Kada se hoće ocijeniti nekog liječnika, rabi se
precizan kriterij: dobar je liječnik onaj koji u liječenje svojih pacijenata
ulaže svoje vrijeme, strast i sposobnost. U ocjeni svećenika često se
primjenjuje pogrešan kriterij.
Za prave kršćane svećenik je Božji radnik, za mnoge
druge socijalni radnik u duhovnoj verziji, za udaljene je samo religijski
službenik. Za neke je čovjek za sve, za druge je čudan lik, gotovo Marsovac, a
za druge pak sebični samotnjak koji se zavukao u crkvu jer je nesposoban za
druga područja života.
Ako ima vrlina, one se ne zapažaju, ili se uzimaju ''zdravo za gotovo'', kao nešto što se samo po sebi podrazumijeva. Ali se njegove možebitne pogreške preuveličavaju, razglašuju bez milosti i gotovo nikad se ne opraštaju. Neki ga blagoslivlju, drugi ga ignoriraju kao bezbačajnu figuru, neki ga proklinju, ali gotovo svi smatraju da imaju pravo suditi mu.
Svećenik …
Ako razgovara s bogatašima..., kapitalist je,
ako je sa siromasima..., komunist je!
Ako ide u krčmu..., pijanica je,
ako se drži kuće..., prezire ga se kao isposnika.
Ako posjećuje obitelji..., zanima se za tuđe stvari,
ako je uvijek u župnoj kući..., dosadan je.
Ako dugo ispovijeda..., loše se o njemu misli,
ako je brz u ispovijedanju..., ne sluša pokajnike.
Ako ima automobil..., premoderan je,
ako ga nema, izvan vremena je!
Ako na vrijeme počne misu..., uranio je,
ako počne malo kasnije..., svima krade dragocjeno vrijeme!
Ako dugo propovijeda..., svima dosađuje i pametnuje,
ako je kratak..., ''zbrzao je'' jer ne zna što bi rekao.
Ako u propovijedi digne glas..., uvijek je na sve ljut,
ako normalno govori..., nema potrebnog znanja.
Ako traži doprinose …, pohlepan je na novac,
ako ne priređuje slavlja..., škrt je i župa je mrtva!
Ako ima veselo lice..., naivan je,
ako je zamišljen..., vječno je nezadovoljan!
Ako je lijep..., ''zašto se nije oženio?'',
ako je ružan..., ''nijedna ga nije htjela!''
Ako je debeo..., sve si priušti,
ako je mršav..., škrt je!
Ako je mlad..., neiskusan je,
ako je star..., vrijeme je da ide u mirovinu!
ALI KAD UMRE …, TKO GA MOŽE ZAMIJENITI!?
Ali Bogu hvala, postoje i dobri ljudi koji bez galame, u skrovitosti svojih duša, mole svaki dan – i više puta na dan – za svećenike i redovnike, jer u svijetu vjere znaju koliko je dragocjeno i teško njihovo poslanje i život.
Ako ima vrlina, one se ne zapažaju, ili se uzimaju ''zdravo za gotovo'', kao nešto što se samo po sebi podrazumijeva. Ali se njegove možebitne pogreške preuveličavaju, razglašuju bez milosti i gotovo nikad se ne opraštaju. Neki ga blagoslivlju, drugi ga ignoriraju kao bezbačajnu figuru, neki ga proklinju, ali gotovo svi smatraju da imaju pravo suditi mu.
Svećenik …
Ako razgovara s bogatašima..., kapitalist je,
ako je sa siromasima..., komunist je!
Ako ide u krčmu..., pijanica je,
ako se drži kuće..., prezire ga se kao isposnika.
Ako posjećuje obitelji..., zanima se za tuđe stvari,
ako je uvijek u župnoj kući..., dosadan je.
Ako dugo ispovijeda..., loše se o njemu misli,
ako je brz u ispovijedanju..., ne sluša pokajnike.
Ako ima automobil..., premoderan je,
ako ga nema, izvan vremena je!
Ako na vrijeme počne misu..., uranio je,
ako počne malo kasnije..., svima krade dragocjeno vrijeme!
Ako dugo propovijeda..., svima dosađuje i pametnuje,
ako je kratak..., ''zbrzao je'' jer ne zna što bi rekao.
Ako u propovijedi digne glas..., uvijek je na sve ljut,
ako normalno govori..., nema potrebnog znanja.
Ako traži doprinose …, pohlepan je na novac,
ako ne priređuje slavlja..., škrt je i župa je mrtva!
Ako ima veselo lice..., naivan je,
ako je zamišljen..., vječno je nezadovoljan!
Ako je lijep..., ''zašto se nije oženio?'',
ako je ružan..., ''nijedna ga nije htjela!''
Ako je debeo..., sve si priušti,
ako je mršav..., škrt je!
Ako je mlad..., neiskusan je,
ako je star..., vrijeme je da ide u mirovinu!
ALI KAD UMRE …, TKO GA MOŽE ZAMIJENITI!?
* * * * *
Ali Bogu hvala, postoje i dobri ljudi koji bez galame, u skrovitosti svojih duša, mole svaki dan – i više puta na dan – za svećenike i redovnike, jer u svijetu vjere znaju koliko je dragocjeno i teško njihovo poslanje i život.
Bez snage i milosti koja nam dolazi po njihovim
molitvama, mi svećenici bili bismo kao automobil bez benzina: prošli bismo vrlo
malo puta u vršenju svog poslanja.
Neka te osobe budu blagoslovljene i neka ih Gospodin
nagradi za potporu koju nam pružaju svojom molitvom!
(Preuzeto iz knjige: Don Enzo Boninsegna: ‘’Svećeničke,
tko si? Otajstvo među nama!)
Nema komentara:
Objavi komentar