Vjerojatno ne postoji ni jedan poziv u današnjem društvu o kojemu vladaju toliki stereotipi kao o svećenicima, redovnicima i biskupima. Ti stereotipi se kreću od toga da mnogi misli kako oni žive vrlo lijepo i bezbrižno, kako ništa ne rade, nikome u društvu ne koriste pa sve do toga da su svakodnevno preopterećeni raznim poslovima (osobito danas kad ih je sve manje). Čut ćemo npr. i razna mišljenja, čak i od dugogodišnjih vjernika, kako svećenicim i redovnici samo dangube, povazdan odmaraju i 'kradu Bogu vrijeme i dane'. S druge, pak, strane oni koji su izbliza upoznali život i djelovanje svećenika i redovnika, kažu da su prezauzeti, da žive bez odmora, bez radnog vremena, da su rastrgani na sve strane pa se pitaju kada uopće imaju vremena za sebe, za odmor i molitvu. Što je od svega toga istina?
Prije nekoliko godina jedna agencija (Mullen) objavila je natječaj za najteži posao na svijetu. U tome natječaju sudjelovala su dvadeset i četiri kandidata. Bili su iznenađeni uvjetima ponude. Naime, od njih se tražilo da u svome poslu budu na raspolaganju 24 h, u svako doba dana i noći i tako sedam dana u tjednu. Nisu im jamčili ručak u miru kao niti miran sam, jer je moguće da će ih noću buditi i netko trebati. na kraju te ponude je rečeno kako za taj posao neće dobiti nikakvu plaću, neće biti osigurani te im neće biti uplaćivano mirovinsko osiguranje.
Kandidati su, razumije se, ostali u šoku i za sve rekli da je ludo i nemoguće. Nitko nije prihvatio tu ponudu, posao pod takvim uvjetima. Međutim, na kraju toga testa im je puštena informacija da su odbili posao svoje majke! Jer mnoge majke žive i rada takvim načinom života. Kandidati su bili ganuti spoznajom te istine, ali je - sami će sebi priznati - nikada nisu znali ispravno vrednovati niti na takav način doživljavati svoju majku.
Naravno, uopće ne želeći niti jednu službu ili poziv stavljati na isti rang s osim što rade naše drage majke, čini mi se da je u toj slici najbolje ocrtan život i djelovanje današnjeg svećenika, redovnika (redovnice).
Kako bismo danas mogli sročiti natječaj za radno mjesto svećenika? On bi otprilike mogao izgledati ovako: Traži se osoba koja je dobre naravi (ne konfliktna), dobro odgojena, nema nikakvih loših navika, trpi nepravdu, šuti na optužbe, čuva sve tajne, podnosi strpljivo tračeve o sebi, dobro je školovana, poželjno je da ima neki postdiplomski studij, da govori jedan ili dva strana jezika, da je okretna u upravljanju materijalnim stvarima, da ustaje rano ujutro i da je do kasnih večernjih sati na raspolaganju ljudima u njihovim potrebama i teškoćama. Traži se da noću bude dostupna za intervencije. Uza sve to traži se osoba koja je sućutna kad netko umre, koja je spremna na veselje kada je nečije vjenčanje, koja iskazuje radost djeci za pričest i Krizmu, te da jako voli stare, bolesne i nemoćne. Traži se osoba koja je spremna na suhu hranu, povremeno onu kuhanu i samotnički život. Traži se osoba koja će biti spremna na čestu promjenu mjesta boravka. Traži se osoba koja će raditi svaki dan, svaku nedjelju, svaki blagdan, svaki Božić i Uskrs. Traži se osoba koja se treba odreći braka, svoje djece, svoje obitelji. Traži se osoba koja i uz visoku temperaturu mora raditi jer je nema tko zamijeniti. Traži se osoba koja neće primiti plaću, neće biti, bar u većini slučajeva, ni zdravstveno ni mirovinsko osigurana. Kad što dobije na dar ili što stekne, da sve to treba ostaviti drugima (odn. zajednici). U biti traži se osoba koja će biti 24 h na dan, 365 dana u godini na raspolaganju, uvijek sretna, nasmijana i ispunjena!
* * * *
Eto, tako bi, uz brojne druge navode i sitnice, mogao izgledati moderni, odn. današnji natječaj za radno mjesto svećenika i/ili redovnika. Svi zainteresirani, osobito oni koji pričaju kako je svećenicima i redovnicima - iz perspektive svijeta - lijepo i kako uživaju na 'grbači naroda' (tako je nedavno u našem državnom Saboru jedan zastupnik rekao za svećenike!), neka slobodno pošalju u svećenike svoju djelu ili unuke. Roditelji nek' slobodno pošalju svoje sinove i kćeri u svećenike, fratre i č. sestre pa neka i oni uživaju u bezbrižnom životu. Danas se roditelji bore da im djeca žive dobro i lagodno. Evo prilike za hedoniste i utilitariste. Poziv u duhovni poziv otvoren je - 24 h na dan, 365 dana u godini - svima zainteresiranima! Čekaju vas vaša sigurna radna mjesta, jer u Crkvi nikoga nema na burzi i nitko ne mora ići na privremeni rad u Njemačku, Austriju ili Irsku!
Nema komentara:
Objavi komentar