ponedjeljak, 2. prosinca 2019.

Provedi vrijeme s fratrima i otkrij svoj poziv


 
Dragi prijatelju!
 
Biblija i životi svetaca uče nas da Bog ima plan sa svakim čovjekom. Franjo Asiški, naš duhovni utemeljitelj i nadahnitelj, - želeći znati što Bog od njega traži -, tj. koji je njegov mogući životni poziv, u crkvi sv. Damjana žarko je vapio: ''Gospodine, što želiš od mene?'' Upravo je u molitvi i traženje volje Božje spoznao Božji plan za sebe i svoj život!
 



     Pozivamo te da se i Ti, poput sv. Franje, iskreno zapitaš: Gospodine, što želiš da učinim? Da li je biti svećenik i/ili redovnik, doista, ono na što me pozivaš!?

   Ukoliko razmišljaš o duhovnom pozivu pozivamo te da neko vrijeme proživiš s nama fratrima, da izbližega upoznaš našu redovničku zajednicu, da razmisliš o sebi i svome životu u Božjoj kući i prisutnosti i to kroz osobnu i zajedničku molitvu Časoslova s braćom, meditaciju, sv. Misu, druženje, rad i razgovor s fratrima.

   Ako, dakle, razmišljaš o duhovnom pozivu - svećeničkom i/ili redovničkom - možda je ovo prvi korak na putu otkrivanja Božjeg plana s tobom!
 
Dragi prijatelju!

Ukoliko osjećaš da te Bog zove k sebi, da budeš njegov svećenik i/ili redovnik - ne boj se! Treba ti biti na čast što se Isusov pogled zaustavio baš na tebi!
Budi hrabar i odvažan! Ne boj se!

- Zainteresirani su nas slobodni kontaktirati na: 
 
ILI:

srijeda, 20. studenoga 2019.

Vikend-susret za duhovni poziv

 
Dana 15., 16. i 17. studenog 2019. godine u našem zagrebačkom samostanu sv. Leopolda u Zagrebu održan je ''VIKEND U SAMOSTANU'' tj. susret namijenjen za srednjoškolce i studente koji promišljaju o duhovnom pozivu. Na samom susretu sudjelovalo je deset mladića iz raznih krajeva Hrvatske, a organizirao ga je fra Juro Šimić, provincijski promicatelj duhovnih zvanja zajedno s dvojicom naših mladomisnika: fra Dejanom iz Varaždina i fra Tomislavom iz Splita.
 
