utorak, 2. listopada 2012.

Što je to celibat i koliko je u današnje vrijeme opravdan?


Franjevci kapucini (OFMCap)
Celibat znači beženstvo, bezbračnost.
U jednom od dokumenata Drugoga vatikanskog sabora kaže se: Celibat mnogostruko pristaje svećeništvu. Cijelo je naime svećeničko poslanje posvećeno službi novoga čovještva što ga Krist, pobjednik smrti, po svom Duhu podiže u svijetu. (…) Svećenici se obdržavanjem celibata radi kraljevstva nebeskoga posvećuju Kristu na nov i odličan način; uza nj lakše pristaju nepodijeljenim srcem, u njemu se i po njemu slobodnije predaju službi Bogu i ljudima, slobodnije služe njegovu kraljevstvu i djelu višnjega preporađanja te tako postaju sposobniji da prime u većoj mjeri očinstvo u Kristu. (…) Osim toga oni postaju živi znak onoga budućeg svijeta koji je po vjeri i ljubavi već prisutan, u kojem se sinovi uskrsnuća neće udavati niti ženiti (Presbyterorum Ordinis III, 16).

U prvoj Crkvi celibat je bio preporučan onima koji su ulazili u svećeništvo. Obvezan u Katoličkoj Crkvi postaje u 11. stoljeću u vrijeme pape Grgura VII. Kandidati za svećeništvo prije samoga primanja svetih redova biskupu obećavaju da će svoju službu vršiti u beženstvu. Celibat je zasigurno veliko bogatstvo i blagoslov u Katoličkoj Crkvi, jer svećenicima omogućava da se u cijelosti predaju službi kraljevstva nebeskoga.
Celibat je čisto crkveni zakon i Crkva ga može dokinuti, jer svećeništvo po svojoj naravi ne zahtijeva nužno i celibat (grkokatolici, pravoslavci i protestanti imaju praksu oženjenih svećenika). Crkva je pak svjesna koliko milosti Bog daje preko celibata onima koji ga iskreno žive i kolika je prednost kad se svećenik nepodijeljena srca predaje u službu Bogu i ljudima.

Mnogi danas teško shvaćaju celibat i smatraju ga nepotrebnim teretom. Teško mogu razumjeti one koji ga dragovoljno prihvaćaju radi kraljevstva Božjega. Zagovornici su ukidanja celibata jer smatraju da bi bilo više svećenika kad ovaj poziv ne bi bio nužno povezan s beženstvom.
Praksa pak pokazuje da one Crkve koje imaju oženjene svećenike ne obiluju zvanjima. Bog izabire one kandidate koji će njegovom pomoću i vlastitim odricanjem svoje svećeništvo živjeti u beženstvu i nepodijeljenim srcem raditi na širenju kraljevstva Božjega.

                                                                                                                                   S. Lončar