srijeda, 20. studenoga 2019.

Vikend-susret za duhovni poziv

 
Dana 15., 16. i 17. studenog 2019. godine u našem zagrebačkom samostanu sv. Leopolda u Zagrebu održan je ''VIKEND U SAMOSTANU'' tj. susret namijenjen za srednjoškolce i studente koji promišljaju o duhovnom pozivu. Na samom susretu sudjelovalo je deset mladića iz raznih krajeva Hrvatske, a organizirao ga je fra Juro Šimić, provincijski promicatelj duhovnih zvanja zajedno s dvojicom naših mladomisnika: fra Dejanom iz Varaždina i fra Tomislavom iz Splita.
 
Sam trodnevni program započeli smo u petak popodne okupljanjem sudionika i njihovim smještajem te upoznavanjem sa samostanom. Potom smo imali zajedničku molitvu Časoslova s početkom u 18,00 sati. Nakon molitve Časoslova uslijedila je krunica s narodom u Crkvi te sveta Misa u 19,00 sati. Večer smo dovršili međusobnim predstavljanjem, bratskim druženjem i razgovorom. Subotnje jutro započeli smo zajedničkom molitvom Jutarnje i doručkom nakon čega je uslijedilo predavanje o čovjekovoj čežnji za Bogom koje je održao fra Dejana Lecića iz Varaždina. Nakon kratke pauze uslijedilo je drugo predavanje o Božjem pozivu na svetost i nasljedovanje Isusa Krista u duhovnom pozivu. Subotnje prijepodne zaključili smo zajedničkom molitvom Službe čitanja i Srednjeg časa zajedno s fratrima. Poslije objeda i odbora fra Tomislav Trandler iz Splita imao je predavanje o životu sv. Franje Asiškog i povijesti franjevačkog pokreta s posebnim naglaskom na povijest Kapucinskog reda. Poslijepodnevni subotnji program zaključili smo slavljenjem euharistijskog slavlja i klanjanjem u samostanskoj kapelici te molitvom Časoslova, odn. Večenje. Nakon zajedničke molitve i večere druženje smo imali u TV sali gdje smo strastveno navijali za Hrvatsku nogometnu reprezentaciju u srazu sa Slovačkom.
Dan Gospodnji također je započeo molitvom. Nakon doručka fra Dejan je osobno svjedočio o svome duhovnom pozivu i formaciji do svećeničkog ređenja u lipnju o. g. Susret je konačno zaključen sudjelovanjem na zajedničkoj sv. Misi u 11,00 sati koju je predvodio fra Miljenko Vrabec uz koncelebraciju fra Dejana Lecića, fra Jure Šimića i don Mate Palića. Nakon objeda sudionici su se morali vratiti svojim dnevnim obvezama kako onima u školi i faksu tako i radnim obvezama. Uistinu prekrasan vikend koji smo proveli s divnim dečkima u molitvi, razgovoru, druženju… Bogu hvala na svemu!
* * * * * *
- Donosimo svjedočanstava nekih sudionika ovoga našega susreta!!
Ono što me najviše fasciniralo jest to smo svi toliko različiti, različite godine, obrazovanja, iz raznih dijelova naše domovine, a svi smo zagledani u Jedno – Krista. Družili smo se, molili, razgovarali, zezali… kao i sva druga mladež, a sve je prošlo bez ijedne psovke, vulgarnosti i bilo čega lošega.
Što se tiče samog programa i druženja s fratrima mi je bilo predivno. Toliko jednostavnosti, otvorenosti, razumijevanja… Svi smo dočekani raširenih ruku. Baš sam se osjećao dobrodošlim. Po ovim na izgled „sitnicama“ se vidi da je ovo jedna normalna i zdrava redovnička zajednica. A i samo izlaganje o sv. Franji i fratrima kapucinima mi se jako svidjelo. Pogotovo to što je stavljen akcent na pomaganje potrebitima. (M. K.)
****
Meni je vikend bio super! Sve mi je bilo dobro organizirano, a posebno mi se svidjela zajednička sv. Misa i Euharistijsko klanjanje. Pod sv. Misom mi je bilo posebno dostojanstvo primiti živoga Boga Isusa Krista pod prilikama kruha i vina. (I. G.)
***
Prije svega vam od srca želim zahvaliti što ste me primili i smjestili u toplu i udobnu sobu. Hvala vam što ste se trudili oko predavanja i što ste nas učili moliti časoslov. Hvala na hrani i piću. Hvala na ljubaznosti, prijateljstvu, radu i trudu oko nas.
