četvrtak, 13. veljače 2020.

Neka pitanja vezana uz duhovni poziv



 
Pitanja
 
1. Kako mogu biti siguran/na u to da me Bog poziva u duhovni poziv?
 
2. Budući da su mnoge mogućnosti za ostvarenje duhovnog poziva, pitanje je gdje je najbolje za mene?
 
3. Jesam li za dijecezanskog svećenika?
 
4. Jesam li za redovnika (svećenika ili časnog brata)?  
 
5. Jesam li za zatvoreni-strogi samostanski život?
 
 
Odgovori
 
Budući da postoji različitost redovničkih zajednica i poslanja, to nekoga može prestrašiti i izazvati bojazan suočavanja s mnogim mogućnostima.
Donosim neke napomene koje mogu pomoći u takvoj situaciji.
 
1. Obnovi svoju vjeru u Božju providnost. Bog te poziva, on će učiniti sve da upoznaš redovničku zajednicu u koju te poziva.
 
2. Vjerujući Bogu, nije potrebno istražiti svaku mogućnost, svaku biskupiju, redovničku zajednicu, svaku odgojnu ustanovu.
 
3. Ono što ovisi o tebni nije poziv - nego odgovor!
 
4. Ako si u mogućnosti pronađi si svećenika ili duhovnog vođu.
 
5. Dobro je razgovarati s onima koji su ti bliski i u koje imaš povjerenja.
 
6. Tvoj interes je samo jedan dio poziva. Drugi dio poziva je interes zajednice o tebi.
 
7. Uvijek postoji element rizika u nasljedovanje poziva. Rijetko ćeš biti 100% siguran/sigurna da te Bog poziva, ali bi trebao/trebala biti 100% siguran/sigurna da to želiš pokušati ostvariti.
 

Praktični koraci

 
 1. Posjeti mjesta koja te zanimaju.

2. Provedi neko vrijeme s onom zajednicom čiji te način života zanima.

3. Vidi postoji li nekakav klik, ako se osjećaš kao kod kuće.


 4. Razgovaraj s nekim članom zajednice ili s njime budi neko vrijme u kontaktu.
 
5. Prestani razmišljati o sebi i mogućem neuspjehu (kasnijem napuštanju).
 
6. Počni razmišljati kako bi mogao/mogla više Bogu služiti i drugim ljudima pomoći.
 
7. Moli se svakodnevno i čitaj redovito Sveto pismo.
 
8. Pristupaj redovito sv. sakramentima (napose ispovijedi i pričesti).
 
9. Pronađi svog osobnog duhovnog pratitelja.
 
10. Ne brini se ako si na početku prestrašen/prestrašena. Znaj da je pred novim stvarima to kod čovjeka sasvim normalno.
 
11. Ne brini se što bi prijatelji mogli misliti o tebi. Kada je u pitanju duhovni poziv to je isključivo ''stvar'' između tebe i Krista.
 
12. Ne zaboravi, nisi sam/sama na ovom putu. Mnogo ih je već prošlo kroz ono što ti sada prolaziš. Mnogi su Ti spremni pomoći u tvojoj odluci.

 
 
Poštovani!
 
Uvijek budi svjestan, da mnogi svećenici, redovnici/ce, vjernici laici koje Ti niti ne poznaješ i koji tebe ne poznaju, mole za tebe i tvoju hrabrost da Gospodinu - poput Blažene Djevice Marije - rekneš: Evo me! Neka mi bude, Gospodine, po tvojoj volji!  
 
Za sve u vezi duhovnog poziva zainteresirani mladići slobodni su se obratiti na:
 

Tko su braća redovnici (laici)?

 
Mnogi muški redovi i družbe sastoje se od redovnika svećenika i redovnika laika (zovu se još i braća laici ili časna braća). No, svi zajedno žive istu karizmu koju ostvaruje preko različitih poslanja. Svaki redovnik svećenik pozvan je da ponajprije svoje svećeništvo ostvaruje unutar zavjeta: čistoće, siromaštva i poslušnosti. Zbog toga su braća laici živa slika redovnicima svećenicima za onaj izvorni redovnički život kada do 8. stoljeća nije bilo svećeničkoga ređenja za monahe.
 
Papa Ivan Pavao II., reći će da su braća redovnici (laici) prevažni za život Crkve, jer oni predstavljaju ovaj konkretan život evanđeoskih savjeta.
 
Iako nisu svećenici, te se zato na prvi pogled ne ističe njihov udio u životu Crkve, njihove zasluge su ogromne jer je najbitnija snaga vjere i ljubavi koja se ugrađuje u njihovo služenje te tako donose neizmjerne plodove. Braća laici i braća klerici međusobno se nadopunjuju. Dok su redovnici svećenici uključeni u mnoge pastoralne obveze, braća laici žive ono konkretno zajedništvo preko svakodnevnih poslova, te tako ostvaruju onaj nevidljivi apostolat ljubavi bez kojega nema autentičnoga poziva.

ponedjeljak, 13. siječnja 2020.

