Postovi

Prikazuju se postovi od 2013

Briga za duhovna zvanja

Slika
Duhovno zvanje - svećeničko i/ili redovničko - nezasluženi je Božji dar. Bog je njegov inicijator, On je onaj koji k sebi poziva i izabire radnike za rad u svome vinogradu. ”Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas” (Iv 15,16), govorio je Isus apostolima. Bog zasigurno želi i hoće da njegova Crkva ima dovoljan broj duhovnih zvanja. Ali on želi i očekuje pri tome i našu suradnju, našu brigu, naše nastojanje, našu ljubav... No, iznad svega želi našu molitvu. Zato je na jednom mjestu i sam rekao-konstatirao: ”Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju”(Lk 10,2). To je Gospodinov poziv svim njegovim sljedbenicima, a posebno svima onima koji su se uputili stazom prema duhovnom zvanju (svećenici, redovnici, bogoslovi, sjemeništarci, postulanti...).   Gospodin se uvijek obraća našoj slobodnoj volji i pri tome uvijek očekuje naš slobodni odaziv. Svi oni koji se nalaze u ''staležu'' duhovnog poziva nikada ne  smiju zaboraviti…

Biti svećenik

Slika
Čovjek, Božje stvorenje, stvoren je iz ljubavi za ljubav i ne može živjeti bez ljubavi. Život čovjeka ostaje bez smisla, ako mu se ne objavi ljubav, ako se ne susretne s ljubavlju, ako je ne iskusi i ne usvoji, ako u njoj živo ne sudjeluje. Čovjek nije u punom smislu ostvario sebe kao osobu, ako nije ljubljen, i ako sam ne ljubi. Punina Božje ljubavi objavljena nam je i darovana u Isusu Kristu, Bogu i čovjeku. ”Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni” (Iv 3,16). Isus Krist je savršena i potpuna objava Božje očinske ljubavi. Krist otkupljuje svakog čovjeka, postaje naše pomirenje pred Ocem. Vrhunac i potresni misterij Kristove ljubavi prema ljudima pokazuje se i ostvaruje na golgotskom križu, na kojemu Krist, kao vrhovni i jedini Svećenik, svome Ocu prinosi sebe za žrtvu pomirenja ljudi s Ocem na nebesima. U toj žrtvi dolazi do punog izražaja vječno Božje očinstvo i njegova…

Duhovno zvanje i opći poziv na svetost

Slika
Bog te treba... ...jer svijet čeka na tebe...
A) Opći poziv na svetost
Bog svakog čovjeka poziva na prijateljstvo, već samim tim što ga je stvorio, što ga je pozvao u postojanje i usadio mu savjest da bira dobro a izbjegava zlo. Po krštenju taj poziv na prijateljstvo, suradnju i zajedništvo s Bogom biva još intenzivnijim. Čovjek biva pozvan na jedan familijaran odnos s Bogom: postaje dijete Božje, sin u Sinu. Postajemo sinovi Božji i kćeri Božje. Dakako, ne naravna djeca Božja nego posinjena, ali svakako „baštinici Božji a subaštinici Kristovi“. Po krštenju smo svi mi bez iznmike pozvani da živimo to što smo ontološki (u bîti) postali, a to znači da i u konkretnom životu živimo kao djeca Božja, da po našem življenju drugi mogu prepoznati da smo Božji, da pripadamo Bogu. To je naš temeljni poziv u svim staležima i zvanjima: poziv na svetost života. U čemu se sastoji svetost života? Svetost se sastoji u ljubavi odnosno u savršenom sjedinjenju naše volje s voljom Božjom.
Svaki poziv uključu…