Sam trodnevni program započeli smo u petak popodne okupljanjem sudionika i njihovim smještajem te upoznavanjem sa samostanom. Potom smo imali zajedničku molitvu Časoslova s početkom u 18,00 sati. Nakon molitve Časoslova uslijedila je krunica s narodom u Crkvi te sveta Misa u 19,00 sati. Večer smo dovršili međusobnim predstavljanjem, bratskim druženjem i razgovorom. Subotnje jutro započeli smo zajedničkom molitvom Jutarnje i doručkom nakon čega je uslijedilo predavanje o čovjekovoj čežnji za Bogom koje je održao fra Dejana Lecića iz Varaždina. Nakon kratke pauze uslijedilo je drugo predavanje o Božjem pozivu na svetost i nasljedovanje Isusa Krista u duhovnom pozivu. Subotnje prijepodne zaključili smo zajedničkom molitvom Službe čitanja i Srednjeg časa zajedno s fratrima. Poslije objeda i odbora fra Tomislav Trandler iz Splita imao je predavanje o životu sv. Franje Asiškog i povijesti franjevačkog pokreta s posebnim naglaskom na povijest Kapucinskog reda. Poslijepodnevni subotnji program zaključili smo slavljenjem euharistijskog slavlja i klanjanjem u samostanskoj kapelici te molitvom Časoslova, odn. Večenje. Nakon zajedničke molitve i večere druženje smo imali u TV sali gdje smo strastveno navijali za Hrvatsku nogometnu reprezentaciju u srazu sa Slovačkom.
Dan Gospodnji također je započeo molitvom. Nakon doručka fra Dejan je osobno svjedočio o svome duhovnom pozivu i formaciji do svećeničkog ređenja u lipnju o. g. Susret je konačno zaključen sudjelovanjem na zajedničkoj sv. Misi u 11,00 sati koju je predvodio fra Miljenko Vrabec uz koncelebraciju fra Dejana Lecića, fra Jure Šimića i don Mate Palića. Nakon objeda sudionici su se morali vratiti svojim dnevnim obvezama kako onima u školi i faksu tako i radnim obvezama. Uistinu prekrasan vikend koji smo proveli s divnim dečkima u molitvi, razgovoru, druženju… Bogu hvala na svemu!
* * * * * *
- Donosimo svjedočanstava nekih sudionika ovoga našega susreta!!
Ono što me najviše fasciniralo jest to smo svi toliko različiti, različite godine, obrazovanja, iz raznih dijelova naše domovine, a svi smo zagledani u Jedno – Krista. Družili smo se, molili, razgovarali, zezali… kao i sva druga mladež, a sve je prošlo bez ijedne psovke, vulgarnosti i bilo čega lošega.
Što se tiče samog programa i druženja s fratrima mi je bilo predivno. Toliko jednostavnosti, otvorenosti, razumijevanja… Svi smo dočekani raširenih ruku. Baš sam se osjećao dobrodošlim. Po ovim na izgled „sitnicama“ se vidi da je ovo jedna normalna i zdrava redovnička zajednica. A i samo izlaganje o sv. Franji i fratrima kapucinima mi se jako svidjelo. Pogotovo to što je stavljen akcent na pomaganje potrebitima. (M. K.)
****
Meni je vikend bio super! Sve mi je bilo dobro organizirano, a posebno mi se svidjela zajednička sv. Misa i Euharistijsko klanjanje. Pod sv. Misom mi je bilo posebno dostojanstvo primiti živoga Boga Isusa Krista pod prilikama kruha i vina. (I. G.)
***
Prije svega vam od srca želim zahvaliti što ste me primili i smjestili u toplu i udobnu sobu. Hvala vam što ste se trudili oko predavanja i što ste nas učili moliti časoslov. Hvala na hrani i piću. Hvala na ljubaznosti, prijateljstvu, radu i trudu oko nas.
Bilo mi je jako lijepo, naučio sam nešto novo, upoznao sam nove ljude (nadam se buduće kolege-braću). I eto, ovaj vikend mi je samo dao još veći vjetar u leđa za slijediti Krista u posvećenom životu kao kapucin. Kada završim srednju školu ću poći tim putem i sigurno ću moliti za sve vas i vaše obitelji. Hvala još jednom od srca fra Juri, fra Dejanu, fra Tomislavu i ostalim svećenicima na svemu. (F. P.)
***
Činjenica koja je na mene osobno stavila poseban dojam je definitivno otvorenost i iskrenost oko nekih stvari. Nikakve maske ili uljepšavanje činjenica koje su tu među nama ljudima prisutne. Hvala na iskrenosti i otvorenosti, za brojne lijepe misli, snagu i poticaj za napraviti korak prema definitivnoj odluci. Dok neki traže „savršeni projekt“, vi ste, barem meni osobno, otvorili oči za činjenicu da je samo On-Bog savršen, a da naša svetost leži samo u Njemu.
Misa i klanjanje ostati će mi posebno lijepo sjećanje na ovom vikend-susretu. Nastavite s ovim susretima jer vjerujem da nam je takvo nešto potrebno, nama koji već o duhovnom pozivu već duže razmišljamo i načisto smo s njime, ali i svima koji se još traže i koji će ubuduće dolaziti. U ovakvim razmišljanjima kroz koja prolazimo prisutni su strah i zbunjenost. Ovakav projekt mogao bi puno pomoći da otvorimo oči, a onda dođemo i vidimo. (M. Š.)
***
Ovaj vikend je bio jedan od najzanimljivijih i najinteraktivnijih u mom životu. Saznao sam puno o svećeništvu, redovništvu i fratrima kapucinima, ali meni osobno najbitnije, o životnom pozivu kao takvom. Svatko od nas ima životni put i poziv. Roditelji su me učili o životnom pozivu brak, odnosno sakramentu ženidbe. Ma ovom sam vikend-susretu bolje, uz pomoć svećenika, upoznao svećenički poziv. Još sam mlad, postavljam si brojna pitanja o svojoj budućnosti, ali neke odgovore sam dobio i na ovom susretu. Ne znam još koji je poziv za mene, ali znam da između ova dva puta nema krivoga. Oba su sakramenti posvećenja. Na meni je da odlučim, a ovo je iskustvo bilo doista nezaboravno i mislim da bi se mogao snaći ovdje. No, samo je jedno bitno, a to je Bog. Da nije Boga mene ne bi bilo. On ima plan za moj život, a ja ću Ga pokušati slijediti. Hvala vam fra Dejane, fra Tomislave i fra Juro, što ste mene i druge kandidate pozvali na vikend. Nadam se organizaciji još kojega!. Hvaljen Isus i Marija. (A. I.)
***
Trenutci provedeni u kapucinskom samostanu sv. Leopolda, za mene su najljepši trenuci. Osobito korisni bili su mi trenutci provedeni u molitvi Časoslova, poslije meditaciji, Misi, klanjanju pred Presvetim. Svidjelo mi se i što sam upoznao dosta ljudi koji isto razmišljaju o duhovnom pozivu i što sam imao priliku s njima razmijeniti međusobna iskustva i doživljaje. Također, svidjela su mi se i predavanja o pozivu općenito, zatim bogata povijest franjevaca kapucina, i svjedočanstva drugih o duhovnom pozivu. Ne mogu pronaći nijednu zamjerku ili nešto što mi se nije svidjelo. Hvala organizatoru! (M. E.)
***
Susret sa fratrima kapucinima je meni uvijek blagoslov, a posebno ovaj gdje sam se susreo s drugima koji kao i ja osobno razmišljaju o duhovnom pozivu. Posebno lijepo mi je bilo zajedničko moljenje Časoslova s braćom kapucinima i njihova meditativna molitva (tj. razmatranje tri puta na dan). Kod kuće nažalost nemam baš prilike i vremena za meditaciju jer nas ima puno braće i sestara pa je teško naći vremena i mira za biti sam sa svojim Stvoriteljem. Ovaj susret me u mnogočemu obogatio i ohrabrio. Sada znam da nisam sam na ovome putu te da su kroz slične situacije prolazili i sami fratri kapucini koji su nam organizirali ovaj susret. Jedno predivno iskustvo, a vjerujem da će biti i plodonosno za moj život i konačnu odluku što Bog želi od mene. Hvala vam dragi naši fratri na ovom susretu! (S. P.)

