Život u samostanu i njegovo značenje u Crkvi i svijetu

Samostani su mjesta na kojima se vježba "duhovna umjetnost", te na kojima i redovnici i redovnice jačaju svoju snagu kako bi se potom ponovno upustili u vlastito poslanje, istaknuo je 18. studenoga 2008. g. pročelnik Kongregacije za ustanove posvećenoga i društva apostolskoga života kardinal Franc Rode, na početku opće skupštine posvećene životu u samostanu i njegovu značenju u Crkvi i današnjem svijetu.

Samostanski život danas proživljava trenutak velikih teškoća; ne duhovnoga propadanja, nego siromaštva i slabosti, i to sa zajednicama koje se, nažalost, smanjuju pa čak i nestaju. Pa ipak, upravo zbog svoje sposobnosti jake privlačnosti prema duhovnim stvarima, samostanske zajednice imaju veliku odgovornost i Crkva od njih očekuje jasno i snažno svjedočanstvo nazočnosti Boga i njegove blizine, a to je ljubav prema svakome ljudskom biću, istaknuo je kardinal Rode. U izlaganju je istaknuo tri točke: živjeti celibat i život u zajednici na radikalan način, čuvati se opasnosti od aktivizma, te posvetiti pozornost formaciji u svrhu mudrosne teologije. Što se tiče aktivizma, kardinal Rode upozorio je na veliku opasnost za sadašnji samostanski život, odnosno na određenu groznicu poslanja, težnju za vidljivošću i pretjeranim pokazivanjem, koje su možda nadahnute najboljim namjerama, ali su opasne za besplatnost i jednostavnost koje su dio pravoga kršćanskog ponašanja, a koje pomaže shvatiti "ludost križa" koju prihvaća onaj kojemu je Kristova ljubav na prvome mjestu.

Prema posljednjim procjenama, u Crkvi danas ima više od 12.800 monaha koji žive u 905 samostana. Muške zajednice prosječno čini 15 redovnika, uglavnom smještenih u gradskim sredinama, koji su uključeni u pastoralne aktivnosti mjesne Crkve. Monahinja ima oko 48.500 u 3520 samostana, od kojih se dvije trećine nalazi u Europi. Broj zvanja je u padu, posebice na Starome kontinentu, premda u crkvenim stvarnostima u Aziji, Africi i djelomično u Latinskoj Americi, ženski monaški život cvjeta – ima zvanja, zajednice rastu, i otvaraju se nove. Taj porast postavlja zajednicama pitanje o prihvatu i formaciji mladića i djevojaka koji i danas žele živjeti u skladu s Isusovim životom, i ništa ne voljeti više od Kristove ljubavi, istaknuo je kardinal Rode.