Redovništvo je most prema Bogu

Posvećeni život je znak besplatnosti i ljubavi u društvu koje je u opasnosti da se uguši u vrtlogu kratkotrajnoga i dobiti, ustvrdio je papa Benedikt XVI. u homiliji na Večernjoj molitvi u bazilici sv. Petra na blagdan Gospodinova prikazanja, 2. veljače o. g., kada se u čitavoj Crkvi moli za zvanja posvećenoga života.

Obraćajući se redovnicama i redovnicima, Papa je istaknuo kako redovničko zvanje svjedoči izobilje besplatne Stvoriteljeve ljubavi te uzajamno traženje između Boga i čovjeka. Posvećena osoba, sama po sebi, takoreći predstavlja most prema Bogu za sve one koji ju sretnu, opomena je i usmjerenje. To je zahvaljujući posredovanju Isusa Krista, koji je Očev posvećeni. On je temelj. On, koji je dijelio našu krhkost, da bismo i mi mogli sudjelovati u njegovoj božanskoj naravi, kazao je Papa.

Govoreći kako je bitno zahvaljivati Gospodinu za posvećeni život, rekao je da bi svijet bio puno siromašniji da njega nije bilo. Zanemarujući površne procjene svrhovitosti, posvećeni je život važan upravo zbog toga što je znak besplatnosti i ljubavi, tim više u društvu koje je u opasnosti da se uguši u vrtlogu prolaznog i probitačnoga. Posvećeni život naprotiv svjedoči izobilje ljubavi koja potiče na gubljenje života kao odgovor na izobilje Gospodinove ljubavi, koji je poradi nas prvi izgubio svoj život, pojasnio je Benedikt XVI.

Govoreći izravno zajednicama koje žive u klauzuri, Papa je rekao da one sa svojom osobitom obvezom vjernosti Gospodinu, u prebivanju pod križem, često obavljaju vikarsku ulogu, sjedinjenje s Kristom Muke, uzimajući na sebe patnje i kušnje drugih i radosno prikazujući sve za spas svijeta.

Govoreći pak o posvećenim osobama koje osjećaju teret svakodnevnog umora, rekao je kako misli na stare redovnike i redovnice, na bolesne, na one koji u svome apostolatu nailaze na poteškoće. Nitko od njih nije beskoristan, jer ih Gospodin pridružuje prijestolju milosti. Oni su zaista dragocjen dar za Crkvu i za svijet, žedan Boga i njegove riječi, dodao je Papa.

Papa Benedikt XVI. o redovnicima

Korjenito nasljedovanje Isusa, to je jedna od brojnih definicija Benedikta XVI. o redovnicima, čiji se dan, tradicionalno, obilježava 2. veljače, na blagdan Gospodinova prikazanja.

Naziva ih se posvećeni a kao brojni drugi odabrali su nasljedovati Isusa, ali se možda ni u kome kao u njima u potpunosti, providno, ne nazire Njegov lik. Muškarci i žene nekog dana u njihovu životu su bili, poradi neke rečenice, susreta, duševnoga pokreta – zahvaćeni snagom karizme i stoga su se odrekli obiteljske ljubavi, dugogodišnjih osobnih planova, materijalne sigurnosti, taženja mjesta u društvu da omoguće neodoljivom nutarnjem nadahnuću da postanu obitelj, projekt, dobro i identitet. Njihova osobna povijest u vrijeme njihova poziva postaje povijest opće Crkve i umetak velikoga mozaika koji je evanđelje sagradilo u dvotisućnoj povijesti karizma. Na molitvi Večernje 2. veljače tijekom pontifikata, a koju će i sutra predvoditi s početkom u 17 sati i trideset minuta u bazilici svetoga Petra, Papa je s velikim poštovanjem i divljenjem tumačio obilježja posvećena života, nazvavši ga „posvemašnjim nasljedovanjem Isusa“.

Kao što je ustvari Isusov život, u poslušnosti i odanosti Ocu, živuća prispodoba o 'Bogu s nama', tako i stvarna privrženost posvećenih osoba Bogu i braći biva za današnji svijet rječiti znak kraljevstva Božjega (...). Njihovo je potpuno predanje u Kristove ruke i Crkve snažno i jasno naviještanje Božje nazočnosti našim suvremenicima. Dar svjetla, povlašteni put: brojne su definicije za izbor života koji zahtijeva, bez obzira na različite oblike u kojima se može očitovati, – tvrdi Sveti Otac – istu reakciju: „bezrezervni odgovor“ na Božji poziv. Tako se događa – primijetio je Papa – da „znak proturječja“ životâ sasvim potrošenih za nebesko kraljevstvo, u očitoj suprotnosti s logikom svijeta, otkriva svijetu „često zanemarivane istine“: Sa svojim primjerom nerijetko zbunjenome svijetu, koji ustvari sve više žudi za smislom, naviještaju da je Bog gospodar života. Birajući poslušnost, siromaštvo i čistoću poradi nebeskoga kraljevstva, svjedoče da nikakva privrženost i ljubav prema stvarima nije kadra sasvim zasititi srce; da je zemaljski život više-manje dugo iščekivanje susreta 'licem u lice' s božanskim zaručnikom.

Za Crkvu je, dakle, svetkovina Gospodinova prikazanja prigoda da zahvali Kristu za trajnu vatru koja dvadeset stoljeća pali srce brojnih zaljubljenika u evanđelje. Plamen Duha Svetoga koji u velikodušnome srcu tih osoba – tvrdi Sveti Otac – „novim svjetlom“osvjetljava onaj posebni naglasak riječi Božje koja je u njihovo doba prosvijetlila utemeljitelje i utemeljiteljice raznih redovničkih ustanova. Duh Sveti privlači neke osobe da na korjenit način žive evanđelje i da ga pretaču u velikodušniji način nasljedovanja. Tako se iz njega rađa djelo, redovnička obitelj koja, sa svojom nazočnošću, na svoj način biva živo tumačenje Božje riječi. Nastajanje karizmi posvećenoga života – kaže II. vatikanski sabor – može se dakle tumačiti kao Kristovo očitovanje kroz vjekove, kao živo evanđelje koje se aktualizira u uvijek novim oblicima – kazao je Benedikt XVI. 2008. godine.

A kad životne teškoće i raznovrsni izazovi modernoga doba s namazom umora i obeshrabrenja, zatamne kristal redovničkoga zvanja, dragi redovnici – rekao je Papa 2007. godine – budite sigurni, jer je posvećeni život „božanski dar“, da ga sam Bog prema svojim nacrtima vodi dobrome svršetku“. A između brojnih uzora na kojima se moguće nadahnuti Benedikt XVI. je ukazao na svetoga Pavla: Možemo reći da on pripada onome mnoštvu „mističnih graditelja“, čiji je život ujedno kontemplativan i aktivan, otvoren Bogu i ljudima kako bi obavljao učinkovitu službu evanđelju – ustvrdio je Benedikt XVI. 2009. godine govoreći o svetome Pavlu.