nedjelja, 10. studenoga 2019.

Otkrij svoj poziv

„Tražite neki cilj u svom životu? U svijetu nedostaje tri milijuna liječnika: budite liječnici. Više od milijardu ljudi ne zna čitati niti pisati: budite nastavnici. Dva čovjeka od tri ne jedu dovoljno: nastojte da urodi budi takvi da mogu sve nasititi. Vaša braća vas trebaju, nije važno na kojem području. Budite netko tko će učiniti nešto!“

 (R. Follereau)

 

 

subota, 9. studenoga 2019.

Tko je za mene svećenik?

 
Kada se hoće ocijeniti nekog liječnika, rabi se precizan kriterij: dobar je liječnik onaj koji u liječenje svojih pacijenata ulaže svoje vrijeme, strast i sposobnost. U ocjeni svećenika često se primjenjuje pogrešan kriterij.
 
Za prave kršćane svećenik je Božji radnik, za mnoge druge socijalni radnik u duhovnoj verziji, za udaljene je samo religijski službenik. Za neke je čovjek za sve, za druge je čudan lik, gotovo Marsovac, a za druge pak sebični samotnjak koji se zavukao u crkvu jer je nesposoban za druga područja života.

Ako ima vrlina, one se ne zapažaju, ili se uzimaju ''zdravo za gotovo'', kao nešto što se samo po sebi podrazumijeva. Ali se njegove možebitne pogreške preuveličavaju, razglašuju bez milosti i gotovo nikad se ne opraštaju. Neki ga blagoslivlju, drugi ga ignoriraju kao bezbačajnu figuru, neki ga proklinju, ali gotovo svi smatraju da imaju pravo suditi mu.

Svećenik …

Ako razgovara s bogatašima..., kapitalist je,
ako je sa siromasima..., komunist je!
Ako ide u krčmu..., pijanica je,
ako se drži kuće..., prezire ga se kao isposnika.
Ako posjećuje obitelji..., zanima se za tuđe stvari,
ako je uvijek u župnoj kući..., dosadan je.

Ako dugo ispovijeda..., loše se o njemu misli,
ako je brz u ispovijedanju..., ne sluša pokajnike.
Ako ima automobil..., premoderan je,
ako ga nema, izvan vremena je!

Ako na vrijeme počne misu..., uranio je,
ako počne malo kasnije..., svima krade dragocjeno vrijeme!
Ako dugo propovijeda..., svima dosađuje i pametnuje,
ako je kratak..., ''zbrzao je'' jer ne zna što bi rekao.

Ako u propovijedi digne glas..., uvijek je na sve ljut,
ako normalno govori..., nema potrebnog znanja.
Ako traži doprinose …, pohlepan je na novac,
ako ne priređuje slavlja..., škrt je i župa je mrtva!

Ako ima veselo lice..., naivan je,
ako je zamišljen..., vječno je nezadovoljan!
Ako je lijep..., ''zašto se nije oženio?'',
ako je ružan..., ''nijedna ga nije htjela!''

Ako je debeo..., sve si priušti,
ako je mršav..., škrt je!
Ako je mlad..., neiskusan je,
ako je star..., vrijeme je da ide u mirovinu!

ALI KAD UMRE …, TKO GA MOŽE ZAMIJENITI!?

* * * * *

Ali Bogu hvala, postoje i dobri ljudi koji bez galame, u skrovitosti svojih duša, mole svaki dan – i više puta na dan – za svećenike i redovnike, jer u svijetu vjere znaju koliko je dragocjeno i teško njihovo poslanje i život.
Bez snage i milosti koja nam dolazi po njihovim molitvama, mi svećenici bili bismo kao automobil bez benzina: prošli bismo vrlo malo puta u vršenju svog poslanja.
Neka te osobe budu blagoslovljene i neka ih Gospodin nagradi za potporu koju nam pružaju svojom molitvom!
 
(Preuzeto iz knjige: Don Enzo Boninsegna: ‘’Svećeničke, tko si? Otajstvo među nama!)  

subota, 28. rujna 2019.

Kako mogu znati da me Bog zove u duhovni poziv?

 
Poziv je osobna stvar i nema redovitog pravila kako Bog nekoga poziva. Bog poštuje našu osobnost i ponaša se prema nama kao prema osobama. On poštuje našu slobodu i želi da koristimo svoj razum i srce u pokušaju da otkrijemo svoj poziv.
U povijesti Crkve pronalazimo kako su duhovni pisci i teolozi napisali kako ima određenih znakova koja Bog koristi da bi nam pokazao naš poziv. Ako osoba ima te znakove u određenom stupnju, velika je šansa da će se osoba odazvati na Božji poziv. Međutim, nikad nije apsolutno sigurno. Postoji nekoliko znakova koja mogu pomoći u razlučivanju i prosudbi je li netko pozvan ili ne.
 
1. PRIVLAČNOST DUHOVNOG POZIVA  
 
Ima onih koji će reći 'Želim biti svećenik i/ili redovnik ne zbog toga jer ja to želim, nego jer mislim da to Bog želi od mene. Ako se ne odazovem, Bog će me kazniti ili ću biti nesretan  cijeli svoj život.' Bog ne djeluje na takav način. Bog nam je dao slobodu u odlučivanju i izboru. Ako je nekome duhovni poziv privlačan, to je dobar znak. No, uz to su važni i neki drugi znakovi.
 
2. POZITIVNI MOTIVI
Crkva traži pozitivne duhovne razloge, na primjer: 'Želim živjeti kao svećenik i/ili redovnik jer:
 
    - želim služiti Bogu na izvanredan način,
 
    - želim produbiti svoju ljubav i znanje o Bogu,
 
    - želim proširiti kraljevstvo Božje,
 
    - želim živjeti evanđeoski život što savršenije.
Bilo koji od ovih duhovnih razloga prikladni su motivi!
* Nekoliko neprimjerenih motiva:
 
    - Život svećenika i/ili redovnika ima određenu sigurnost: smještaj, hrana, životno osiguranje, mnogo materijalnih stvari, mnogo onoga za što se ljudi u svijetu bore. Ako netko misli da sve to ne može postići u svijetu i stoga se odluči za duhovni poziv, velika je vjerojatnost da ta osoba nije pozvana od Boga. Dakle, materijalna sigurnost nije prikladan motiv za stupanje u svećeništvo ili redovništvo.
 
   - Drugi neprimjereni motiv jest osamljenost. Npr. dolazak u samostan ili bogosloviju neće riješiti, ne samo naš problem osamljenosti, nego i mnoge druge osobne probleme ili bolesti.
    - Neprikladan motiv je i kada netko ima problema i poteškoća ili se boji da ne može ostvariti bračni život pa se odluči na redovnički život – to nije dobar motiv.
Sigurno je, naime, da većina nema apsolutno samo pozitivne duhovne razloga i motive. I ovi neprimjereni motivi mogu 'živjeti' negdje u pozadini. Uvijek postoji neka mješavina između svih ovih motiva. Stoga je važno imati duhovnog voditelja kroz cijeli taj put razlučivanja i promišljanja. 
 
3. PRIKLADNOST ZA REDOVNIČKI ŽIVOT
 
Mnogi pokušaju ostvariti poziv o kojem razmišljaju. Međutim, nakon određenog vremena neke osobe primijete da to nije za njih. Isto tako, postoje oni koji bi bili prikladni za redovnički život, ali njih taj redovnički život ne privlači. Oni nemaju želje za takvim pozivom, ali bi bili prikladni za redovničke osobe.

srijeda, 25. rujna 2019.

Sveti red Đakonata


 
Nalazimo se u razdoblju godine kada se redovito po našim biskupijama događa slavlje ređenja novih đakona. U ovoj prigodi želimo nešto reći o toj važnoj službi u Crkvi.
 
Đakonska služba, kao služba svetoga reda, u počecima Crkve bila je stalna služba, (kao što je to i danas slučaj na Istoku, gdje u bogoslužju đakon ima istaknutu ulogu). Na Zapadu je đakonat vrlo brzo postao tek prijelazni stupanj do svećeništva. Đakon u Crkvi može raditi cijeli niz različitih službi: propovijedati, dijeliti pričest, krstiti, vjenčati, katehizirati… itd. No, prije svega njegova je služba vezana uz euharistijska slavlja.
 
Služba đakona u euharistijskom slavlju:
 
1. Uvodni obredi
U ulaznoj procesiji, već u sakristiji, đakon jest onaj koji biskupu stavlja mitru te nosi evanđelistar ispred suslavitelja sv. Mise. Došavši do oltara đakon se duboko pokloni oltaru i ljubi ga, jednako kao i prezbiteri-suslavitelji. Dok biskup kadi oltar, prati ga đakon. Prilikom kađenja đakon prati i prezbitera ukoliko on predvodi misu. Kad biskup dođe do katedre, đakon stoji u njegovoj blizini, da mu posluže kad je potrebno. Ako u sklopu pokajničkog čina biskup škropi puk blagoslovljenom vodom, škropilo mu pruža đakon. Ukoliko to ne učini biskup, svećenik ili drugi poslužitelj, đakon može vrlo kratko uvesti vjernike u misu dana.
2. Služba riječi
Đakon drži lađicu da biskup može staviti tamjan u kadionicu dok se pjeva Aleluja. Jednako čini i kada svećenik predvodi misu. Đakon koji će navijestiti evanđelje moli od biskupa blagoslov, a kad ga dobije pristupa oltaru zajedno s kadioničarom i akolitima, uzima evanđelistar i uputi se ambonu, te pošto rekne “Čitanje svetoga evanđelja…” okadi evanđelistar. Kad navijesti evanđelje odnese biskupu evanđelistar da ga poljubi ili ga sam poljubi. Ukoliko svećenik predvodi misu, đakon također traži blagoslov, ali ne donosi evanđelistar svećeniku da ga poljubi.
3. Euharistijska služba
Đakon i akoliti na oltar stave tjelesnik, rupčić, kalež i misal. Đakon ili biskup primaju od vjernika i druge darove (osim misnih) ako ih ima. Đakon misne darove stavlja na oltar. Na oltaru biskup od đakona prihvaća pliticu s kruhom (146). Đakon zatim ulije vino i nešto vode u kalež govoreći uobičajeno Otajstvom ove vode i vina… te pruži kalež biskupu. Đakon opet drži lađicu da biskup može staviti tamjana u kadionicu. Biskup okadi darove, a dok kadi oltar, prati ga đakon. Nakon toga đakon pokadi biskupa, a zatim i puk. U svemu ovome đakon jednako postupa ako svećenik predvodi misno slavlje.
Nakon darovne molitve đakon biskupu skine kapicu (“solideo”). Nakon što suslavitelji pristupe oltaru - đakon stoji iza suslavitelja da bi, kad ustreba, poslužio kod kaleža ili kod misala. Slično se određuje za misu koju predvodi svećenik: za vrijeme euharistijske molitve đakon stoji kraj svećenika, ali malo iza njega da ga, kad zatreba, posluži kod kaleža i misala (OURM 179).
Đakona u kadionicu stavi tamjana i prigodom pojedinog podizanja okadi hostiju i kalež. Nakon podizanja kaleža đakon po potrebi prekrije kalež i čestičnjak.
Kod završne doksologije euharistijske molitve, đakon stoji kraj biskupa (odnosno svećenika-predvoditelja) i drži uzdignut kalež. Kod davanja mira “biskup izrazi znak mira barem dvojici najbližih suslavitelja, a nakon toga prvome od đakona” (BC 161).
Biskup i suslavitelji drže Tijelo Kristovo (ali ne i đakon!) dok biskup govori “Evo Jaganjca Božjeg…” Biskup (ili svećenik-predvoditelj) pričešćuje đakone i vjernike. Đakoni poslužuju suslavitelje dok se pričešćuju iz kaleža, a nakon što se svaki od njih pričesti iz kaleža, đakon rupčićem obriše kalež. Đakoni, naravno, također dijele pričest vjernicima, bilo pod prilikama kruha, bilo tako da drže kalež ukoliko se pričest dijeli pod obje prilike umakanjem. Nakon pričesti đakoni ispiju iz kaleža, ako je još ostalo Krivi Gospodnje, odnesu pretekle posvećene čestice u svetohranište, te na pokrajnjem stoliću očiste sveto posuđe.
4. Zaključni obredi
Prije završnog blagoslova đakon može dati neke kraće obavijesti te uputiti puku poziv: “Naklonite se za blagoslov”. Nakon blagoslova đakon otpusti narod riječima: “Idite u miru”.

utorak, 17. rujna 2019.

