Postovi

Prikazuju se postovi od 2010

Moliti za zvanja! A kako?

Slika
Često puta čujemo, a i sami se vjerojatno pitamo, kako moliti za zvanja? Može se na mnogo načina, i mi to najčešće činimo općenito. A dobro bi bilo moliti i za sasvim konkretne osobe s kojima smo mi kao vjernici došli u poseban dodir. To bi molitvi dalo bliskost i osobnu notu. Čini mi se da bi bilo dobro da svaki katolik moli za svećenike, žive i pokojne, s kojima se osobno susretao i susreće i od kojih je primao svete sakramente.
Recimo, sjetiti se u molitvi svećenika koji nas je krstio, koji nas je prvi put ispovjedio i pričestio, svih onih koji me i dan-danas ispovijedaju i pričešćuju, za biskupa koji me je krizmao; oženjeni: za onoga tko me je vjenčao, bolesnici: za onoga tko mi je dao bolesničko pomazanje. S druge pak strane bilo bi dobro da svećenik moli za sve one koje je bilo kada krstio, ispovjedio, pričestio, vjenčao, kao bolesnika opremio, za sve pokojne kojima je sprovod vodio, za sve koje je poučavao i propovijedao im, navješćujući im Radosnu vijest usmeno ili pisanim put…

Svećenik mora biti "Božji čovjek"

Slika
Pismo pape Benedikta XVI. sjemeništarcima i bogoslovima
Dragi sjemeništarci i bogoslovi!
Kada sam, u prosincu 1944., bio pozvan u vojnu službu, pitao je zapovjednik satnije, svakoga od nas, kakvo zvanje želi u budućnosti. Odgovorio sam da želim biti katolički svećenik. Zatim mi poručnik reče: "Onda trebate potražiti nešto drugo. U novoj Njemačkoj svećenici više neće biti potrebni". Znao sam da je ta "nova Njemačka" već bila na izdisaju i da će, nakon strašnih razaranja koje je donijelo to bezumlje diljem zemlje, svećenici sigurno biti ponovno potrebni. Danas je situacija potpuno drukčija. No i danas mnogi, iz ovog ili onog razloga, misle da katoličko svećenstvo nije "zvanje" budućnosti, već nešto što pripada prošlosti. Vi ste, dragi prijatelji, odlučili ući u sjemenište i bogosloviju i tako, usprkos takvim prigovorima i mišljenjima, krenuti na put koji vodi prema službi svećenika u Katoličkoj crkvi. I to ste dobro učinili, jer će ljudi uvijek, pa i u ovom na…

"Zar je mala stvar biti Božji vojnik"

Slika
Služiti Bogu i ljudima kao redovnik, časni brat ili brat pomoćnik


Franjevački način života i rada bitno se zasniva na bratstvu, na činjenici da smo svi međusobno braća.
Zato su u našem Redu od njegovih samih početaka odmah uz svećenike, također, bili primani i oni koji  su željeli Bogu i ljudima služiti na drugačiji način od onoga kojega na koji to način čine oni koji, kao redovnici, još primaju i sveti reda Prezbiterata. Takve osobe, odn. kršćane koji se žele posvetiti Bogu mi danas redovito nazivamo braćom pomoćnicima, braćom laicima i tome slično. Bilo da u Red ulaze u ranijoj ili kasnijoj životnoj dobi, sve su to osobe koje u Red dovodi želja za vlastitim duhovnim posvećenjem i želja da i po njima Kristovo Evanđelje bude naviješteno ljudima, iako ih većina ne završava propisani teološki studij i ne biva ređena za svećenike. Brat može raditi sve ono što nije izričito vezano uz svećenički red (ne može ispovijedati niti služiti sv. misu).


Braća redovnici, dakle, jednako kao i braća sve…

Redovnici/ce, budite živo Evanđelje

Budite “živo Evanđelje”, svjedočite ljepotu vjere, kako biste svijetu naviještali “nepoznatoga” Boga – poziv je koji je papa Benedikt XVI. uputio poglavarima muških i ženskih redovničkih zajednica, s kojima se u petak, 26. studenog 2010., susreo u Vatikanu u prigodi skupštine Unije viših redovničkih poglavara. Govoreći onima koji su odlučili živjeti vjeru na radikalan način, odričući se svega kako bi slijedili Isusa, Papa je svoje misli posebno upravio redovnicima koji trpe, i svoj život stavljaju u opasnost radi svjedočenja Evanđelja, te izrazio zahvalnost kongregacijama za njihovo zalaganje na odgojnom i socijalnom području, kao i za njihovu blizinu najsiromašnijima. To svjedočanstvo polazi od traženja, prije svega, Boga, odnosno najbitnijega. Prijeđite sa sporednih stvari na one bitne, na ono što je uistinu važno. Tražite konačno, tražite Boga, zadržite pogled upravljen prema Njemu.
Kao i prvi monasi, njegujte eshatološko usmjerenje: tražite iza privremenoga ono što ostaje, što ne p…

