četvrtak, 21. veljače 2019.

U duhovnom pozivu moguće je biti i časni brat

 
Poštovani čitatelju, dragi mladi!
 
Možda ste koji puta vidjeli redovnike koji ne 'drže/govore' Misu, ne ispovijedaju, propovijedaju, dijele sakramente... No, usprkos toga možda ste ih vidjeli da su sretni, radosni, susretljivi, jednostavni. Da li ste se kada zapitali tko su zapravo ti ljudi koji žive u samostanu, a odjeveni su u redovnički habit? Što radu u samostanu ako nisu svećenici?
Upravo o ovim i drugim pitanjima vezanima uz ove samozatajne i Bogu predane ljude, želimo mladićima koji u sebi osjećaju duhovni poziv progovoriti i o ovom mogućem načinu posvećenja i predanja Bogu i ljudima.



Kada se govori o duhovnom pozivu i redovničkom životu često se zaboravlja da je moguće biti ne samo svećenik nego i brat pomoćnik.
 
Svi redovnici - oni koji se odlučuju za svećenike, kao i oni koji ne primaju sv. Red prezbiterata - polažu iste zavjete (tzv. privremene i vječne) i to: siromaštva, čistoće i poslušnosti (ova tri zavjeta već se polažu na kraju godine novicijata). Nakon tzv. početne formacije (novicijat i polaganje prvih zavjeta) neki se odlučuju Bogu i ljudima posvetiti kao časna braća, a drugi pak kao svećenici pa zato pohađaju propisani filozofsko-teološki studij u trajanju od pet godina. Ovisno o karakteru (poslanju) zajednice, časna braća u njoj ili pak izvan nje, mogu vršiti niz različitih i dragocjenih službi, upravo nužnih za normalno funkcioniranje samostana, sudjelujući tako u poslanju zajednice, naviještanju Evanđelja i njegova svjedočenja u svakodnevnom životu, često u vrlo jednostavnim i neznatnim službama i poslovima. 
U redovničkoj zajednici svećenici i časna braća jednako su vrijedni. Važno je istaknuti da između jednih (tj. svećenika) i drugih (tj. časne braće) nema bitne razlike (naravno, izuzevši one koje proizlaze iz različitosti poslanja za svećenike i časnu braću u zajednici), jer se međusobno povezuju istim redovničkim zavjetima (siromaštva, čistoće i poslušnosti), istom redovničkom karizmom i načinom života te istim nastojanjem prema ostvarenju ideala svetosti.

Časna braća u redovničkoj zajednici i samostanu mogu raditi sve ono što nije izričito vezano uz svećenički red (ne mogu svlaviti sv. Misu, ispovijedati i dijeliti druge sakramente). Uglavnom sve zajednice primaju kandidate za časnu braću ne uvjetujući pri tome nikoga da mora završiti teološki studij i rediti se za svećenik.

Više možda nego prije, područje djelovanja braće laika danas je veoma veliko i raznoliko: od vratara, kuhara, knjižničara, pa sve do velikih slikara, glazbenika, graditelja, misionara, akademskih profesora.... Ljestvica mogućnosti ide od skromne, neupadljive službe unutar zajednice pa sve do odgovornog sudjelovanja u vodstvu zajednice ili Provincije. 

Brat laik, odn. redovnik koji nije svećenik, nije - kako većina često misli - netko tko nije mogao završiti srednju školu ili teološki fakultet, nego je to zvanje i poslanje koje je samostojno, ond. ono ima svoj duboki evanđeosko-kršćanski smisao, značenje i identitet.
 
Riječ je, dakle, o zvanju koje ima svoje povlašteno i posebno mjesto u redovničkoj zajednici i poslanju Crkve. Svaki kršćanin, a na poseban način svećenik i redovnik, treba biti svjestan da je svaka služba u Crkvi - prije svega i iznad svega - veće i zauzetije služenje i predanje Bogu i ljudima te da je pri tome najvažnije koliko tko ljubavi unosi u svoju službu i djelovanje.
 
Niti svećeničko posvećenje, a niti velike škole i učenost ne čine redovnika onim što jest, već polaganje redovničkih (evanđeoskih) savjeta (siromaštva, čistoće, poslušnosti) te po njima veće predanje svega sebe Bogu i braći ljudima.
 
Mladići koji razmišljaju o duhovnom pozivu - svećeničkom i/ili redovničkom - ako izbližega žele upoznati naš franjevačko-kapucinski i samostanski način života slobodni su kontaktirati:
 
 FRA JURO ŠIMIĆ, promicatelj duhovnih zvanja
 E-mail: frajurofmcap@gmail.com
ILI:

nedjelja, 10. veljače 2019.

Iskustvo života u samostanu

 
Dragi prijatelju!
 
Biblija i životi svetaca uče nas da Bog ima plan za svakoga od nas. Sveti Franjo Asiški, naš duhovni utemeljitelj i nadahnitelj, želeći znati što Bog od njega traži, koji je njegov životni poziv, u crkvi sv. Damjana žarko je molio: ''Gospodine, što želiš od mene?''

