.


U slobobno vrijeme bave se i različitim športskim i kulturnim aktivnostima. Za disciplinu i red u sjemeništu brine se magister koji također pomaže đacima u njihovom cilju, tj. da postanu dobri svećenici i/ili redovnici.

Napomena: Za prijem u naše sjemenište u Varaždinu ili u našu redovničku zajednicu (Postulaturu), kao i za druge informacije, zainteresirani mladići su slobodni kontaktirati:

FRA JURO ŠIMIĆ OFMCap 
Sv. Leopolda Mandića 41
10040 ZAGREB

Ili: