četvrtak, 15. srpnja 2010.

Knjiga o duhovnom životu Padra Pia, kapucina i mistika


Lik i djelo poznatog talijanskog kapucina i mistika sv. Pia iz Pietrelcine nimalo nisu nepoznati hrvatskom vjerniku i čitatelju. Glas o njegovoj svetosti i gorljivosti već je za života počeo širiti i svjedočiti naš zemljak i njegov redovnički suvremenik i subrat sv. Leopold Bogdan Mandić. U posljednje vrijeme i kod nas je prevedeno i objavljeno nekoliko knjiga o životu, radu i duhovnosti ovoga nadaleko poznatoga sveca i mističara (Pravo lice oca Pia, Padre Pio - mistik 20. stoljeća, i dr.).

Ovih je dana iz tiska izašla još nova knjiga (737. stranica) o duhovnosti Padra Pia. Ova najnovija knjiga pod naslovom, Otac Pio proziran Bogom, "kao nijedna dosad, donoseći izvatke iz njegove prepiske s ispovjedinicima i duhovnom djecom, plijeni pažnju čitetelja stalno ga dovodeći Isusu, i privezujući ga uz Isusa". 
Ova knjiga je zapravo svojevrsni "duhovni vodič kroz pisma oca Pia".

Poštovani čitatelji!
Ukoliko ovo vrijedno djelo želite imati u svojim rukama i duhovno se napajati i obogatiti, svoj primjerak možete imati ako nas slobodno kontaktirate na:

Fra Juro Šimić OFMCap
sv. L. Mandića 41
10040 Zagreb - Dubrava

ponedjeljak, 12. srpnja 2010.

Bivši vojnik mirovnih snaga UN-a postao redovnikom

«Čudesni su putevi Gospodnji».
Svjedoči to i činjenica kako je nedavno jedan vojnik mirovnih snaga UN-a postao benediktinski monah. Do jučer civilnom imenom Frank, a danas redovničkim imenom brat Longinus Beha, volio je tehniku i imao je želju postati pilot u vojsci. Rodio se je u jednom selu u Švarzvaldu u Njemačkoj 1980. godine. Kada je imao dvanaest godina roditelji su mu se rastali. Odrastao je na selu kao seosko dijete. Završio je školu za električara. Religija i vjera nisu mu uopće važne teme. Prijavio se je u dobrovoljne mirovne snage UN-a, te nakon vojne obuke u Givetu na francuskoj-belgijskog granici, u listopadu 2002. godine poslan je u Makedoniju u Tetovo. Frank je već tada volio i tražio zajedništvo. Sa poslušnosti i zapovijedima nije imao problema. U to si vrijeme postavlja pitanja zašto netko postaje vojnik, učitelj, novinar, ... Shvaća da se tu radi i o životnim planovima za svakoga od nas osobno. Franku će jednog vrućeg i sparnog dana u ljetu 2003. biti odlučujući dan. Trebao je s punom vojnom opremom i prtljagom preći 30 kilometara i to za tri sata, radilo se je o vojnom športskom natjecanju. Na pola puta, već izmoren od vrućine, ljetne žege i sunca, dolazi mu misao u glavu kao iz vedra neba, da ako uopće uspije preći ovih 30 kilometara manje od dva sata, otići će u samostan.
Oboje je danas ostvareno, Frank je ostvario svoj cilj. Od sutra već monah, tako baš lako ne ide. Trebalo je još biti u mirovnim snagama, jer je imao ugovor potpisan na pet godina na koji se obvezao. A tu su i uobičajene sumnje i nutarnja propitivanja. Po povratku iz Makedonije, u proljeće 2003. odlazi u benediktinsku opatiju Sv. Martina u Beuron u Njemačku na tjedan dana duhovnih vježbi. Tada 23. godišnji Frank živi s benediktincima, obdržava vrijeme šutnje, molitve, te svakodnevnih duhovnih razgovora. O stupanju u samostan kao benediktinac još ne razmišlja, ali dublje i intenzivnije razmišlja o svojoj vjeri, te s vremenom postaje čvršći u vjeri. U listopadu 2004. šalju ga u Afganistan. Kroz šest mjeseci preko e-maila ostaje u kontaktu sa svojim vojnim kapelanom u Njemačkoj, te njegova odluka da ode u samostan i vjera sazrijevaju.
U studenom 2005. za njega se otvaraju samostanska vrata. Novicijat je započeo i redovnički habit obukao 26. svibnja 2006. godine kada je svoje civilno ime Frank zamjenio novim redovničkim imenom Longinus. Danas brat Longinus živi u benediktinskoj opatiji Sv. Martina u Beuronu u Njemačkoj u samostanu od oko 60 monaha. Za njega dan započinje ustajanjem u pola pet sati ujutro, te prvom jutarnjom molitvom u pet sati. Uskoro će položiti svečane vječne zavjete. Nedavno je izašla i njegova knjiga pod naslovom «Od sutra monah, jedan afganistanski vojnik odlazi u samostan.»

                                                                                         Francisko Pavljuk