Postovi

Prikazuju se postovi od kolovoz, 2019

Žive li, doista, svećenici i redovnici lijepo i bezbrižno!

Slika
Vjerojatno ne postoji ni jedan poziv u današnjem društvu o kojemu vladaju toliki stereotipi kao o svećenicima, redovnicima i biskupima. Ti stereotipi se kreću od toga da mnogi misli kako oni žive vrlo lijepo i bezbrižno, kako ništa ne rade, nikome u društvu ne koriste pa sve do toga da su svakodnevno preopterećeni raznim poslovima (osobito danas kad ih je sve manje). Čut ćemo npr. i razna mišljenja, čak i od dugogodišnjih vjernika, kako svećenicim i redovnici samo dangube, povazdan odmaraju i 'kradu Bogu vrijeme i dane'. S druge, pak, strane oni koji su izbliza upoznali život i djelovanje svećenika i redovnika, kažu da su prezauzeti, da žive bez odmora, bez radnog vremena, da su rastrgani na sve strane pa se pitaju kada uopće imaju vremena za sebe, za odmor i molitvu. Što je od svega toga istina?
Prije nekoliko godina jedna agencija (Mullen) objavila je natječaj za najteži posao na svijetu. U tome natječaju sudjelovala su dvadeset i četiri kandidata. Bili su iznenađeni uvjetim…

Čast i uzvišenost svećeništva

Slika
O kako je velik svećenik! Istom u nebu ćemo razumjeti njegovu uzvišenu čast. Kad bismo je na zemlji shvatili, umrli bismo – ne od straha , nego od ljubavi. Katolički je svećenik personifikacija ljubavi božanskog Srca Isusova. Ako negdje hoće da unište religiju, počinju time da protjeraju svećenike, jer tamo gdje nema više svećenika nema više niti misne žrtve, a gdje nema misne žrtve propada religija. Kad bih u isto vrijeme sastao jednog svećenika i jednog anđela, to bih najprije pozdravio svećenika. Anđeo je prijatelj i sluga Božji, no svećenik je Njegov zamjenik. Sveta Terezija je običavala ljubiti tragove, što ih je iza sebe ostavljao prolazeći svećenik. Svećenik nije svećenik za sebe, on ne može sam sebe odriješiti od grijeha niti si podijeliti posljednje pomazanje. On nije ovdje za sebe, nego za vas.

(*Preuzeto iz djela «Zlatna zrnca župnika Arškog», L. Niderberger). 

Slika svećenika nekoć i danas

Slika
Vremena se mijenjaju – i dobro je da je tako, jer se inače neke nepravde nikada ne bi dokrajčile niti bi se, u određenim kontekstima, dobrota mogla pokazati. Ipak, sve to ne znači kako na ovom svijetu ne postoje neke konstante koje ne bi jednako vrijedile za sva vremena. Vjerske istine, moralni zakoni, transcendentali..., istovjetni su kako nekoć tako i danas. Bez obzira što suvremeno društvo pretendira sve relativizirati, na kraju, vrlo često čak i nesvjesno, svojim postupcima potvrđuje suprotno. Kao i svaka druga diktatura tako je, očito, i diktatura relativizma osuđena na propast. Čovjek prema svojoj prirodi teži slobodi i izvršavanju božanskih zakona kao načela koja ju omogućavaju (za njega i njegovog bližnjega) te mu je u naravi boriti se protiv svega onoga što mu ne dopušta „biti svoj“. Stoga je očekivati da sljedeće stoljeće bude obilježeno upravo tom borbom. Naime, civilizacijski procesi idu prema tome da čovjekovo dostojanstvo bude načelo i zakon u svakom društvu i za svakog …