"Molite Gospodara žetve da pošalje radnike!"

"Molite Gospodara žetve da pošalje radnike!" To znači: Žetva je tu, ali Bog se želi poslužiti ljudima da se ona unese. Bog treba ljude. Treba takve koji će reći: Da, spreman sam postati žetveni radnik, spreman sam pomoći da ta žetva, koja dozrijeva u ljudima, stvarno može ući u žitnice vječnosti i postati Božja vječna zajednica radosti i ljubavi.

"Molite Gospodara žetve!" To kaže i ovo: Zvanja ne možemo jednostavno "praviti", ona moraju doći od Boga. Ne možemo, kao možda u drugim zvanjima, ciljanim menadžmentom, odgovarajućim strategijama, tako reći jednostavno regrutirati ljude. Zvanje mora uvijek naći put od Božjega srca do čovjekova srca. Pa ipak: upravo da bi ono moglo stići u ljudsko srce, potrebna je i naša suradnja.

Moliti Gospodara žetve za to, to prije svega znači moliti (se Bogu) za to, protresti njegovo Božansko Srce i reći: "Ipak, učini! Probudi ljude! Zapali u njima oduševljenje za Evanđelje i radost zbog Evanđelja. Učini da spoznaju da je ono blago iznad svih blaga i da onaj tko ga otrije mora ga dalje davati!"

Mi protresamo Božje Srce. Ali moliti Boga ne događa se upravo samo u molitvenim riječima, nego prije svega i u tome da riječ postaje djelo te tako iz našeg molećeg srca u druga srca preskače iskra radosti zbog Boga, radosti zbog Evanđelja, spremnosti reći "da".

Kao moleći ljudi, kao oni koji su ispunjeni njegovim svjetlom, dolazimo drugima, uvlačimo ih u svoju molitvu te tako i u nazočnosti Boga koji onda čini svoje.

U tom smislu želimo uvijek iznova moliti Gospodara žetve, protresti njegovo Srce a s njim u svojoj molitvi dotaknuti i srca ljudi da Bog po svojoj volji u njima može učiniti da dozrije "da", spremnost; a onda postojanost da kroz sve te zbrke vremena, kroz žegu dana, a i kroz tamu noći, vjerno ostanu u njegovoj službi i od njega uvijek iznova spoznaju - makar je to mučno - da je ta muka lijepa, da je korisna, jer pomaže doći do onog pravog, naime, da ljudi prime ono na čemu će graditi: Božje svjetlo i Božju ljubav.

                                                                                  Papa Benedikt XVI.

             *susret sa svećenicima i đakonima u Freisingu, 14. rujna 2006.