Obred primanja u postulaturu

Na blagdan sv. Martina biskupa, 11. studenog, u samostanu braće kapucina u mjestu Lendinara (Rovigo) službeno je započela godina postulature za kandidate  iz dviju talijanskih Provincija - Milano i Venezija - (7. kandidata), naše Hrvatske provincije (7. kandidata) te delegature Mađarske (2. kandidata).   Ceremoniju primanja u postulaturu predvodio je fra Roberto Genuin, provincijalni ministar venetske provincije, a asistirali su mu fra Angelo Borghino te provincijal naše provincije fra Ante Logara. Sama svečanost uveličana je i dolaskom mnoge braće kapucina. Za ovu prigodu došli su i prošlogodišnji postulanti, a sadašnji novaci u Loverama. Od fratara naše Provincije prisustvovao je fra Ivica P., magister naših postulanata u Rijeci u pratnji postulanta Josipa Aralice. Iz Milana su došli i dvojica naših studenata fra Ivana Šarčević te fra Josipa Milatović. Nakon što su pred svima okupljenima postulanti izrazili svoju molbu za primanjem u franjevačko-kapucinsku obitelj, kao znak primanja u…

Novi postulanti

Nedavno je u našem riječkom samostanu Gospe Lurdske započela nova godina postulature. Trojicu novih kandidata u ovu početnu odgojno-obrazovnu etapu našeg redovničkog života primio je provincijski magistar (učitelj) postulanata fra Ivica Petanjak.            Obred primanja u postulaturu u krugu samostanske obitelji vodio je magister u prisutnosti ostalih članova riječkog samostanskog bratstva na čelu s gvardijanom i vice-magistrom postulanata fra Žarkom Lučićem. 
Tijekom ove šk. godine trojica kandidata izbliza će se upoznavati s našim redovničkim životom i djelovanjem (molitveno-apostolsko-pastoralno), svladavati prve temelje talijanskog jezika... kako bi na jesen 2014. godine nastavili svoju daljnju formaciju kod braće kapucina u Italiji (novicijat, studij teologije).
       Trojicu naše nove braće - Josip Aralica, Dado Felbar, Andrej Miškanović - preporučujemo u Vaše molitve! 

* * * * Temeljne misli o tome što je POSTULATURA

Pod pojmom POSTULAT(URA) obično se podrazumijeva vrije…

Posvećeni (redovnički) život

Slika
Stalež koji nastaje preuzimanjem evanđeoskih savjeta, iako ne spada na hijerarhijsko uređenje Crkve, neosporno pripada njezinu životu i svetosti”.
Evanđeoski savjet, posvećeni životEvanđeoski su savjeti, u svojoj mnogostrukosti, ponuđeni svakom Kristovu učeniku. Savršenstvo ljubavi na koje su svi vjernici pozvani, za one koji su slobodno prihvatili poziv na posvećeni život, nosi sa sobom obvezu da vrše    a) čistoću u neženstvu poradi Kraljevstva,   b) siromaštvo i c) poslušnost. Zavjetovanjetih savjeta, u stalnom od Crkve priznatom staležu, obilježuje Bogu “posvećeni život”. Redovnički je stalež prema tome jedan od načina upoznavanja “intimnijeg” posvećenja, koje je ukorijenjeno u krštenju i znači potpuno predanje Bogu. U posvećenom životu Kristovi vjernici, po nadahnuću Duha Svetoga, žele izbližega slijediti Krista, predati se Bogu kojega ljube iznad svega te tako, težeći k savršenstvu ljubavi u službi Kraljevstva, u Crkvi označivati i naviještati slavu budućega vijeka.
Veliko razgrana…

Manjak (kriza) duhovnih zvanja

Slika
Unazad nekoliko godina uvelike se govori o smanjenom broju svećeničkih i redovničkih kandidata. Novih kandidata je sve manje, srednja dob svećenika i redovnika sve je veća, posvuda se u Europi zatvaraju sjemeništa, župe, samostani, itd. Ovakvo stanje dovelo nas je do govora o tzv. krizi duhovnih zvanja. Ta kriza u Katoličkoj Crkvi nije od jučer, nego je prisutna već više od pola stoljeća. Svi oni koji imaju neku odgovornost u Crkvi svjesni su činjeničkog stanja i ozbiljnosti situacije. Da bi se stvari poboljšale Crkva je nama daleke 1964. godine odredila da se IV. vazmena nedjelja (poznata i kao „Nedjelja Isusa Krista, dobrog pastira“) posvuda slavi kao „Dan svećeničkih i redovničkih zvanja“. Time se želi sve vjernike u Crkvi senzibilizirati za molitvu i razne inicijative u prilog buđenja novih zvanja.  Ne isključujući druge uzroke, kao što su kriza obitelji i društva općenito, mislim da je smanjenje duhovnih zvanja prvenstveno posljedica krize vjere i morala. Temeljne ljudske i kršćan…

