petak, 8. ožujka 2013.

Što sveci kažu o Bogu posvećenom životu?

Sveci nam daju dodatni uvid u posvećeni život. Naime, po njima je Bogu posvećeni život najsigurniji put u nebo i najbolje sredstvo za stvaranje svetaca i posvećivanja svijeta u kojemu živimo.

Po riječima sv. Tome Akvinskog, posvećen život je tako uzvišeno i veličanstveno stanje, da ''oni koji ulaze u neki red dobivaju iste milosti kao i osobe koje primaju krštenje''. Stoga se može reći da milosti kod polaganja svečanih (doživotnih) zavjeta nadilaze sve druge koje se mogu zaslužiti u ovom životu. Osobe koje se odluče na redovnički život mogu se u to potpuno pouzdati, jer njihov je put - križni put; najviši oblik ljubavi. Životom neprekidne molitve i žrtve, redovnik crpi s nebesa razne milosti, jednu za drugom, za obraćenje duša diljem svijeta. Biti redovnik znači postati mali suotkupitelj svijeta, sjedinjen s našim Gospodinom Bogom na križu. Posvećeni muškarci i žene nisu ni svjesni toga da održavaju opstojnost ovoga svijeta. A to su sposobni činiti jer su se odrekli puteva ovoga svijeta i mogu se nesmetano uzdići do neslućenih visina duhovnog života.

Sveta Faustina kaže: "Danas mi je Gospodin obznanio svoju srdžbu prema čovječanstvu koje zavrjeđuje da mu se zbog grješnosti prikrate dani. Međutim, saznala sadm da opstojnost ovoga svijeta održavaju odabrane duše; tj. redovničke zajednice.
Ali, jao svijetu ponestane li ovih redovničkih zajednica! ... U samostanima također ima duša zbog kojih Moje Srce radosno treperi. Oni nose moja obilježja; stoga ih Nebeski Otac promatra s osobitim zadovoljstvom. Uzro su anđelima i ljudima. Brojem su neznatni. Oni su bedem svijeta pred pravičnošću Nebeskog Oca i sredstvo kojih ishode milosrđe ovomu svijetu. Ljubav i žrtve ovih duša održavaju opstojnost ovog svijeta.''

Sveta Terezija Avilska: "Premda se u početku nisam mogla voljno odlučiti za redovništvo, vidjela sam da je redovnički status najbolji i najsigurniji. I tako, malo po malo, uspjela sam samu sebe prisiliti i prigrliti ga. Borba je trajala tri mjeseca. (...) Čim sam obukla habit, Gospodin mi je odmah dao da shvatim kako pomaže onima koji smognu snage da Mu služe .... To mi je pričinilo tako veliko zadovoljstvo, da mi nikada nije ponestalo do danas."

Sveti Alfons Liguori: "Ako i onima koji daju čašu hladne vode u njegovo ime neće izostati obilna nagrada, kako li će tek silno i nezamislivo nagraditi redovnicu koja teži k savršenstvu za bezbrojna djela milosrđa koja danomice obavlja; za tolike meditacije, poslove, i duhovna čitanja; za silna djela mrtvljenja i božanske ljubavi koje svakodnevno prinosi Bogu na čast? Znate li da sva dobra djela učinjena zbog poslušnosti, i sukladno redovničkih zavjetima, zavrjeđuju znatno veću nagradu od djela svjetovnih ljudi?"

Sveta Terezija iz Anda: "Ako sam i smatrala svoj poziv većim od svih drugih poziva, sada ga dvostruko cijenim; jer sam sam vidjela i iskusila da je svetost (redovnika) veća od svih drugih presvetih ideala."
(...) Ponekad mi se čini da sanjam.... još uvijek ne mogu povjerovati u svoju neizmjernu sreću. Ljudi bez poziva ne mogu to razumjeti, jer za njih nema sreće u žrtvovanju; međutim žrtva prinijeta Bogu najveće je blaženstvo."
A na drugom mjestu također će napisati: "Samostan jest predvorje neba i za duše u njemu postoji samo Bog. Duša koja u samostanu ne živi u Bogu - unizuje ga. Samostan je potpuno prožet Bogom. On je Njegovo prebivalište. Redovničke duše su anđeli koji Mu se stalno klanjaju."