Nova knjiga o Padre Piju


Ovih dana je, uz blagdan sv. Padra Pija, 23. rujna, iz tiska izašla jedna od najčitanijih knjiga o mnogima omiljenom svecu našeg vremena: Padre Piju, stigmatiziranom svećeniku i kapucinu.
 
Iz njegove je duše izlazila otajstvena snaga praćena čudesima a njegov je život bio obilježen paranormalnim fenomenima.
Volio je ljude. Plakao je s ožalošćenima, smijao se sa sretnima. Zvali su ga: „fratar s Kristovim ranama“, „svetac sa stigmama“, „liječnik“ patnje... I usred najvećih nevolja u budućnost je gledao u duhu optimizma, vjere i ljubavi.
On je bio i jest čovjek nade. On je čovjek kojega će ljudi uvijek voljeti!
 
Predstavljanje ove vrijedne knjige bit će 24. rujna 2019. godine kod franjevaca kapucina u Zagrebu (Samostan i župa sv. Leopolda B. Mandića, ul. Sv. Leopolda Mandića 41)!
 
* Zainteresirani za narudžbu ove knjige slobodni su kontaktirati:

petak, 13. rujna 2019.

Duhovno zvanje: poziv na veće i radikalnije nasljedovanje Krista i Evanđelja

 
Živimo u vremenu u kojemu se, možda, više nego ikada osjeća kriza duhovnih zvanja: redovničkih i svećeničkih! Uzroke takvog stanja mnogi okušavaju pronaći u obiteljima sa sve manje djece, u župama koje ne svjedoče Krista i Evanđelje na autentičan, živ i radikalan način, u suvremenom društvu u kojemu su duhovne vrijednosti izgubile svoje mjesto, u vremenu u kojemu su ljubav, žrtva i odricanje izgubili svoj smisao, a vjera i život shvaćaju se kao dvije potpuno različite dimenzije čovjekova bića, itd.
Iako je Bog gospodar svojega vinograda te poziva i šalje radnike u žetvu svoju, za prevladavanje 'krize zvanja'' sve nas, ipak, poziva da ustrajnom molitvom (''Molite, dakle, Gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju'' - Mt 9,38)  i autentičnim primjerom života pripravljamo plodno tlo za rast i razvoj duhovnog poziva u životu nekog mladića. Duhovni poziv Božji je dar primljen ne po našim osobnim zaslugama, kvalitetama i sposobnostima. Naprotiv, on je dar čiste i nesebične Božje ljubavi koja pozvanoga ne ostavlja u pasivnosti već ga poziva na odgovor ljubavi i potpuno predanje Očevu vodstvu. Taj dar često je u suprotnosti s našim osobnim mjerilima i ljudskim očekivanjima, jer Bog je onaj koji, za razliku od čovjeka, ne gleda oči nego srce!

