Postovi

Prikazuju se postovi od 2015

Bratstvo je dar Božji u redovničkom životu

'Identitet i poslanje redovnika u Crkvi'', naslov je dokumenta koji su u prigodi zatvaranja Godine posvećena života u Rimu 14. prosinca predstavili kardinal Joao Braz de Aviz, pročelnik Zbora za Ustanove posvećenoga i društva apostolskoga života, i tajnik iste kongregacije José Rodriguez Carballo. Ne samo braća redovnicinaslovnici ovoga dokumenta, nego redovnice, svećenici, laici i čitava Crkva trebaju poznavati i vrjednovati vlastito zvanje, to je u prvom redu nasljedovanje Krista. Toliko je bogata Kristova osoba da svaki kršćanin svojim životom veliča neko njezino posebno obilježje. Neki se poistovjećuju s Kristom posvećujući se fizičkom radu kako bi gradili svijet i učinili ga gostoljubivijim za ljude, drugi naviještaju Radosnu vijest, vršeći svećeničku službu, neki se pak posvećujući poučavanju ili njegovanju bolesnika, a neki s Kristom, živeći u siromaštvu, čistoći i poslušnosti – istaknuo je kardinal Braz de Aviz. Dodajući: Jedno posebno obilježje Kristove osobe određ…

Kako znaš da Bog želi da budeš svećenik?

Život bez ljubavi nema smisla. Riječima pape Ivana Pavla II.: “Čovjek ne može živjeti bez ljubavi. On sam sebi ostaje nespoznatljivim bićem, život mu je besmislen ako mu se ne objavi ljubav, ako se ne susretne s ljubavlju, ako je ne iskusi i ne usvoji, ako živo u njoj ne sudjeluje. Upravo stoga Krist Otkupitelj – kao što je već rečeno – u potpunosti razotkriva čovjeka samome čovjeku.” (Ivan Pavao II., Redemptor Hominis, 10).
Raspeti nas Krist uči što znači biti čovjek: sami ćemo sebe pronaći samo u najpotpunijemu davanju sebe. Kako se ovo može odnositi na svećeništvo? Svećenik je umro sebi da bi drugima dao život. Ispravno ga se naziva ocem jer dar njegove žrtve rađa djecu u vjeri. Predajući svoje tijelo zaručnici (Crkvi), on donosi život Božjoj obitelji. Čovjek ne postaje svećenikom kako bi pobjegao, nego pobjeđivao. Ne ulazi u sjemenište zato što ne može naći djevojku. Ulazi jer ljubi Boga i želi spašavati duše.

Prečesto razmišljamo o svećeništvu kao o nečemu što zahtijeva samo odric…

Talenti i zvanje

Slika
"Doista, bit će kao kad ono čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan ‑ svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov." "Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: 'Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!' Reče mu gospodar: 'Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!'" "Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: 'Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!' Reče mu gospodar: 'Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ć…

Početak godine postulature

Slika
Dana 2. listopada 2015. godine u krugu samostanske zajednice u Varaždinu jednostavnim obredom kojega je vodio provincijal fra Jure Šarčević započela je službeno godina postulature, odn. uvođenja u redovnički franjevačko-kapucinski način života i rada po Evanđelju i nadahnuću našeg Serafskog oca Franje. 

 Postulaturu su započeli: Branko Petrićević (Rama/Rumboci, BiH) Marko Nedić (Tolisa, BiH) Dario Tolić (Zagreb) Mislav Šebečić (Zagreb) Anto Pranjkić (Brčko, BiH) Marko Mofardin (Pula)  Mirko Šafarić (Osijek)
Marijan Katičić (N. Gradiška) Obredu primanja prisustvovala su braća samostanske zajednice u Varaždinu te naši đaci-sjemeništarci. Naše nove kandidate na njihovom put sazrijevanja u vjeri i hodu prema novicijatu preporučujemo u Vaše molitve!

Početak postulature u Lendinari (Italija) Dana 5. listopada kratkim i svečanim obredom u 15,00 sati u krugu samostanske obitelji započela je talijanskom gradiću Lendinara godina postulature. Zajednička je to postulatura za više talijanskih provincija, Hrva…

Obred redovničkog oblačenja

Slika
Na liturgijski spomendan sv. Mateja, apostola i evanđeliste (21. rujna) u Tortoni upriličeno je oblačenje novaka za više talijanskih provincija te za kandidate iz Hrvatske i Mađarske: Marco Rossi (Provincija Emilia Romagna, Italija); Herve Viode Kouassi, Antoni Romeo (Provincija Genova, Italija); Luca Savoldelli, Antonio Ratti, Franco Fiolini (Provincija Lombardija-Milano, Italija), Raffaele Corvaglia (Provincija Piemonte, Italija); Fabio Burla (Provincija Venezia, Italija), Josip Stanković (Hrvatska); Anton Varaniuk (Mađarska). Iako je godina novicijata kanonski već započela 7. rujna, činom primanja redovničkog odijela iz ruku magistra novaka fra Lorenza Mottia željelo se i na izvana podržati mlade fratre na njihovu putu odluke većeg i radikalnijeg života sv. Evanđelja po primjeru sv. Franje Asiškog. Sam čin predaje i primanja habita upriličen je za vrijeme mise u 11 sati koju je predvodio fra Roberto Rossi Raccagni. Nakon prigodne homilije te blagoslova i oblačenja habita svi okuplje…

