Kamo nakon osnovne škole?

Brojni mladi se pri završetku osnovne škole susreću s pitanjem daljnjeg školovanja, koje zasigurno uvelike određuje i njihov daljnji životni put i poziv. Među mladima koji izlaze iz OŠ svakako ima i onih koji u srcu osjećaju poticaje prema duhovnom pozivu.

Kako bi se svi oni koji se osjećaju od Boga pozvanima da mu služe kao svećenici i/ili redovnici za svoju službu i poslanje što bolje intelektualno i duhovno pripravili, Crkva je već zarana počela s njihovim odgojem i obrazovanjem u posebnim ustanovama i zavodima, koji se službeno i jednostavno nazivaju: SJEMENIŠTE.  Odgovorni u Crkvi bili su uvjereni da se u tim duhovno-odgojno-obrazovnim zavodima bolje može pratiti mlade na njihovom putu prema konačnom izboru duhovnog poziva, svećeničkog i/ili redovničkog.


Taj odgoj u SJEMENIŠTIMA, iako u samanjenom broju, Crkva smatra najboljim te ga zato olako ne napušta niti danas. No, nažalost danas je po svijetu, barem što se tiče Zapada, Sjemeništa i đaka koji se u njima školuju i spremaju za svećeničko zvanje i poslanje, danas je, nažalost, sve manje.

Odgoj u tzv. Malim, dječačkim sjemeništima, može biti na različite načine organiziran.


1. Tako npr. postoje Sjemeništa koja imaju svoju vlastitu školu (redovito je riječ o gimnazijama klasičnog smjera).


2. No, isto tako (sve više) postoje i Sjemeništa iz kojih đaci pohađaju, s drugim svojim vršnjacima, građanske škole (najčešće opet gimnazije, opće ili klasične).


3. No, postoje i sjemeništa u kojima đaci pohađaju i druge četverogodišnje škole koje su obrazovno kvalitetne za upis na filozofsko-teološki fakultet.
(Upravo ovu treću organizaciju ima sjemeništa braće kapucina u Varaždinu)!

No, što je to zapravo Sjemenište? Tko su to sjemeništarci? Što se u sjemeništu radi?

Sjemenište je zajednica na putu prema svećeničkoj službi. Samim time već je rečeno nešto vrlo važno: svećenik se ne postaje sam. Potrebna je "zajednica učenika", zajedništvo onih koji žele služiti Crkvi.
 
    Papa Benedikt XVI., sjemeništarcima prigodom završetka Svećeničke godine. 

* * * * *

Najednostavnije rečeno, SJEMENIŠTE jest ustanova u koju se - nakon osnovne škole - primaju i u kojoj se odgajaju mladići za svećenički i/ili redovnički duhovni poziv i život.

U sjemeništu posebno mjesto treba da zauzima intenzivniji duhovni život zajedno s humanističkom i znanstvenom izobrazbom (usp. Kan.234 §1). Zato je obrazovanje redovito usko vezano uz klasičnu gimnaziju u kojoj se uče uz žive jezike i dva tzv. mrtva jezika: grčki i latinski.

Osnivanje, uvjeti i način funkcioniranja i upravljanja u sjemeništima propisani su na Tridentskom saboru (1545–63). Prethodile su im srednjovjekovne kaptolske, redovničke ili samostanske škole ili učilišta.

Iako se na Zapadu gase kod nas su još uvijek sjemeništa bitan rasadnik i cvijetnjak novih redovničkih i svećeničkih zvanja.

Postoji malo i veliko sjemenište. Veliko je za studente teologije, a malo za srednjoškolce.

Malo sjemenište ima za cilj izdaljeg pripremati za svećenika dječake koji su se odlučili za taj poziv. Ono ih treba razviti u zdrave, sposobne mladiće, intelektualno i moralno prikladne da dragovoljno, štoviše radosno, prihvate Božji poziv. Život u sjemeništu služi tome cilju.

Život u sjemeništu, kao i u drugim internatima, ima svojih golemih prednosti, ali i svojih nedostataka. Nedostatci su vezanost na skupinu i odsutnost obiteljske topline i bliskosti. Osobne su želje ponešto potisnute i nema dovoljno intimnog proživljavanja. Bitne prednosti i koristi ovoga odgoja sastoje se u stavljanju reda u život mladog čovjeka pa on svoje vrijeme može plodno upotrijebiti. Mnogi su veliki ljudi izrazili svoju zahvalnost što im na taj način mladost nije protekla rasuto i besmisleno.

Sjemenište je, dakle, prije svega odgojna, ali i obrazovna ustanova za one mladiće koji poslije, osnovne, srednje ili tijekom srednje škole osjete želju da Bogu i ljudima više i izravnije služe kao svećenici i/ili redovnici.

Sjemeništarci se uz pomoć i vodstvo sjemenišnog magistra spremaju na duhovni poziv. Život u sjemeništu je također život u zajednici, pa se stoga mladići u sjemeništu međusobno ponašaju kao braća. Mladići kroz svoj život i boravak u sjemeništu počinju i sebe darivati samoj zajednici, i to kroz: svoj boravak u zajednici, zajedničkoj molitvi, radu... Ono što naše sjemeništarce povezuje jest to da su tu svi radi Krista. Zato i sam život u sjemeništu od nas traži uvijek novu otvorenost i spremnost na dijeljenje svega što je u nama i oko nas.

Đaci u sjemeništu se ravnaju prema dnevnom redu koji je za njih dnevna orijentacija u navici svakodnevnog učenja i moljenja. Đaci većinu svoga vremena provode u školi, učenju i molitvi.

U slobobno vrijeme bave se i različitim športskim i kulturnim aktivnostima. Za disciplinu i red u sjemeništu brine se magister koji također pomaže đacima u njihovom cilju, tj. da postanu dobri svećenici i/ili redovnici.

Napomena: Zainteresirani mladići za prijem u naše sjemenište u Varaždinu ili redovničku zajednicu (Postulaturu), kao i za druge informacije i upite, slobodni su nas kontaktirati na:

FRA JURO ŠIMIĆ OFMCap
promicatelj duhovnih zvanja 

Sv. Leopolda Mandića 41

10040 ZAGREB
Ili:

E-mail: duhovno.zvanje@gmail.com