Bilo mi je jako lijepo, naučio sam nešto novo, upoznao sam nove ljude (nadam se buduće kolege-braću). I eto, ovaj vikend mi je samo dao još veći vjetar u leđa za slijediti Krista u posvećenom životu kao kapucin. Kada završim srednju školu ću poći tim putem i sigurno ću moliti za sve vas i vaše obitelji. Hvala još jednom od srca fra Juri, fra Dejanu, fra Tomislavu i ostalim svećenicima na svemu. (F. P.)
***
Činjenica koja je na mene osobno stavila poseban dojam je definitivno otvorenost i iskrenost oko nekih stvari. Nikakve maske ili uljepšavanje činjenica koje su tu među nama ljudima prisutne. Hvala na iskrenosti i otvorenosti, za brojne lijepe misli, snagu i poticaj za napraviti korak prema definitivnoj odluci. Dok neki traže „savršeni projekt“, vi ste, barem meni osobno, otvorili oči za činjenicu da je samo On-Bog savršen, a da naša svetost leži samo u Njemu.
Misa i klanjanje ostati će mi posebno lijepo sjećanje na ovom vikend-susretu. Nastavite s ovim susretima jer vjerujem da nam je takvo nešto potrebno, nama koji već o duhovnom pozivu već duže razmišljamo i načisto smo s njime, ali i svima koji se još traže i koji će ubuduće dolaziti. U ovakvim razmišljanjima kroz koja prolazimo prisutni su strah i zbunjenost. Ovakav projekt mogao bi puno pomoći da otvorimo oči, a onda dođemo i vidimo. (M. Š.)
***
Ovaj vikend je bio jedan od najzanimljivijih i najinteraktivnijih u mom životu. Saznao sam puno o svećeništvu, redovništvu i fratrima kapucinima, ali meni osobno najbitnije, o životnom pozivu kao takvom. Svatko od nas ima životni put i poziv. Roditelji su me učili o životnom pozivu brak, odnosno sakramentu ženidbe. Ma ovom sam vikend-susretu bolje, uz pomoć svećenika, upoznao svećenički poziv. Još sam mlad, postavljam si brojna pitanja o svojoj budućnosti, ali neke odgovore sam dobio i na ovom susretu. Ne znam još koji je poziv za mene, ali znam da između ova dva puta nema krivoga. Oba su sakramenti posvećenja. Na meni je da odlučim, a ovo je iskustvo bilo doista nezaboravno i mislim da bi se mogao snaći ovdje. No, samo je jedno bitno, a to je Bog. Da nije Boga mene ne bi bilo. On ima plan za moj život, a ja ću Ga pokušati slijediti. Hvala vam fra Dejane, fra Tomislave i fra Juro, što ste mene i druge kandidate pozvali na vikend. Nadam se organizaciji još kojega!. Hvaljen Isus i Marija. (A. I.)
***
Trenutci provedeni u kapucinskom samostanu sv. Leopolda, za mene su najljepši trenuci. Osobito korisni bili su mi trenutci provedeni u molitvi Časoslova, poslije meditaciji, Misi, klanjanju pred Presvetim. Svidjelo mi se i što sam upoznao dosta ljudi koji isto razmišljaju o duhovnom pozivu i što sam imao priliku s njima razmijeniti međusobna iskustva i doživljaje. Također, svidjela su mi se i predavanja o pozivu općenito, zatim bogata povijest franjevaca kapucina, i svjedočanstva drugih o duhovnom pozivu. Ne mogu pronaći nijednu zamjerku ili nešto što mi se nije svidjelo. Hvala organizatoru! (M. E.)
***
Susret sa fratrima kapucinima je meni uvijek blagoslov, a posebno ovaj gdje sam se susreo s drugima koji kao i ja osobno razmišljaju o duhovnom pozivu. Posebno lijepo mi je bilo zajedničko moljenje Časoslova s braćom kapucinima i njihova meditativna molitva (tj. razmatranje tri puta na dan). Kod kuće nažalost nemam baš prilike i vremena za meditaciju jer nas ima puno braće i sestara pa je teško naći vremena i mira za biti sam sa svojim Stvoriteljem. Ovaj susret me u mnogočemu obogatio i ohrabrio. Sada znam da nisam sam na ovome putu te da su kroz slične situacije prolazili i sami fratri kapucini koji su nam organizirali ovaj susret. Jedno predivno iskustvo, a vjerujem da će biti i plodonosno za moj život i konačnu odluku što Bog želi od mene. Hvala vam dragi naši fratri na ovom susretu! (S. P.)

nedjelja, 10. studenoga 2019.

