subota, 4. kolovoza 2012.

Osluškuj što ti Gospodin govori


Ne trebaš biti mudar da bi mi se svidio;
Sve što trebaš činiti je: željeti da me ljubiš.
Jednostavno mi govori kao što bi govorio
nekome koga voliš.
Ima li nekih ljudi za koje bi me želio moliti?
Reci mi njihova imena i moli me što god želiš.
Ja sam velikodušan i znam sve njihove potrebe,
ali želim da ti pokažeš svoju ljubav prema njima
i prema meni, s povjerenjem daje najbolje
ono što ja učinim.
Pričaj mi o siromašnima, bolesnima i grešnima.
I ako si izgubio prijateljstvo ili nečiju naklonost,
pričaj mi i tome.
Ima li nešto što želiš za svoju dušu?

Ako želiš, možeš ispisati dugu listu svih svojih potreba
 i doći i čitati mi.
Pričaj mi o stvarima za koje se osjećaš krivim.
Dat ću ti oproštenje ako ga prihvaćaš.


Pričaj mi jednostavno o svom ponosu,
svojoj osjetljivosti, egocentričnosti,
svojoj bijedi i lijenosti.
Ja te ipak volim, unatoč tome.
Nemoj se sramiti: ima mnogo svetaca u nebu
koji su imali iste pogreške kao i ti.
Molili su me i, malo po malo,
njihove pogreške su se ispravile.
Nemoj oklijevati moliti me blagoslov za tijelo i duh,
za zdravlje, za pamćenje i uspjeh. Ja ti mogu sve dati.

I ja uvijek dajem sve stoje potrebno
da bih učinio duše svetijima,
onima koji to doista žele.
Što je to što želiš danas?
Reci mi jer ja čeznem za tim da ti činim dobro.
Koji su tvoji planovi?
Pričaj mi o njima.
Ima li netko koga bi htio razveseliti?
Što želiš učiniti za njih?
Ne želiš li učiniti nešto i za mene?
Ne želiš li učiniti nešto dobra za duše svojih prijatelja
koji su mene možda zaboravili?
Pričaj mi o svojim neuspjesima,
i ja ću ti pokazati njihov uzrok.

Koje su Tvoje brige? Tko ti je zadao boli?
Reci mi sve to i dodaj da ćeš im oprostiti
i biti dobrohotan prema njima.
I ja ću te blagosloviti.
Bojiš li se nečega?
Imaš li kakve muke, nepotrebne strahove?
Povjeri se meni.
Ja sam tu.
Ja vidim sve.
Ja te ne ću ostaviti.

Nemaš li radosti o kojima bi mi pričao?
Zašto ne podijeliš svoju sreću sa mnom?
Reci mi što se dogodilo od proteklog dana
što te ohrabruje i tješi.
Što god to bilo, veliko ili malo,ja sam to pripremio.
Pokaži mi svoju zahvalnost.
Opterećuju li te kakve napasti?
Popuštanje napasti uvijek remeti mir tvoje duše.
Moli me i ja ću ti pomoći da ih nadvladaš.
A sada pođi. Nastavi svoj rad ili igru, ili neki drugi posao.
Pokušaj biti mirniji, ponizniji, ljubazniji;
i vrati se brzo i donesi mi vjernije srce.
Sutra ću imati još više blagoslova za tebe.

                                                                               NEPOZNATI AUTOR


(Preuzeto iz knjige: ENJOY THE LORD, John T. Caitor, J.C.D., str. 13-14.)

utorak, 31. srpnja 2012.

Neki mogući znakovi duhovnog poziva


Najčešće se simpatija prema svećeništvu javlja u djetinjstvu koja s vremenom sazrijeva i prerasta u životnu odluku. Nekoga će na ostvarenje duhovnog poziva potaknuti primjer nekoga uzhornog redovnika, župnika ili kapelana. Usrdne molitve roditelja ili baka također znaju biti poticaj na razmišljanje i odluku.

No, postoje znaci raspoznavanja zvanja koji mogu pokazati nečiju prikladnost za duhovno zvanje:

- spremnost na suradnju sa svećenikom, kako kod pripremanja bogoslužja, tako kod drugih poslova oko crkve;  

- otvorenost i želja da se nešto lijepo učini za Boga i svoju crkvu

- odvažnost i spremnost da ne očekujem nagradu za moju pomoć i služenje bližnjima;

- sklonost prema molitvi i čestom dolasku u crkvu;

- radost u sudjelovanju kod mise i želja za čestim primanjem svete pričesti;

- ako rado slušam, razmišljam i razgovaram o svetim stvarima

- neki nutarnji 'nemir' u pogledu sadašnjeg života i to bez vanjskog razloga (kod starijih);

- uvjerenje da uz Božju pomoć mogu živjeti u beženstvu i tako nesebično cijeli život darivati se drugima.

Pokušaj zamisliti kakav bi bio vjerski život u tvome mjestu i okolici da nema svećenika. Nije li za vjerski život određene sredine nužno potrebno i svećeničko zvanja?
I put do ostvarenja svećeničkog zvanja nije tajnovit. Štoviše, vrlo jednostavan. Sve počinje s onim: - to mi se sviđa, to volim, osjećam da ću se tu naći, ostvariti sebe. I treba krenuti.
Kad bi bio u prilici da razgovaraš s tisuću svećenika i kada bi ih pitao kako da su izabrali baš to zvanje, bio bi iznenađen kako su mnogi pozivi bili različiti i istovremeno , na neki način, slični.

Bog svakoga poziva na sebi svojstven način. Najčešće nisu u pitanju neki iznimni događaji, već sasvim obični i jednostavni. Kao što je u prirodi red i sve ide postupno svome ostvarenju, kao što se jednostavno izabiru druga zanimanja, tako je i s duhovnim zvanjem. Hod do konačnog ostvarenja duhovnog zvanja - svećeničkog ili redovničkog - iziskuje veliku žrtvu, ali je to put k radosti. Nije lako odreći se obitelji, braka.... No, kao i svako zvanje u svijetu, tako i duhovno traži velika odricanja i ustrajnost. Možda si tomu svjedok i ti sam dok promatraš vlastitu obitelj?