Govor pape Benedikta XVI. na teološkom skupu u organizaciji Zbora za kler

Potrebni su svećenici koji, ne slijedeći modu u kulturi, svjedoče Božju prisutnost u svijetu – srž je govora koji je papa Benedikt XVI., u petak, 12. ožujka, održao pred oko 700 biskupa i svećenika, sudionikâ teološkoga skupa koji je organizirao Zbor za kler. Osvrnuvši se na temu susreta, „Kristova vjernost, svećenikova vjernost“, Sveti je Otac istaknuo vrednotu celibata, te pozvao svećenike da se protive ograničavanjima koja bi svećenika željela pretvoriti u „socijalnoga djelatnika“.

Današnjem su svijetu potrebni svećenici koji su to u potpunosti. U prilikama raširene sekularizacije, koja Boga postupno isključuje iz javnoga područja, a teži i njegovu isključivanju iz zajedničke društvene svijesti, svećenik često izgleda izvan općega mišljenja, i to upravo zbog najdubljih vidika svoje službe, poput onoga da je on sveti čovjek, uzet od svijeta kako bi posredovao u korist svijeta, i u to poslanje poslan od Boga, a ne od ljudi – napomenuo je Sveti Otac te upozorio da je važno nadići opasna ograničavanja koja su, u proteklim desetljećima, svećenika prikazivala gotovo kao 'socijalnoga djelatnika', čime se moglo iznevjeriti i samo Kristovo svećeništvo.

Naprotiv, potrebno je i u naše vrijeme ponovno potvrditi vrednotu svetoga celibata – naglasio je Papa pojasnivši da je on istinsko proročanstvo Kraljevstva, izraz darivanja sebe Bogu i drugima. Kao što se pokazuje da je sve žurnije potrebna hermeneutika kontinuiteta, kako bi se na odgovarajući način shvatilo dokumente Drugoga vatikanskog sabora, isto se tako pokazuje potrebnom ona koju bismo mogli nazvati „hermeneutikom svećeničkoga kontinuiteta“ koja stiže sve do naših dana, polazeći od Isusa iz Nazareta, Gospodina i Krista, i prolazeći kroz dvije tisuće godina povijesti veličine i svetosti, kulture i milosrđa, koju je svećeništvo napisalo u svijetu – istaknuo je Sveti Otac.

Jako su potrebni svećenici koji svijetu govore o Bogu, i koji svijetu Boga predstavljaju; muškarci koji nisu podložni prolaznim kulturnim modama, nego su sposobni istinski živjeti slobodu koju može dati samo sigurnost u pripadanje Bogu – primijetio je Sveti Otac te istaknuo kako je najpotrebnije proroštvo, proroštvo vjernosti, koje polazeći od Kristove vjernosti čovječanstvu, kroz Crkvu i ministerijalno svećeništvo, vodi do življenja vlastita svećeništva u potpunome prianjanju Kristu i Crkvi. Svećenik, naime, ne pripada više sebi, nego je on Božje 'vlasništvo' – napomenuo je Papa te dodao kako to treba postati prepoznatljivo svima, i to kroz jasno svjedočanstvo. Kroz način razmišljanja, govora, suda o zbivanjima u svijetu, kroz služenje i ljubav, odnose s ljudima, pa i odjeću, svećenik treba crpiti proročku snagu iz svojega sakramentalnoga pripadanja, iz svoje dubine – napomenuo je Sveti Otac te istaknuo kako slijedom toga, svećenik treba sva nastojanja uložiti u izbjegavanje prevladavajućega mentaliteta koji vrednotu svećenika želi povezati, ne s njegovom biti nego njegovom službom, ne priznajući tako Božje djelo koje utječe na duboki identitet osobe svećenika, uobličavajući ga Sebi na neopoziv način.

Sveti je Otac potom istaknuo da je zvanje svećenika vrlo uzvišeno zvanje, te ono ostaje veliko otajstvo i za one koji su ga primili na dar. Naša ograničenja i naše slabosti trebaju nas potaknuti da taj dragocjeni dar, kojim nas je Krist uobličio sebi, čineći nas sudionicima Njegova spasenjskoga poslanja, živimo i čuvamo u dubokoj vjeri – rekao je Papa te uputio poticaj koji je za današnje svećenike i jedan od izazova. Dragi svećenici, muškarci i žene našega doba od nas traže samo to da u potpunosti budemo svećenici, i ništa drugo. Vjernici laici pronaći će u brojnim drugim osobama ono što im je ljudski potrebno, ali samo u svećeniku moći će pronaći Riječ Božju koja uvijek treba biti na njegovim usnama – rekao je na koncu Sveti Otac.

Svećeništvo je nadnaravni dar

Svećeništvo je u biti nadnaravni dar koji su uvijek svi pozvani priznati – istaknuo je nadbiskup Mauro Piacenza u pismu koje je, u prigodi Svećeničke godine, nedavno poslao svim svećenicima na svijetu.

Nadbiskup Piacenza, tajnik Zbora za kler, piše da dostojanstvo svećenika ne dolazi od ljudi, nego je ono čisti dar milosti. To se dostojanstvo, darovano od Svemogućega Oca, treba vidjeti u životu svećenikâ, posebno u njihovoj svetosti, te čovječnosti koja je ugodna i puna poniznosti i pastoralne ljubavi. Osim toga, ono se treba vidjeti u sjaju vjernosti Evanđelju i crkvenome nauku, u ozbiljnosti i svečanosti slavlja božanskih otajstava, kao i u svećeničkome odijelu. Kod svećenika sve treba podsjećati na to da je on primio nezasluženi dar, koji se ne može zaslužiti, a koji ga čini djelotvornom prisutnošću Apsolutnoga u svijetu – napomenuo je nadbiskup.

Evo zašto je svećenik pozvan, poučavanjem i slavljenjem sakramenata, te ponajviše vlastitim životom, voditi na putu posvećenja naroda koji mu je povjeren – stoji nadalje u pismu. Vjernost je divan susret između vjerne Božje slobode te stvorene i ranjene slobode čovjeka koji ipak, snagom Duha postaje sakramentalno sposoban voditi sve prema potpunome vođenju života. Taj poticaj, koji daleko od toga da svodi svećeničku službu na moralističke kategorije, pokazuje puninu života, život koji treba doista biti takav, te u potpunosti kršćanski – napomenuo je nadbiskup Piacenza na koncu pisma.