Misli pape Benedikta XVI. o svećeničkom pozivu

Svećeništvo je služenje Bogu i ljudima putem križa i ljubavi, a ne sredstvo za postizanje karijere. Svećenik je intimni Božji prijatelj i stručnjak za ljude. On je čovjek koji svojim ponašanjem odražava sliku onoga koji ga je posvetio iz visina i koji poput Njega prati svakoga od nas sve do naših pustinja i naše zbunjenosti; te koji zna uzeti na svoja ramena izgubljenu ovcu i ponijeti ju kući.

Papa upozorava i na krivo poimanje svećeništva, a kojim se želi postići crkvena karijera. "Može se vidjeti i predodžba karijerizma, pokušaja dostizanja 'na visoko', i zauzimanja položaja putem Crkve; odnosno - poslužiti se, a ne služiti. To je slika čovjeka koji putem svećeništva želi postati važna ličnost; kojemu je cilj vlastito uzdizanje, a ne ponizno služenje Isusu Kristu".

Svećenik kao pastir poznaje ljude, prati ih, posjećuje ih, otvoren je za njihova pitanja i potrebe. Svećenik stoga ne može govoriti samo u svoje ime, već iz njega treba odjekivati Očev glas. Osim toga, svećenik treba služiti jedinstvu, jer sudbina čovječanstva je, prema Bogu, postati samo jedno stado s jednim pastirom.

Svećenik, pastir duša, treba se prije svega brinuti za one koji vjeruju i žive s Crkvom. Ipak, svećenik treba također uvijek ponovno, kako kaže Gospodin, izići na ulice kako bi Božji poziv na gozbu donio i onima koji do sada još nisu ništa čuli, ili u nutrini nisu bili dotaknuti. Služenje jedinstvu oblikuje se i u zalaganju za unutarnje jedinstvo Crkve kako bi ona, uz sve različitosti i ograničenja, bila znak nazočnosti Boga u svijetu, koji jedini može stvoriti takvo jedinstvo.