Svakodnevno življenje za duhovna zvanja

Slika
U narodu postoji jedna šala na račun svećenika/župnika koji često – barem prema mišljenju nekih župljana – izbivaju sa župe. „Naš je župnik“, vele, „živo čudo. Tijekom tjedna nevidljiv, a nedjeljom nerazumljiv.“ No, oni koji tako kažu, u načelu vole svojega svećenika i kada je riječ o ozbiljnim stvarima, spremni su ga zaštititi i posavjetovati. U otvorenoj komunikaciji, čak i onda kada ga kritiziraju, čine to dobronamjerno i izravno sa željom da možebitne negativnost i nesporazumi ne budu dominantna odlika njihova duhovnog pastira. Takvi ljudi znaju da je i svećenik, unatoč svetom redu, još uvijek samo slab i krhak čovjek te kao takav uvelike obilježen zajednicom u kojoj je poniknuo, odrastao i kojoj je poslan. Bez obzira što se nekada, kada počne pričati – osobito na temu o kojoj nema pojma – čini kako je „s Marsa pao“, ipak je i njega majka rodila te je na putu do svećeništva morao uložiti puno odricanja otkrivajući što je volja Božja za njega. Zbog toga je za rađanje …

Život kao raskrižje

Slika
Čovjek se svakodnevno nalazi pred mogućnošću izbora za koja možemo kazati da su mala životna raskrižja. Čim se probudi može odabrati: ustati te ići nešto raditi ili pak može ostati i nadalje ležati i ljenčariti? Život – suprotno dosta raširenim shvaćanjima o sudbini – nije hodnik kroz koji pojedinac mora proći, te mu je već unaprijed određeno koliko dugo i kako će živjeti. Čovjek kao slobodno biće kreira vlastitu sudbinu svakodnevno se opredjeljujući za ovo ili ono. Ipak, neke odluke imaju trajno usmjeruju daljnji tijek života. To su ona raskrižja na kojima bi čovjek morao sam dati odgovor na pitanje kojim putem krenuti dalje. Obitelj, društvena zajednica i Crkva bi mu trebali u tome pomoći. Jedno od takvih životnih raskrižja jest odabir zvanja koji stoji pred mladima po završetku osnovnog, a onda – još važnije – srednjoškolskog obrazovanja.

U tom je periodu, koji predstavlja svojevrstan šok za mladu osobu, od krucijalnog značaja jest svakako zdrava podrška njegovih najbl…

Slijediti Isusa je prava avantura

Slika
Mnogi se pitaju kako sestre klarise koje su rekle zbogom svijetu i cijeli život posvetile Isusu, mogu biti radosne i ispunjene čak i iza rešetaka. O svemu tome, a i još više, draga srca su nam posvjedočile dvije mlade sestre, imenom Rita i Kristina.
N: Za početak, možete li nam reći tko su Rita i Kristina prije posvećenja života Bogu?

S. Rita:
Ja sam bila Tina Miloš u svijetu. Dolazim iz Gruda i imam 34 godine. Prvo sam od petero djece. Svi smo išli na Framu, osim brata. Što se tiče života prije ovoga, bila sam sasvim ''normalna'' djevoka. Izlasci, provodi, avanture, što više adrenalina... Ukratko, živjela sam 'punim plućima'.
S. Kristina: Ja sam Kristina Ivanović, dolazim iz mnogobrojne  obitelji, petero braće i dvije sestre. S ponosom mogu reći da smo sve tri danas časne sestre. Moje zvanje, a i zvanje mojih sestara, upravo potječe iz svakodnevne zajedničke molitve koju smo prakticirali u obitelji, otac nas je tome učio od malena. Uvijek sam bila aktivna u crkv…