Pozivamo te da se i Ti odvažiš, baš poput sv. Franje, iskreno zapitaš: Gospodine, što želiš da učinim? Da li je biti svećenik i/ili redovnik ono na što me možda pozivaš!?

Ukoliko razmišljaš o duhovnom pozivu pozivamo te da izbliza upoznaš našu redovničku zajednicu, da o sebi i svome životu i pozivu razmisliš u Božjoj prisutnosti.  
 
Susret se sastoji od upoznavanja samostanskog i redovničkog načina života kroz osobnu i zajedničku molitvu i meditaciju, sv. Misu, druženje, rad i razgovor s fratrima te sudjelovanje u dnevnom apostolatu.

Ako, dakle, razmišljaš o duhovnom pozivu - svećeničkom i/ili redovničkom - možda je ovo prvi korak na putu otkrivanja Božjeg plana s tobom!
 
Dragi prijatelju!

Ukoliko osjećaš da te Bog zove k sebi, da mu izbližega služiš slobodan si nas kontaktirati na e-mail: 
 
 Fra Juro Šimić, promicatelj duhovnih zvanja
ILI:
duhovno.zvanje@gmail.com
(Telefon: 01/2958 212)



''Dokle god bude novih generacija koje će biti Bogu sposobne reći „Evo me“, bit će budućnosti za Crkvu i svijet!''
                                                                    - PAPA FRANJO

utorak, 5. veljače 2019.

Odakle dolaze nova duhovna zvanja?

 
Rezultati nedavno provedenog velikog istraživanja u Americi pokazuju da je prošle godine najmanje 240 kandidata položilo svoje vječne (doživotne) zavjete (izvor: CNA). Većina njih potječe iz mnogobrojnih obitelji te su pohađali katoličke škole
Istraživanje je proveo Centar za istraživanja apostolata Sveučilišta Georgetown, a analizu rezultata je objavilo Tajništvo za kler, posvećeni život i zvanja Američke biskupske konferencije. U istraživanju je sudjelovalo 530 od 730 nadređenih osoba u različitim vjerskim institucijama, tako da stopa odgovora iznosi 71 posto.
Upitnik je ispunilo 162 ispitanika (92 redovnice te 70 redovnika i svećenika) koji su prošle godine dali svoje vječne zavjete i zaređeni su za svećenike. Istraživanje pokazuje kako čak 80 posto redovničkih zajednica 2018. godine nije imalo niti jedno zvanje, dok ih je 13 posto imalo po jedno, a sedam posto dva ili više zvanja.
Prosječna starost redovnika i redovnica je 38 godina. Najmlađa osoba koja je položila vječne zavjete je imala 22 godine, a najstarija 72. Čak 70 posto redovnika i redovnica su bijelci, njih 16 se izjasnilo kao Azijci, a njih deset Latinoamerikanci. Dvije trećine ispitanika su rođeni u SAD-u, a na drugom mjestu je Vijetnam, gdje je rođeno osam budućih zvanja.
Istraživanje također pokazuje kako je 90 posto duhovnih zvanja kršteno u Katoličkoj Crkvi kao bebe, a njih 10 posto su se izjasnili kao obraćenici. Prosječna dob obraćenja na katolicizam je 19 godina. Nadalje, 78 posto prošlogodišnjih duhovnih zvanja u Americi su odgajali roditelji katolici. 20 posto redovnika su odrasli kao jedinci, 18 posto ima još jednog brata i sestru, njih 34 posto još dvoje ili troje braće i sestara, dok je njih čak 45 posto odgajano u obiteljima s petero ili više djece.
 
50 posto prošlogodišnjih zvanja je pohađalo katoličke osnovne škole, 38 posto katoličke srednje škole, a njih 10 posto katoličke fakultete. Zanimljivo je da je petina ispitanika završila fakultet prije nego što je ušla u formaciju. Čak devet posto ispitanika je moralo odgoditi ulazak u formaciju zbog dugova nastalih radi školovanja. Prosječan iznos duga je bio 35 tisuća dolara, koji su pokrivali radeći ili su to za njih otplatili članovi obitelji.
Čak 85 posto duhovnih zvanja su u djetinjstvu i mladosti bili čitači, ministranti ili izvanredni akoliti. Čak 90 posto ispitanika je prije ulaska u formaciju imalo dnevni molitveni život i redovito sudjelovalo na euharistijskim klanjanjima.
Više od 50 posto ispitanika je prije 19. godine života počelo promišljati o pozivu, a u tome su ih najprije podržali prijatelji, drugi vjernici, svećenici, a tek onda članovi obitelji. 50 posto ispitanika je izjavilo kako ih je barem jedna osoba pokušala odgovoriti od poziva, a to su najčešće bili prijatelji, školski kolege, roditelji i rodbina. Gotovo svi ispitanici su prije ulaska u formaciju sudjelovali u raznim programima za buduća zvanja.