U duhovnom pozivu moguće je biti i časni brat

 
Poštovani čitatelju, dragi mladi!
 
Možda ste koji puta vidjeli redovnike koji ne 'drže/govore' Misu, ne ispovijedaju, propovijedaju, dijele sakramente... No, usprkos toga možda ste ih vidjeli da su sretni, radosni, susretljivi, jednostavni. Da li ste se kada zapitali tko su zapravo ti ljudi koji žive u samostanu, a odjeveni su u redovnički habit? Što radu u samostanu ako nisu svećenici?
Upravo o ovim i drugim pitanjima vezanima uz ove samozatajne i Bogu predane ljude, želimo mladićima koji u sebi osjećaju duhovni poziv progovoriti i o ovom mogućem načinu posvećenja i predanja Bogu i ljudima.

Kada se govori o duhovnom pozivu i redovničkom životu često se zaboravlja da je moguće biti ne samo svećenik nego i brat pomoćnik.
 
Svi redovnici - oni koji se odlučuju za svećenike, kao i oni koji ne primaju sv. Red prezbiterata - polažu iste zavjete (tzv. privremene i vječne) i to: siromaštva, čistoće i poslušnosti (ova tri zavjeta već se polažu na kraju godine novicijata). Nakon tzv. početne formacije (novicijat i polaganje prvih zavjeta) neki se odlučuju Bogu i ljudima posvetiti kao časna braća, a drugi pak kao svećenici pa zato pohađaju propisani filozofsko-teološki studij u trajanju od pet godina. Ovisno o karakteru (poslanju) zajednice, časna braća u njoj ili pak izvan nje, mogu vršiti niz različitih i dragocjenih službi, upravo nužnih za normalno funkcioniranje samostana, sudjelujući tako u poslanju zajednice, naviještanju Evanđelja i njegova svjedočenja u svakodnevnom životu, često u vrlo jednostavnim i neznatnim službama i poslovima. 
U redovničkoj zajednici svećenici i časna braća jednako su vrijedni. Važno je istaknuti da između jednih (tj. svećenika) i drugih (tj. časne braće) nema bitne razlike (naravno, izuzevši one koje proizlaze iz različitosti poslanja za svećenike i časnu braću u zajednici), jer se međusobno povezuju istim redovničkim zavjetima (siromaštva, čistoće i poslušnosti), istom redovničkom karizmom i načinom života te istim nastojanjem prema ostvarenju ideala svetosti.

Časna braća u redovničkoj zajednici i samostanu mogu raditi sve ono što nije izričito vezano uz svećenički red (ne mogu svlaviti sv. Misu, ispovijedati i dijeliti druge sakramente). Uglavnom sve zajednice primaju kandidate za časnu braću ne uvjetujući pri tome nikoga da mora završiti teološki studij i rediti se za svećenik.

Više možda nego prije, područje djelovanja braće laika danas je veoma veliko i raznoliko: od vratara, kuhara, knjižničara, pa sve do velikih slikara, glazbenika, graditelja, misionara, akademskih profesora.... Ljestvica mogućnosti ide od skromne, neupadljive službe unutar zajednice pa sve do odgovornog sudjelovanja u vodstvu zajednice ili Provincije. 

Brat laik, odn. redovnik koji nije svećenik, nije - kako većina često misli - netko tko nije mogao završiti srednju školu ili teološki fakultet, nego je to zvanje i poslanje koje je samostojno, ond. ono ima svoj duboki evanđeosko-kršćanski smisao, značenje i identitet.
 
Riječ je, dakle, o zvanju koje ima svoje povlašteno i posebno mjesto u redovničkoj zajednici i poslanju Crkve. Svaki kršćanin, a na poseban način svećenik i redovnik, treba biti svjestan da je svaka služba u Crkvi - prije svega i iznad svega - veće i zauzetije služenje i predanje Bogu i ljudima te da je pri tome najvažnije koliko tko ljubavi unosi u svoju službu i djelovanje.
 
Niti svećeničko posvećenje, a niti velike škole i učenost ne čine redovnika onim što jest, već polaganje redovničkih (evanđeoskih) savjeta (siromaštva, čistoće, poslušnosti) te po njima veće predanje svega sebe Bogu i braći ljudima.


Mladići koji razmišljaju o duhovnom pozivu - svećeničkom i/ili redovničkom - ako izbližega žele upoznati naš franjevačko-kapucinski i samostanski način života slobodni su k nama doći na neko vrijeme.
Kontakt za sve upite:  
 FRA JURO ŠIMIĆ, promicatelj duhovnih zvanja
ILI: