Kako se ulazi u samostan, odnosno, na koji način netko može ostvariti svoje redovništvo ili svećeništvo? Duhovni poziv je kada se konkretna osoba opredijeli za život u samostanu kao redovnik ili redovnica, ili, kada se želimo ostvariti kao dijecezanski svećenik koji nije redovnik. To je važno znati osobito onima koji osjećaju da ih Bog zove u duhovni stalež.
U radu za zvanja kao i za ostvarenje i življenje duhovnog poziva najvažnija je molitva. Gdje se moli? Smatram da je prvotna i najvažnija molitva u našim obiteljima gdje će mladi prepoznati, a tada i dobiti blagoslov od svojih roditelja, da krenu na ovaj put. Što tom molitvom postižemo? Kao prvo, osjećaj za našu crkvenost jer je u svakom trenutku naše povijesti potreban određen broj duhovnih zvanja, a osobito svećeničkih, koji nam kao prezbiteri dijele Riječ i sakramente.
U radu za zvanja kao i za ostvarenje i življenje duhovnog poziva najvažnija je molitva. Gdje se moli? Smatram da je prvotna i najvažnija molitva u našim obiteljima gdje će mladi prepoznati, a tada i dobiti blagoslov od svojih roditelja, da krenu na ovaj put. Što tom molitvom postižemo? Kao prvo, osjećaj za našu crkvenost jer je u svakom trenutku naše povijesti potreban određen broj duhovnih zvanja, a osobito svećeničkih, koji nam kao prezbiteri dijele Riječ i sakramente.
U molitvi želimo prepoznati što nam Gospodin poručuje jer znamo da nas želi ne samo u duhovnom pozivu već i u obiteljskim zajednicama. Zato je jako važno imati sigurnost na što nas Bog zove. Jasno da u trenucima takvih razmišljanja imamo nedoumica. Potrebno je, stoga, pitati za savjet određenog svećenika, redovnika ili redovnicu jer će nam oni najbolje pomoći. Jasno da onaj koji želi ići za redovnika, redovnicu ili svećenika mora biti katolik kojemu će prije odlaska u sjemenište, samostan ili bogosloviju župnik ili neki drugi svećenik napisati preporuku.
Nema nekog konkretnog načina kada ili kako smo otkrili da smijemo krenuti za Gospodinom na ovakav način, pa da to vrijedi za svakoga. Netko se oduševi u svom djetinjstvu pa će krenuti u sjemenište i dalje nastaviti svoj poziv. Netko će nakon završene srednje škole izvan sjemeništa oduševiti se i krenuti tim putem. Ima onih koji su već godinama radili ili su završili neki fakultet pa su osjetili poziv i krenuli. Nema nekog određenog pravila. No, sigurno da je potrebno se posavjetovati sa svećenikom, najbolje sa svojim župnikom, kada razmišljamo o svom pozivu. Ima i onih koji su otkrili Isusa Krista jer su se obratili pa se žele na brzinu pronaći u duhovnom pozivu.
Nažalost, ima i onih koji su u poteškoćama vlastitoga života željeli krenuti na ovaj put misleći da će se problemi riješiti njihovim odlaskom. Zato je potrebno posavjetovati se sa svećenikom koji me najbolje poznaje kao i s odgovornim osobama koje su zadužene za pristup novih članova u samostan, sjemenište ili bogosloviju.
Molitva za duhovna zvanja
Gospodine Isuse, po tebi je stvoren i posvećen svijet: molimo te, obnovi u cijeloj Crkvi vjeru i zanos svojih učenika. Pomozi nam da u današnjem svijetu stvaramo plodno ozračje za dijalog s tobom – vječnim Učiteljem života i istinske sreće.
Oslobodi nas površnosti i tvrdoće srca, da većom jasnoćom zasja ljubav i životno predanje onih koje si posebnim pozivom izabrao za rast Crkve i posvećenje svijeta.
Blagoslovi mladiće i djevojke koji u krilu naših obitelji i naših zajednica iskreno i radosno prihvaćaju tvoj dar svećeničkog i redovničkog poziva.
Sve nas otvaraj poticajima svoga Duha, da zajedništvom i bogatstvom službi objavljujemo spasenje i vječnu ljubav dobrog nebeskog Oca. Amen.
Nema komentara:
Objavi komentar