Nalazimo se u razdoblju kada se okončava srednjoškolsko obrazovanje ili se pak polažu zadnji ispiti ili prijemni na fakultet. Za mnoge mlade vrijeme srednje škole i njezina završetka jest razdoblje razmišljanja i odabira daljnjeg životnog poziva.
Postoji i nešto što se zove duhovni (Božji) poziv. To je nešto što zahvaća čovjeka do u dubinu, do same srži čovjekovog bića. I kad se zbilja to dogodi, onda govorimo o Božjem zahvatu, o Božjoj intervenciji u čovjekov život. Onda čovjek shvati da bez Boga više nema što tražiti na ovom svijetu. Onda Bog tog čovjeka u tolikoj mjeri obuhvati da čovjek osjeća potrebu čitav svoj život usmjeriti u jednom pravcu - odgovoriti na Božji poziv.
Jedan od načina kako odgovoriti na Božji poziv jest život u redovničkoj obitelji kao svećenik i/ili redovnik.
Evo jedne prigodne molitve Thomasa Mertona:
Bože, Gospodine moj,
ja nemam ni ideju kamo idem.
Ne vidim put pred sobom.
Ne mogu sa sigurnošću znati
gdje on završava.
Ni sebe stvarno ne poznajem
i to što mislim da slijedim tvoju volju
ne znači da to doista i činim.
Vjerujem da ti je ugodna
i sama želja da ti ugodim.
I nadam se da ću tu želju
imati u svemu što činim.
Nadam se da nikad ništa
neću raditi mimo te želje.
A znam, i ako to budem činio,
ti ćeš me voditi pravim putem
premda ja o tome ništa neću znati.
Stoga, pouzdavat ću se u te
iako se bude činilo
da sam izgubljen u sjeni smrti.
Neću se bojati
jer si ti uvijek sa mnom
i nikada nećeš dopustiti
da se sam susretnem s opasnostima.
Ukoliko netko osjeća duhovni (Božji) poziv, budite slobodni kontaktirati nas preko našeg e-maila te s nama podijelite svoja razmišljanja, pitanja i dileme:
Fra Juro Šimić, promicatelj duhovnih zvanja