Neobična inicijativa u Švicarskoj

Slika
Kapucini oglasom traže nove članove


«Traže se neoženjeni bankari, trgovci, teolozi, novinari, komunikolozi u dobi od 22 do 35 godina starosti» - dio je oglasa za nezaposlene koji su u Švicarskoj objavili, ni manje ni više, nego franjevci - kapucini, s ciljem 'spašavanja' svoga Reda koji u toj zemlji broji sve manje članova. U Švicarskoj, nekoć cvatućoj i najvećoj provinciji Reda, danas još djeluje oko dvjesto kapucina koji imaju prosječno 70 godina, a braća se nadaju da će ovom inicijativom (oglasom) privući od 10 do 20 zainteresiranih mladića. Kapucinski red se u posljednjih deset godina u Švicarskoj smanjio za 50 posto. Zbog toga su morali zatvoriti dva svoja samostana, a treći, onaj u Appenzellu, planiraju napustiti tijekom sljedeće (2011.) godine.
Zainteresiranima se u oglasu ne nudi plaća, već duhovnost, molitva i kontemplacija. Od zainteresiranih se traži da su neovisni, ali ipak sposobni za život u zajednici, da su radoznali i da imaju inicijativa. Oglas je objavljen na n…

Dobra knjiga - najbolji čovjekov prijatelj

Slika
U povodu obilježavanja 400. objetnice dolaska franjevaca kapucina u Hrvatsku (1610.-2010.) izdavačka kuća Kršćanska sadašnjost, u suradnji s Hrvatskom kapucinskom provincijom sv. Leopolda Bogdana Mandića, na blagdan sv. Oca Franje Asiškog, objavila je knjigu o povijesti Kapucinskog reda pod naslovom: „Kapucini. Povijest jedne franjevačke obitelji" od talijanskog kapucina i povjesničara fra Mariana D'Alatrija.

Kroz IV. poglavlja knjiga predstavlja sažet, ali ujedno precizan pregled gotovo pet stoljeća kapucinske povijesti i sažeto dokumentiran doprinos Kapucinskog reda Crkvi i suvremenom društvu. Pri pisanju knjige dobiva se dojam kao da je autor osobito pazio na to da ne izostavi male i naoko beznačajne sitnice, koje od prve do zadnje stranice prožimaju ovo djelo, a koje na privlačan i jednostavan način sažimlje višestoljetnu povijest kapucinske franjevačke obitelji. Ipak u knjizi nisu izostavljeni ni njezini najbolji, najsvjetliji i najsvetiji članovi. Slobodno možemo reći …

"Molite Gospodara žetve da pošalje radnike!"

Slika
"Molite Gospodara žetve da pošalje radnike!" To znači: Žetva je tu, ali Bog se želi poslužiti ljudima da se ona unese. Bog treba ljude. Treba takve koji će reći: Da, spreman sam postati žetveni radnik, spreman sam pomoći da ta žetva, koja dozrijeva u ljudima, stvarno može ući u žitnice vječnosti i postati Božja vječna zajednica radosti i ljubavi.
"Molite Gospodara žetve!" To kaže i ovo: Zvanja ne možemo jednostavno "praviti", ona moraju doći od Boga. Ne možemo, kao možda u drugim zvanjima, ciljanim menadžmentom, odgovarajućim strategijama, tako reći jednostavno regrutirati ljude. Zvanje mora uvijek naći put od Božjega srca do čovjekova srca. Pa ipak: upravo da bi ono moglo stići u ljudsko srce, potrebna je i naša suradnja.
Moliti Gospodara žetve za to, to prije svega znači moliti (se Bogu) za to, protresti njegovo Božansko Srce i reći: "Ipak, učini! Probudi ljude! Zapali u njima oduševljenje za Evanđelje i radost zbog Evanđelja. Učini da spoznaju da …

Što napraviti ako poznam nekoga tko osjeća duhovni poziv, a protive mu se njegovi najbliži?

