Postovi

Prikazuju se postovi od siječnja 18, 2015

Koja je tvoja isprika?

Slika
 Jakov je bio varalica, Petar je imao tešku narav, David je imao izvanbračnu aferu, Noa se znao napiti, Jona je bježao od Boga, Pavao je bio progonitelj i ubojica, Gideon je bio nesiguran, Mirjam je bila tračerica,
Marta se stalno brinula, Toma je sumnjao, Sara je bila nestrpljiva, Ilija je bio ćudljiv, Mojsije je mucao, Zakej je bio nizak, Abraham je bio star, a Lazar mrtav… A koja je TVOJA isprika??? Može li Bog na tebe računati? * * * * Dragi čitatelju!
Uvijek budi svjestan da Bog u duhovni poziv
ne poziva samo sposobne!  One osposobljava pozvane za taj život i službu navještaja Evanđelja! * Zainteresirani mladići za duhovni poziv, (svećenički i/ili redovnički), u svojim pitanjima, dilemama i pojašnjenjima slobodni su kontaktirati: Fra Juro Šimić Sv. Leopolda Mandića 41 10040 Zagreb E-mail: frajurofmcap@gmail.com

Zašto danas ima smisla razmišljati o duhovnom pozivu?

Slika
Zadnjih nekoliko godina za Katoličku crkvu bile su prilično tegobne. Mogao bi se ispisati cijeli popis novinskih naslova - seksualni skandali, iskorištavanje tuđeg povjerenja, Crkva prikriva svoje grijehe, pozivi na modernizaciju tradicionalnog autoriteta Crkve i njenih struktura, javno ispitivanje svećeničkog celibata, kontraverzna uloga žena u crkvi. Iako su ovo izazovna vremena za Crkvu, a da pri tom ne umanjujem strahovite patnje koje su joj ove poteškoće nanijele i nastavljaju joj nanositi - ne bi nas trebala iznenaditi dosljednost Crkve u nesavršenstvu i ponekad u sramotnoj povijesti. Ipak "jedna sveta katolička i apostolska crkva" koju poznajemo i ljubimo preživjela je tijekom stoljeća brojne nutarnje i vanjske krize, usprkos grešnicima, poput tebe i mene, koji su uvijek bili dio nje. Nikako ne smijemo isključiti da će u budućnosti Crkva i dalje vrlo trpjeti i biti progonjena i osporavana.
Živa Crkva
Međutim, Crkva i njen narod nisu samo oni koji preživljavaju, koji stis…

Duhovni poziv? Što je to i kako ga prepoznati?

Slika
Osjetiti da imaš duhovni poziv slično je zaljubljenosti. Osjetiš da je to ono pravo; ne postoji odmah ta sigurnost, tražiš, provjeravaš, s radošću zamišljaš sebe kao redovnicu, redovnika ili svećenika. Postaje ti bnekako sve blisko i privlačno što je povezano s time: samostan, habit, spremnost na žrtvu i odricanje, produženi boravak u crkvi, u tišini, u molitvi… Duhovni poziv nije kao neka naljepnica koju iznenada otkriješ na sebi, da ti ju je netko prilijepio. To je Božji dodir tvoje duše, susret. I lako ga je prepoznati. Naravno, nismo uvijek spremni odmah povjerovati u to, bježimo, postavljamo tisuću pitanja, ali dok se ne odgovori na Božji poziv, u duši je nemir. Mi smo, istina, nestalni, nesigurni, neodlučni. No vježbamo se u ustrajnosti, vjernosti zadanoj riječi, molimo Gospodina za tu milost, osiguravamo si vrijeme za prisni susret s Gospodinom. Bodrimo jedne druge da ustrajemo, radosno i predano u služenje Bogu i bratu čovjeku!