Završetak novicijata i polaganje prvih zavjeta

Slika
U gradu Tortoni ((Italija) 12. rujna upriličena je svečanost završetka novicijata i polaganje prvih zavjeta petnaestorice novaka iz nekoliko talijanskih kapucinskih provincija, Hrvatske i Mađarske. Svečano misno slavlje u svetištu Madona della Guardia (Tortona) započelo je u 16 sati, a predvodio ga je provincijal iz Provincije Torino fra Antonio Gambaro. Liturgijsko pjevanje animirao je zbor sastavljen od fratara kapucina i njihovih suradnika. Na Misi su sudjelovali i brojni fratri kapucini pristigli iz raznih Provincija te članovi obitelji, suradnici i prijatelji zavjetovanika. Obred polaganja zavjeta upriličen je nakon homilije, a zavjete su novaci polagali u ruke svojih provincijala ili njihovih delegata. Uz polaganje zavjeta siromaštva, čistoće i poslušnosti novac su iz ruku magistra fra Lorenza Lottia primili i redovničko odijelo te Pravilo i Konstitucije Manje braće kapucina.
 Za Hrvatsku kapucinsku provinciju sv. Leopolda B. Mandića zavjete su u ruke provincijalova delegata fra …

Svećeničko ili redovničko zvanje

Slika
Ovih dana tisuće svršenih srednjoškolaca i njihovih roditelja u brizi su što i kakvo zvanje, odnosno studije izabrati. Slična je situacija i sa svršenim osnovnoškolcima koji također biju boj u potrazi za željenim zvanjem, željenom školom.
Mnogi žele studirati ili stjecati srednjoškolsko znanje za zvanje ili zanimanje koje žele i oni i njihovi roditelji i koje će zadovoljiti njihove snove, a to je raditi ono što želiš i naravno što manje se oznojiti na izabranom radnom mjestu, a za to je zvanje osnovni preduvjet.
Mladići i djevojke žele unosan, ugledan i statusni posao, odnosno školu iz koje će na fakultet koji će ih odvesti u visoko društvo, ako nisu talenti za nogomet, tenis i još neke sportove u kojima se (ali ne bez truda) mlati velika lova.
Sigurno će mnogi upisati fakultet ili srednju školu koju su željeli, ali isto tako je sigurno kako mnogi neće uspjeti na gimnaziju, trgovačku, ekonomsku, pravo, medicinu, policijsku i neku drugu ili drugačiju akademiju.
Ovog trenutka niti ne razmiš…

Iskustvo života u samostanu i s fratrima kapucinima

Slika
Gospodin naš Isus Krist kao središte franjevačko-kapucinske jednostavnosti i duhovnosti vrlo je važan i u svakodnevnom životu redovnika, koji su ostavili ovaj svijet, pošli za Kristom, njemu se prepustili, njemu povjerovali, a on im kao nagradu usađuje klicu poziva, jedno sjeme koje raste i razvija se iz klice u stablo, a svako stablo donosi plodove. Takav je i život redovnika, oni su stablo, a Krist je njihov sijač.
Franjin život bio je prožet ljubavlju, iako ga je njegov otac odbacio, nije prestao voljeti Boga i zadržati ga u svome životu. Takvi su i redovnici, iako svijet misli sa su nepotrebni u današnjem društvu, oni ne padaju pred time, već mole za njih i za čitav svijet. Franjo, kao i ja, dugo je tragao za smislom svoga života, rođen je u bogataškoj obitelji, no, novac i blago nisu ga učinili sretnim.
Živeći, moleći, radeći i razgovarajući s braćom kapucinima u samostanu shvatio sam da ovi jednostavni ljudi ne mare brigu za materijalno već smatraju da su novac, pohlepa, bogatstvo…

Duhovno zvanje. Poziv na izravnije i radikalnije nasljedovanje Isusa Krista

Slika
Živimo u vremenu u kojemu se, možda, više nego ikada osjeća kriza duhovnih zvanja, kako redovničkih tako i svećeničkih! Uzroke takvog stanja pokušavamo pronaći u obiteljima sa sve manje djece, u župnim zajednicama koje ne svjedoče Krista na autentičan, živ i radikalan način, u društvu u kojemu su duhovne vrijednosti izgubile svoje mjesto na vrhu ljestvice ljudskih vrednota, u vremenu u kojemu su ljubav, žrtva i odricanje izgubili svoj smisao, a vjera i život shvaćaju se kao dvije potpuno različite dimenzije čovjekova bića, zaboravljamo i nekako u drugi plan stavljamo Božji poziv i zadatak upućen svima nama:»Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju» (Mt 9,38). Iako je Bog gospodar svojega vinograda te poziva i šalje radnike u žetvu svoju, sve nas je zajedno pozvao da ustrajnom molitvom i autentičnim primjerom pripravimo plodno tlo za rast i razvoj duhovnog zvanja.
   Duhovni poziv Božji je dar primljen ne po našim osobnim zaslugama, kvalitetama i sposobnostima. Napr…

Što je to duhovni poziv?