Slika
Često puta roditelji, i s najboljim namjerama, ne dopuštaju svome djetetu da ode u samostan. Kao prvo, dobro se je moliti za tu osobu da joj Bog otvori put da se može odazvati. Nije loše niti porazgovarati s roditeljima, i obrazložiti im značenje odabira drugačijega stila života njihova djeteta, od onoga koji bi oni htjeli. Koji puta važno je savjetovati osobu koja osjeća poziv da bude strpljiva dok se situacija ne smiri, jer ako Bog zove i ako se želimo odazvati, Bog će naći načina da "otvori" vrata za posvećeni život. U svakom slučaju, na koncu svatko mora sam živjeti svoje životne odabire, bilo nesretan u prilagođavanju očekivanjima svoje okoline, bilo sretan u poslušnosti vlastitoj savjesti, nastojeći u ljubavi zadržati one preko kojih nam je Bog očitovao svoju ljubav.

Braća kapucini u riječi i slici

Slika
Poštovani čitatelju!

Upravo je ovih dana iz tiska izašla nova, promotivna, knjiga (u riječi i slici) o životu i radu braće kapucina kako nekoć tako i danas, u svijetu i kod nas u Hrvatskoj (ove godine kapucini obilježavaju 400. obljetnicu od dolaska u Hrvatsku (Rijeka 1610.). Na oko 100-ak stranica čitateljima nastojimo u temeljnim crtama prikazati život sv. Franje i franjevački pokret (I. poglavlje), nastanak i razvoj Kapucinskog reda (II. poglavlje), njegove svece i blaženike (III. poglalvje); dolazak i djelovanje kapucina u Hrvatskoj sve do danas (IV. poglavlje). O primanju u našu zajedncu, odnosno o tzv. redovničkoj formaciji, a koja obuhvaća sjemenište, postulaturu, novicijat i ponovicijat, progovaramo u V. poglavlju. O tome tko su i s čime se sve bave tzv. redovnička braća (braća laici ili pomoćnici) moguće je također pročitati i saznati u V. poglavlju. Ova knjižica nema svamo svrhu pukog informiranja i nabrajanja određenih povijesnih činjenica, nego svojim sadržajem želi čit…

Koje je moje stajalište prema svećenicima?

Nedavno je mons. Jose Ignacio Munilla, biskup Palencije u Španjolskoj, predložio vjernicima test o „vrjednovanju svećeništva“. Svrha je testa da vrjednuje svoje mišljenje i prosudbu o svećenicima. Iako je nedavno završila svećenička godina, svećenici i dalje žive i rade. Postavimo si svi iskreno pitanje: cijelimo li to duhovno zvanje, volimo li ga, volimo li svoje svećenike, molimo li se za njih… Da bismo odgovorili na ta ili slična pitanja, „s dozom humora“ i ne isključujući određenu dubinu, biskup nam predlaže ovo samovrjednovanje. Od triju ponuđenih rješenja (odgovora) zaokruži ono koje najviše odgovara tvome odnosu prema svećeniku i svećeništvu:
1. Jesi li se nedavno molio za svojega župnika, svoga biskupa ili za papu?
a) Ne znam ni njihova imena.
b) Na sv. misi se općenito moli za njih i ja se pridružujem toj molitvi.
c) Svaki dan se za njih molim u svojoj osobnoj molitvi.
2. Jesi li se ispovjedio kod nekog svećenika s povjerenjem da ti može pomoći u tvojim problemima?
a) Svatko tr…

Knjiga o duhovnom životu Padra Pia, kapucina i mistika

Slika
Lik i djelo poznatog talijanskog kapucina i mistika sv. Pia iz Pietrelcine nimalo nisu nepoznati hrvatskom vjerniku i čitatelju. Glas o njegovoj svetosti i gorljivosti već je za života počeo širiti i svjedočiti naš zemljak i njegov redovnički suvremenik i subrat sv. Leopold Bogdan Mandić. U posljednje vrijeme i kod nas je prevedeno i objavljeno nekoliko knjiga o životu, radu i duhovnosti ovoga nadaleko poznatoga sveca i mističara (Pravo lice oca Pia, Padre Pio - mistik 20. stoljeća, i dr.).
Ovih je dana iz tiska izašla još nova knjiga (737. stranica) o duhovnosti Padra Pia. Ova najnovija knjiga pod naslovom, Otac Pio proziran Bogom, "kao nijedna dosad, donoseći izvatke iz njegove prepiske s ispovjedinicima i duhovnom djecom, plijeni pažnju čitetelja stalno ga dovodeći Isusu, i privezujući ga uz Isusa".  Ova knjiga je zapravo svojevrsni "duhovni vodič kroz pisma oca Pia".
Poštovani čitatelji! Ukoliko ovo vrijedno djelo želite imati u svojim rukama i duhovno se napajati …