Otkrij svoj poziv

„Tražite neki cilj u svom životu? U svijetu nedostaje tri milijuna liječnika: budite liječnici. Više od milijardu ljudi ne zna čitati niti pisati: budite nastavnici. Dva čovjeka od tri ne jedu dovoljno: nastojte da urodi budi takvi da mogu sve nasititi. Vaša braća vas trebaju, nije važno na kojem području. Budite netko tko će učiniti nešto!“

 (R. Follereau)

 

 

subota, 9. studenoga 2019.

Tko je za mene svećenik?

 
Kada se hoće ocijeniti nekog liječnika, rabi se precizan kriterij: dobar je liječnik onaj koji u liječenje svojih pacijenata ulaže svoje vrijeme, strast i sposobnost. U ocjeni svećenika često se primjenjuje pogrešan kriterij.
 
Za prave kršćane svećenik je Božji radnik, za mnoge druge socijalni radnik u duhovnoj verziji, za udaljene je samo religijski službenik. Za neke je čovjek za sve, za druge je čudan lik, gotovo Marsovac, a za druge pak sebični samotnjak koji se zavukao u crkvu jer je nesposoban za druga područja života.

Ako ima vrlina, one se ne zapažaju, ili se uzimaju ''zdravo za gotovo'', kao nešto što se samo po sebi podrazumijeva. Ali se njegove možebitne pogreške preuveličavaju, razglašuju bez milosti i gotovo nikad se ne opraštaju. Neki ga blagoslivlju, drugi ga ignoriraju kao bezbačajnu figuru, neki ga proklinju, ali gotovo svi smatraju da imaju pravo suditi mu.

Svećenik …

Ako razgovara s bogatašima..., kapitalist je,
ako je sa siromasima..., komunist je!
Ako ide u krčmu..., pijanica je,
ako se drži kuće..., prezire ga se kao isposnika.
Ako posjećuje obitelji..., zanima se za tuđe stvari,
ako je uvijek u župnoj kući..., dosadan je.

Ako dugo ispovijeda..., loše se o njemu misli,
ako je brz u ispovijedanju..., ne sluša pokajnike.
Ako ima automobil..., premoderan je,
ako ga nema, izvan vremena je!

Ako na vrijeme počne misu..., uranio je,
ako počne malo kasnije..., svima krade dragocjeno vrijeme!
Ako dugo propovijeda..., svima dosađuje i pametnuje,
ako je kratak..., ''zbrzao je'' jer ne zna što bi rekao.

Ako u propovijedi digne glas..., uvijek je na sve ljut,
ako normalno govori..., nema potrebnog znanja.
Ako traži doprinose …, pohlepan je na novac,
ako ne priređuje slavlja..., škrt je i župa je mrtva!

Ako ima veselo lice..., naivan je,
ako je zamišljen..., vječno je nezadovoljan!
Ako je lijep..., ''zašto se nije oženio?'',
ako je ružan..., ''nijedna ga nije htjela!''

Ako je debeo..., sve si priušti,
ako je mršav..., škrt je!
Ako je mlad..., neiskusan je,
ako je star..., vrijeme je da ide u mirovinu!

ALI KAD UMRE …, TKO GA MOŽE ZAMIJENITI!?

* * * * *

Ali Bogu hvala, postoje i dobri ljudi koji bez galame, u skrovitosti svojih duša, mole svaki dan – i više puta na dan – za svećenike i redovnike, jer u svijetu vjere znaju koliko je dragocjeno i teško njihovo poslanje i život.
Bez snage i milosti koja nam dolazi po njihovim molitvama, mi svećenici bili bismo kao automobil bez benzina: prošli bismo vrlo malo puta u vršenju svog poslanja.
Neka te osobe budu blagoslovljene i neka ih Gospodin nagradi za potporu koju nam pružaju svojom molitvom!
 
(Preuzeto iz knjige: Don Enzo Boninsegna: ‘’Svećeničke, tko si? Otajstvo među nama!)