Slika
Svatko od nas dao bi drukčiji odgovor na to pitanje, no jasno je da je svatko od nas pozvan. Prvenstveno je to poziv na svetost, poziv na život s Bogom po Kristu, upućen svim ljudima kako bi prihvatili Božje kraljevstvo koje se približilo. Poziv se očituje kroz različite oblike konkretnog života i ima dva načina ostvarivanja:*posredan – kroz brak, obitelj, izvršavanjem svojih društvenih i kršćanskih dužnosti *neposredan - kroz svećeničko ili redovničko zvanje. (Ovaj se sastoji u posebnom Božjem zahvatu u život pojedinca, a ostvaruje se slobodnom odlukom i dragovoljnim prihvaćanjem evanđeoskih savjeta). Nikome od nas nije došao netko i jednostavno rekao: „Dođi, slijedi me!“, a mi brže-bolje bez razmišljanja krenuli ne znajući kuda i kamo. Zato je važno razlikovati postojanje poziva i samu svijest poziva. Poziv je unutarnji treptaj duše koja počinje tragati za nečim višim, drugačijim, nedohvatnim i neshvatljivim. Osoba koju Bog zove s vremenom započinje novi život, drugačiji od dosadašnje…
Slika
Najprivlačnija „avantura“ koja se čovjeku može dogoditi jest „avantura“ susreta s Bogom, s Isusom iz Nazareta. Bog na tu „avanturu“ sa sobom poziva svakog čovjeka, jer je on Otac svih ljudi. Blaženi papa Ivan Pavao II. poziva mlade na odvažnost u „avanturi s Bogom“ ističući da nema ljepšeg zvanja nego što je davati Krista drugima i približavati druge Kristu – Dobrom Pastiru. No, da bi se glas Dobrog Pastira čuo potrebno je slušati. Prihvatiti Božju Riječ, sačuvati je, učiniti da ona donese rod, baš kao što zemlja čini sa sjemenom.

Odvaži se i ne boj se Bogu reći: Evo me! Fra Juro Šimić Sv. Leopolda Mandića 41 10040 Zagreb E-mail: frajurofmcap@gmail.com

Tko može postati svećenikom, odn. redovnikom?

Slika
Polazeći od one jednostavne, tzv. »pučke mudrosti« moglo bi se pojednostavljeno reći: tko nije sposoban za vojnu službu i brak, takav onda nije prikladan niti za duhovni poziv, tj. svećeništvo i/ili redovništvo (za vojnu službu i stupanje u brak traži se, dakle, potpuno tjelesno i duševno zdravlje)!! Redovničke zavjete, odn. sakramenat reda Prezbiterata u Katoličkoj Crkvi valjano prima samo kršteni muškarac (vidi: Zakonik kanonskog prava, kan. 1024).
Nitko od nas ljudi nema pravo na primanje sakramenta sv. Reda prezbiterata. Zato se »svi zaređeni službenici u latinskoj Crkvi - izuzevši stalne đakone - izabiru redovito među neoženjenim muškarcima koji imaju želju obdržavati celibat 'radi kraljevstva nebeskoga'« (Katekizam Katoličke Crkve, br. 1579). Dakle, u duhovnom pozivu kandidat se odlučuje za drukčije življenje spolnosti od one koju se živi u braku, to jest redovnik i svećenik se odlučuje za život u uzdržljivosti, tj. beženstvu. Osim toga, da bi netko bio pripušten redovnič…

Svjedočanstvo o duhovnom pozivu

Slika
Mario BERIŠIĆ rodom iz Zagreba uskoro će navršiti 20 godina i na putu je redovničke formacije da postane svećenik. Do 16 godine je kako kaže, živio vrlo buran i svjetovan život ali Isus ga je pozvao na svoj Put i spasio. Kako gledate na to da ima sve više mladih koji su „izgubljeni“ kao što ste i Vi nekada bili? Kako da dođu na pravi put? Ima ih mnogo čiji roditelji nisu u vjeri pa nemaju doma dobar primjer koji bi slijedili?
Prije svega izgubljeni su zato jer ih mediji upućuju na to da je važno samo uživati. I zapravo mediji i svijet ih krivo uče jer jedino je Isus put, stina i život. Na pravi put ih samo Isus može dovesti i to kroz sakramente. Ponajviše kroz ispovijed i svetu misu. Tu Isus liječi, samo treba biti iskren i ponizan. To znači priznati SVE grijehe i ponizno tražiti oproštenje. Slažem se s tim da mnogi roditelji ne daju nikakav primjer svojoj djeci jer i sami su zavedeni užitkom.

Kad ste osjetili svećenički poziv i da li ste odmah krenuli za Kristom ili Vas je nešto ometal…