Bog je tijekom cijele povijesti spasenja neprestano očitovao čudesnost svojega djelovanja pozivajući izabrane na radikalno življenje Božjega zakona te neprestano traženje i vršenje Božje volje! Tako u Starom zavjetu u teškim i kriznim trenucima povijesti svojega naroda Bog upućuje svoj poziv prorocima. Odgovorivši na Božji poziv cijeli njihov život i djelovanje postaju apel i proročki znak narodu da se približilo vrijeme njihova obraćenja i ponovnog povratka Bogu ili u protivnom vrijeme njihove propasti i odbačenosti. U Novom zavjetu u svome Sinu Bog upućuje poziv na još radikalnije nasljedovanje i vršenje Božje volje prema evanđeoskim savjetima čistoće, siromaštva i poslušnosti. Bog ni danas ne prestaje pozivati radnike u žetvu svoju, ali je pitanje jesu li pozvani spremni odgovoriti na Božji poziv, ostaviti sve, izgubiti svaku sigurnost, prekinuti s prošlošću, živjeti sadašnjost, a budućnost prepustiti njegovu vodstvu i poći poput Abrahama u nepoznato! Božji poziv koji u pozvanom izaziva izvanredan lom i diskontinuitet s vlastitom prošlošću trenutak je u kojemu pozvani ne doživljava prosvjetljenje svog vlastitog života. Božji poziv koji uključuje čovjekov odaziv upravo je suprotno - skok u prazno! Jedina sigurnost koju osoba u trenutku Božjeg poziva može posjedovati jest živa vjera u Božju moć i vjernost svojim obećanjima, tj. povjerenje u Boga da će djelo koje je u njemu započeo voditi do kraja. Na ovim značajkama duhovnog poziva temelji se odluka pozvane osobe da radosno odgovori Božjem pozivu i u životu radikalno ostvari svoj put nasljedovanja Krista, slijedeći Njegov primjer poslušnosti Očevoj volji i predanosti srca bez kompromisa i uzmicanja pred žrtvom križa! No, za takvu odluku, pored vjere i potpunog predanja Božjem vodstvu, potrebna je i snaga duha, odlučnost volje kao i zrelost osobe koja je spremna potpuno uložiti sebe i svoj život u ostvarenju ideala koje je otkrila i prepoznala u Kristu.
Stoga onima koji osjećaju Božji poziv želim reći samo jedno: ''Ne boj se!'' Poslušaj glas svojega srca i hrabro kreni za onim koji Te je prvi uzljubio, zavolio i pozvao! Ne boj se biti apostol Isusa Krista! Put je to radosti, života ispunjenog smislom i srećom, iskustva da se isplati živjeti za druge, ali i put žrtve, odricanja i svakodnevnog opredjeljenja za Njega! Isus koji te je pozvao ostaje vjeran svojim obećanjima. Ta sam nam je rekao: «Tko god ostavi kuće, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili polja poradi imena mojega, stostruko će primiti i život vječni baštiniti» (Mt 19, 29). Prihvati izazov Božjeg poziva, odriješi konop svoje životne lađe i zaplovi uzburkanim morem svijeta zajedno sa svojim kormilarom Kristom i Njegovu radosnu vijest živi, svjedoči i navješćuj drugima!

petak, 23. kolovoza 2019.

Žive li, doista, svećenici i redovnici lijepo i bezbrižno!

 
Vjerojatno ne postoji ni jedan poziv u današnjem društvu o kojemu vladaju toliki stereotipi kao o svećenicima, redovnicima i biskupima. Ti stereotipi se kreću od toga da mnogi misli kako oni žive vrlo lijepo i bezbrižno, kako ništa ne rade, nikome u društvu ne koriste pa sve do toga da su svakodnevno preopterećeni raznim poslovima (osobito danas kad ih je sve manje). Čut ćemo npr. i razna mišljenja, čak i od dugogodišnjih vjernika, kako svećenicim i redovnici samo dangube, povazdan odmaraju i 'kradu Bogu vrijeme i dane'. S druge, pak, strane oni koji su izbliza upoznali život i djelovanje svećenika i redovnika, kažu da su prezauzeti, da žive bez odmora, bez radnog vremena, da su rastrgani na sve strane pa se pitaju kada uopće imaju vremena za sebe, za odmor i molitvu. Što je od svega toga istina?
 
Prije nekoliko godina jedna agencija (Mullen) objavila je natječaj za najteži posao na svijetu. U tome natječaju sudjelovala su dvadeset i četiri kandidata. Bili su iznenađeni uvjetima ponude. Naime, od njih se tražilo da u svome poslu budu na raspolaganju 24 h, u svako doba dana i noći i tako sedam dana u tjednu. Nisu im jamčili ručak u miru kao niti miran sam, jer je moguće da će ih noću buditi i netko trebati. na kraju te ponude je rečeno kako za taj posao neće dobiti nikakvu plaću, neće biti osigurani te im neće biti uplaćivano mirovinsko osiguranje.
 
Kandidati su, razumije se, ostali u šoku i za sve rekli da je ludo i nemoguće. Nitko nije prihvatio tu ponudu, posao pod takvim uvjetima. Međutim, na kraju toga testa im je puštena informacija da su odbili posao svoje majke! Jer mnoge majke žive i rada takvim načinom života. Kandidati su bili ganuti spoznajom te istine, ali je - sami će sebi priznati - nikada nisu znali ispravno vrednovati niti na takav način doživljavati svoju majku.
 
Naravno, uopće ne želeći niti jednu službu ili poziv stavljati na isti rang s osim što rade naše drage majke, čini mi se da je u toj slici najbolje ocrtan život i djelovanje današnjeg svećenika, redovnika (redovnice).
 
