subota, 18. svibnja 2019.

Odvaži se i reci Bogu: Evo me!

Više nego prije, danas se često događa da osoba koja želi krenuti putem duhovnog poziva - kao svećenik i/ili redovnik - nailazi na brojna protivljenja, osporavanja i odgovaranja sa svih strana, pa i od svojih najbližih (roditelja i drugih članova obitelji). Istina jeste da roditelji uvijek žele samo najbolje za svoju djecu koju su rodili i odgojili. Mnogo je onih koji nisu nikada razmišljali da je sreća slijediti Božju volju. Mnogi roditelji misle da nećeš biti sretan dok ne postaneš ono što oni žele.
 
Roditelji imaju različite planove, želje i snove za svoje sinove i kćeri. No, ukoliko nisu baš preveliki praktikanti u svojoj vjeri vjerojatno nikada nisu niti razmišljali o duhovnom pozivu kao životnom odabiru za svoju djecu; takvo nešto ruši njihove želje i planove. Ipak, svjedočanstva mnogih svećenika i redovnika govore da roditelji koji su se u početku protivili pozivu svoje djece, s vremenom, dožive istinsko obraćenje te i sami pronađu sreću bivajući otvoreni Božjoj riječi i volji.

Kada je u pitanju duhovni poziv tada slobodno možemo reći da se on ne javlja svakomu na isti način. Vrlo je malo svećenika i/ili redovnika koji su odmah i s apsolutnom sigurnošću i uvjerenjem otkrili svoj poziv. Npr. Franjo Asiški tu je sigurnost tražilo nekoliko godina pitajući se: Gospodine, što želiš od mene? Kada je Krist od Franje tražio ''Idi, popravi moju Crkvu'', on je najprije mislio da treba popraviti onu materijalnu građevinu. Tek poslije je shvatio da treba obnoviti onu živu Crkvu.
Stopostotna sigurnost duhovnog poziva odmah za početak nije niti potrebna. Život i rad, zajednička i osobna molitva, studij... tijekom svećeničke i/ili redovničke formacije jest vrijeme u kojemu se više i dublje otkriva poziv. Vrijeme formacije jest i vrijeme donošenja konačne odluke.   

''Biti svećenik, biti redovnik'' nije poziv za neke daleke i 'svete' i savršene ljude. Bog nas k sebi poziva u našoj ljudskoj slabosti i konkretnosti svagdašnjeg života, baš kao što je k sebi Isus pozvao apostole. Kad Bog k sebi poziva, tada više nije važno što ''ja želim'', nego je bitno što Bog očekuje od mene u mome životu!    

Koja je tvoja isprika?
 
Jakov je bio varalica,
Petar je imao tešku narav,
David je imao izvanbračnu aferu,
Noa se znao napiti,
Jona je bježao od Boga,
Pavao je bio ubojica,
Gideon je bio nesiguran,
Mirjam je bila tračerica,
Marta se stalno brinula,
Toma je sumnjao,
Sara je bila nestrpljiva,
Ilija je bio ćudljiv,
Mojsije je mucao,
Zakej je bio niska rasta,
Abraham je bio star, ...
Koja je TVOJA isprika???
Može li te Bog upotrijebiti?
On ne poziva osposobljene,
nego pozvane osposobljuje!

 

 
* * *
Ako se odlučiš, nemoj misliti da je Bog pri tome pogriješio!
Nemoj čekati da budeš savršen i dostojan!
Nemoj se obazirati na ono što će drugi reći!  
 
Mladići zainteresirani za duhovni poziv (svećenički i/ili redovnički) u svojim pitanjima kao i mogućnosti dolaska na iskustvo redovničkog i samostanskog života u našoj redovničkoj zajednici slobodni su se obratiti na:   
 
Fra JURO ŠIMIĆ OFMCap