Bivši vojnik mirovnih snaga UN-a postao redovnikom

«Čudesni su putevi Gospodnji». Svjedoči to i činjenica kako je nedavno jedan vojnik mirovnih snaga UN-a postao benediktinski monah. Do jučer civilnom imenom Frank, a danas redovničkim imenom brat Longinus Beha, volio je tehniku i imao je želju postati pilot u vojsci. Rodio se je u jednom selu u Švarzvaldu u Njemačkoj 1980. godine. Kada je imao dvanaest godina roditelji su mu se rastali. Odrastao je na selu kao seosko dijete. Završio je školu za električara. Religija i vjera nisu mu uopće važne teme. Prijavio se je u dobrovoljne mirovne snage UN-a, te nakon vojne obuke u Givetu na francuskoj-belgijskog granici, u listopadu 2002. godine poslan je u Makedoniju u Tetovo. Frank je već tada volio i tražio zajedništvo. Sa poslušnosti i zapovijedima nije imao problema. U to si vrijeme postavlja pitanja zašto netko postaje vojnik, učitelj, novinar, ... Shvaća da se tu radi i o životnim planovima za svakoga od nas osobno. Franku će jednog vrućeg i sparnog dana u ljetu 2003. biti odlučujući dan.…

Osluškivati Gospodinov glas

Draga braćo i sestre, na ovu Četvrtu vazmenu nedjelju, koja se zove još i Nedjelja Dobrog Pastira, slavi se Svjetski dan molitve za zvanja koji ove godine ima za temu "Svjedočanstvo pobuđuje zvanja", koja je "usko vezana uz život i poslanje svećenika i posvećenih osoba" (Poruka za XLVII. svjetski dan molitve za zvanja, 13. 11. 2009.).
Prvi oblik svjedočenja koji pobuđuje zvanja je molitva (usp. isto), kao što nam to pokazuje primjer svete Monike koja je, po svojoj poniznoj i ustrajnoj molitvi, zadobila od Boga milost da vidi svoga sina Augustina kako je postao kršćaninom i koji je napisao: "Bez ikakve sumnje vjerujem i tvrdim da mi je Bog po njezinim molitvama dao nakanu da ne želim, ne razmišljam, ne ljubim ništa drugo do postizanje istine i da to cijenim više od svega" (De Ordine II, 20, 52, CCL 29, 136). Pozivam, zato, roditelje da mole da se srce njihove djece otvori osluškivanju glasa Dobrog Pastira te da i "najmanja klica poziva… postane bujno …

Sve, ali svećenik nikako!

Sve, samo ne svećenik! – zakleo se velečasni David Banzato, iz Padove, napuštajući sjemenište. Našavši se izvan sjemeništa uvjerio se u besmislenost svog života te ponovno odlučio postati svećenik. Zaređen je 23. rujna 2006. godine, a danas je odgovoran za evangelizaciju pri zajednici 'Novi horizonti', koju je 1991. godine osnovala Chiara Amirante, kako bi pomogla posljednjima, odbačenima od društva.
Govoreći o svome svećeništvu velečasni Banzato je rekao kako je kao ministrant uvijek sudjelovao u životu župe, sve dok nije ušao u sjemenište. Želio sam nečem velikom i posebnome posvetiti život. Osim toga privlačila su me također sjemenišna igrališta, bilo je sedam nogometnih igrališta, brojni mladići na okupu su također utjecali na moju prvu odluku. Ušao sam u sjemenište. Ali ubrzo sam shvatio da je život u sjemeništu bio posvema različit od onoga što sam očekivao, i nažalost napustio sam sjemenište s dva obećanja upućena prema nebesima. Prvo je bilo: Bože, ako postojiš, daj da…

Poziv sv. Franje Asiškog

Slika
Sv. Franjo Asiški živio je 44 godine. U 24. godini života (1206.) spoznao je istinu o samom sebi. Međutim, proces spoznaje trajao je 3-4 godine. Kroz različite susrete, razmišljanja, unutarnje borbe i otajstvenu objavu Franjo je shvatio i spoznao kojim mu je putem ići. Na taj put pošli su mnogi kroz povijest i polaze mnogi danas. Osim što su ga mnogi slijedili i slijede, Franjo je utjecao na religije, kulturu, ekologiju... Mnogi su ga spominjali kao najveću osobu drugog tisućljeća. Zašto? Kako i što se dogodilo Franji Asiškom da i danas nakon više od 800 godina razmišljamo o njemu i da on još utječe na nas?