Kako bismo danas mogli sročiti natječaj za radno mjesto svećenika? On bi otprilike mogao izgledati ovako: Traži se osoba koja je dobre naravi (ne konfliktna), dobro odgojena, nema nikakvih loših navika, trpi nepravdu, šuti na optužbe, čuva sve tajne, podnosi strpljivo tračeve o sebi, dobro je školovana, poželjno je da ima neki postdiplomski studij, da govori jedan ili dva strana jezika, da je okretna u upravljanju materijalnim stvarima, da ustaje rano ujutro i da je do kasnih večernjih sati na raspolaganju ljudima u njihovim potrebama i teškoćama. Traži se da noću bude dostupna za intervencije. Uza sve to traži se osoba koja je sućutna kad netko umre, koja je spremna na veselje kada je nečije vjenčanje, koja iskazuje radost djeci za pričest i Krizmu, te da jako voli stare, bolesne i nemoćne. Traži se osoba koja je spremna na suhu hranu, povremeno onu kuhanu i samotnički život. Traži se osoba koja će biti spremna na čestu promjenu mjesta boravka. Traži se osoba koja će raditi svaki dan, svaku nedjelju, svaki blagdan, svaki Božić i Uskrs. Traži se osoba koja se treba odreći braka, svoje djece, svoje obitelji. Traži se osoba koja i uz visoku temperaturu mora raditi jer je nema tko zamijeniti. Traži se osoba koja neće primiti plaću, neće biti, bar u većini slučajeva, ni zdravstveno ni mirovinsko osigurana. Kad što dobije na dar ili što stekne, da sve to treba ostaviti drugima (odn. zajednici). U biti traži se osoba koja će biti 24 h na dan, 365 dana u godini na raspolaganju, uvijek sretna, nasmijana i ispunjena!
 
* * * *
 
Eto, tako bi, uz brojne druge navode i sitnice, mogao izgledati moderni, odn. današnji natječaj za radno mjesto svećenika i/ili redovnika. Svi zainteresirani, osobito oni koji pričaju kako je svećenicima i redovnicima - iz perspektive svijeta - lijepo i kako uživaju na 'grbači naroda' (tako je nedavno u našem državnom Saboru jedan zastupnik rekao za svećenike!), neka slobodno pošalju u svećenike svoju djelu ili unuke. Roditelji nek' slobodno pošalju svoje sinove i kćeri u svećenike, fratre i č. sestre pa neka i oni uživaju u bezbrižnom životu. Danas se roditelji bore da im djeca žive dobro i lagodno. Evo prilike za hedoniste i utilitariste. Poziv u duhovni poziv otvoren je - 24 h na dan, 365 dana u godini - svima zainteresiranima! Čekaju vas vaša sigurna radna mjesta, jer u Crkvi nikoga nema na burzi i nitko ne mora ići na privremeni rad u Njemačku, Austriju ili Irsku!  

nedjelja, 4. kolovoza 2019.

Čast i uzvišenost svećeništva

 
O kako je velik svećenik!
Istom u nebu ćemo razumjeti njegovu uzvišenu čast.
Kad bismo je na zemlji shvatili, umrli bismo – ne od straha , nego od ljubavi. Katolički je svećenik personifikacija ljubavi božanskog Srca Isusova. Ako negdje hoće da unište religiju, počinju time da protjeraju svećenike, jer tamo gdje nema više svećenika nema više niti misne žrtve, a gdje nema misne žrtve propada religija. Kad bih u isto vrijeme sastao jednog svećenika i jednog anđela, to bih najprije pozdravio svećenika. Anđeo je prijatelj i sluga Božji, no svećenik je Njegov zamjenik. Sveta Terezija je običavala ljubiti tragove, što ih je iza sebe ostavljao prolazeći svećenik. Svećenik nije svećenik za sebe, on ne može sam sebe odriješiti od grijeha niti si podijeliti posljednje pomazanje. On nije ovdje za sebe, nego za vas.

(*Preuzeto iz djela «Zlatna zrnca župnika Arškog», L. Niderberger). 
                                              * * * * * *

                    MOLITVA BLAŽENOJ DJEVICI MARIJI
O Djevice Marijo, kada govorimo o zemaljskim stvarima, umorimo se, ali kada o Tebi zborimo govor je uvjek novi. Uspoređivali su Te s majkom, a Ti si bolja od najbolje majke koja ponekada kažnjava svog sina misleći da tako čini dobro, a Ti Marijo nikada ne kažnjavaš. Tvoje Srce je sama ljubav i milosrđe, da bi bili uslišani dosta je Tebi se uteći. Tvoje Srce Marijo je tako nježno prema nama, nježno srce, svih majki u usporedbi s Tvojim srcem ja kao komad leda. O kako si dobra Presveta Marijo! Amen
.