Proces poziva Franje Asiškoga, odnosno iskustva koja ga dovode do spoznaje Božjeg poziva
1. Zatvor i bolest Čini se da je proces poziva započeo 1202. godine kada je Franji bilo 20 godina. Te je godine izbio rat između Asiza i Peruggie. U srednjevjekovnoj Italiji to nije nije bilo ništa neobično među susjednim gradovima. Franjo se prijavio u vojsku i ohrabrio prijatelje da učine to is…

Sveti Franjo je uvijek suvremen

Slika
Jednoga se trena, u proljeće, trs vinove loze, naizgled mrtav i osušen, počeo micati i ovijati zelenilom i cvatom i lišćem. Do jeseni na cvjetnim peteljkama bili su bujni grozdovi sa sočnim bobama grožđa, slatkog za jelo i dobrog za vino.
Nije mrtvo sve ono što se čini mrtvim. Čak i kamenje raste, a stara vina dozrijevaju i cvjetaju.
Vinu je sličan život onih negdašnjih Božjih ljudi koji su svojim suvremenicima prenosili nedokučive tragove tajne koja živi u ljudskom biću. Iako dolaze iz nezapamćenih vremena, oni se zadržavaju u svijesti ljudi i u osjećaju zahvalnosti.
Prije više od 800 godina rodio se Franjo Asiški. On je kao skupocjeno, rijetko vino. Ustrajno zori i donosi bogati plod u kulturi, u Crkvi i u franjevačkim obiteljima. S Franjom se proljeće Isusa Krista ponovno vratilo u svijet.
Svako vrijeme ima svoja ozbiljna pitanja na koje ne zna pronaći odgovora. I naše vrijeme ima neizmjerno mnogo pitanja na koja ne znamo odgovora. Izdvojit ćemo pet pitanja, važnih za naše vrijeme i po…

Odgovornost za duhovna zvanja

Željena obnova čitave Crkve velikim dijelom ovisi o svećeničkoj službi koju oživljava Kristov Duh“ (Optatam Totius, Uvod). Drugi vatikanski sabor potiče kršćanske zajednice da promiču i njeguju svećenička i redovnička zvanja. Tako preporuča skladno djelovanje obitelji, svećenika, zajednice i biskupa da bi Crkva uvijek imala dovoljno svećenika (usp. Presbiterorum Ordinis, br. 11). Može li se reći da je ta svijest prisutna u našim zajednicama (župnim i redovničkim)? Koliko se o tome govori i potiče i čini? Moramo li skrušeno priznati da je ta svijest malo prisutna u dušama naših vjernika, kao i u dušama svećenika i redovnika? Nije li vrijeme da si svi skupa posvijestimo „moj grijeh“ propustom?! Toliki mladi izaberu krive pozive i dođu na pogrešna mjesta, jer nije bilo nikoga tko bi s njima pričao, usmjerio ih. Svećenici, redovnici, obitelji, zajednice vjernika imaju svoju nezaobilaznu i važnu ulogu u rađanju, dozrijevanju i ostvarivanju zvanja. Dekret II. vatikanskog sabora „O službi i…

Govor pape Benedikta XVI. na teološkom skupu u organizaciji Zbora za kler

Potrebni su svećenici koji, ne slijedeći modu u kulturi, svjedoče Božju prisutnost u svijetu – srž je govora koji je papa Benedikt XVI., u petak, 12. ožujka, održao pred oko 700 biskupa i svećenika, sudionikâ teološkoga skupa koji je organizirao Zbor za kler. Osvrnuvši se na temu susreta, „Kristova vjernost, svećenikova vjernost“, Sveti je Otac istaknuo vrednotu celibata, te pozvao svećenike da se protive ograničavanjima koja bi svećenika željela pretvoriti u „socijalnoga djelatnika“.
Današnjem su svijetu potrebni svećenici koji su to u potpunosti. U prilikama raširene sekularizacije, koja Boga postupno isključuje iz javnoga područja, a teži i njegovu isključivanju iz zajedničke društvene svijesti, svećenik često izgleda izvan općega mišljenja, i to upravo zbog najdubljih vidika svoje službe, poput onoga da je on sveti čovjek, uzet od svijeta kako bi posredovao u korist svijeta, i u to poslanje poslan od Boga, a ne od ljudi – napomenuo je Sveti Otac te upozorio da je važno nadići opas…