"Prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Isus Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. I reče im: 'Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!' Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim. Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže. Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima i pođu za njim.
(Mk 1, 16-20)
Odvaži se i ne boj se Bogu reći: Evo me!
Slobodno možemo ustvrditi: ne samo da ljudi trebaju Boga, nego i Bog treba nas ljude! Bog je djelo naviještanja Evanđelja i spasenja roda ljudskoga povjerio ljudima, tj. Crkvi. Zato Crkva - ako želi opstati i vršiti svoje temeljno poslanje - treba ljude koji će se u njoj angažirati, odn. raditi za Božju stvar. Dakle, Bog treba ljude u Crkvi koji će naviještati Radosnu vijest, dijeliti njegove sakramente, svjedočiti ljubav prema bližnjemu i ljude na različite načine poučavati i privoditi Kristu. Crkvi trebaju svećenici koji će biti predvoditelji zajednice i predsjedatelji Euharistije. No, uz svećenike Božjem narodu trebaju i đakoni koji će – uz svećenike – propovijedati i dijeliti sakramente. Crkvi trebaju i redovnici i redovnice koji će radikalnije živjeti evanđeoske savjete i stavljati se u službu braći ljudima. Bogu i Crkvi trebaju i angažirani vjernici laici koji će zdušno raditi na socijalnom i karitativnom području. Još više kršćanstvu trebaju laici koji će u svjetovnim okolnostima – u svojim obiteljima i radnim mjestima – živjeti svoju vjeru u Isusa Krista.
* * * * * *
Najprivlačnija „avantura“ koja se čovjeku može dogoditi jest „avantura“ susreta s Bogom, s Isusom iz Nazareta. Bog na tu „avanturu“ sa sobom poziva svakog čovjeka, jer je on Otac svih ljudi. Blaženi papa Ivan Pavao II. poziva mlade na odvažnost u „avanturi s Bogom“ ističući da nema ljepšeg zvanja nego što je davati Krista drugima i približavati druge Kristu – Dobrom Pastiru. No, da bi se glas Dobrog Pastira čuo potrebno je slušati. Prihvatiti Božju Riječ, sačuvati je, učiniti da ona donese rod, baš kao što zemlja čini sa sjemenom.
Što je duhovni poziv?
Duhovni poziv je prije svega Božji dar i milost. U korijenu svakog poziva nalazi se Bog koji k sebi poziva čovjeka da ga slijedi onako kako On hoće. Mnoge primjere možemo pronaći u Svetom Pismu, a upravo različiti prizori Božjega pozivanja ljudi čine najdojmljivije stranice Biblije. »Poziv Mojsija pred gorućim grmom (Izl 3), Izaije u Hramu (Iz 6), razgovor između Jahve i mladog Jeremije (Jr 1). Svi oni uprisutnjuju Boga u njegovu veličanstvu i misteriju, a čovjeka u svoj njegovoj istinitosti, u njegovu strahu i plemenitosti, u njegovim mogućnostima opiranja i prihvaćanja« (Rječnik biblijske teologije, ur. X. – L. Dufour i suradnici, Zagreb, str. 943).
Svaki čovjek u sebi nosi klicu nekog poziva, a preko kojega se onda ostvaruje kao čovjek i kršćanin. Većina ljudi se posvećuje obiteljskom životu. No, ima i onih koji se niti žene niti stupaju u duhovni poziv, nego se u svijetu kao ljudi i kršćani posvećuju služenju ljudima. No, ima i onih koji u srcu osjećaju da su pozvani na radikalnije nasljedovanje Isusa Krista, ond. život po Evanđelju. To su oni muškarci i žene koji Bogu i ljudima služe kao svećenici, redovnici ili redovnice.
Poziv na Bogu posvećeni život pretpostavlja s Božje strane milosni izbor (usp. Pnz 7, 7-10; Ef 1,4; 1 Kor 1, 26), a od onoga koji se odaziva traži se slobodan odgovor i pristanak (Post 12, 1-4; Iz 6, 8-9; Jer 1,7).
Kako se događa i rađa duhovni poziv?
"Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane". (Iv 15,16)
Duhovno zvanje se u čovjeku rađa sasvim obično, ne spektakularno. Božji poziv je većinom tih. Kao kod svjetovnih zanimanja tako i kod duhovnih nema izuzetnim događaja. Zakon je to Božje psihologije. S duhovnim pozivom je kao sa stvarima u prirodi: sve ima svoj blagi ritam. Duhovni poziv jest jedan normalan izbor u životu čovjeka, jednako kao što se npr. bira poziv liječnika, pravnika i tome sl. U duhovnom pozivu nema nekih tajnovitosti. Sve ide prirodno i susljedno. Sve započinje u vjeri, raznim poticajima, određenim sviđanjem, a nastavlja se ostvarivanjem želje.
Na kako sve različite načine Bog k sebi poziva izabranike, zorno nam opisuju Evanđelja, kada govore o pozivu apostola. Kao što je povijest poziva svakog apostola jedinstvena, tako je i povijest svakog svećeničkog i redovničkog zvanja jedinstvena i neponovljiva. Netko se za duhovni poziv odluči već zarana, u djetinjstvu, u ozračju kršćanske obitelji koja sakramentalno živi i u kojoj se moli. Kod nekoga se duhovno zvanje počinje oblikovati pod utjecajem uzorna svećenika. Za neko duhovno zvanje treba zahvaliti ustrajnim molitvama i mnogim žrtvama mnogih neznatnih majki i pobožnih vjernika. Želja za duhovnim pozivom kod nekoga se može javiti prigodom svečanosti Mlade mise. Slobodno i jednostavno možemo reći: koliko je duhovnih zvanja, toliko je i neponovljivih Božjih "avantura", poziva!
Odvaži se i ne boj se Bogu reći: Evo me!
U današnje vrijeme kad je veća kriza "Odziva" nego "Poziva", duhovna zvanja - kako postojeća tako i nova (svećenička i redovnička) - više od svega trebaju našu žarču molitvu i podršku (osobnu i zajedničku).
A upravo osobama koje se od Boga osjećaju pozvanima u duhovni poziv, blaženi papa Ivan Pavao II. preporuča da prije svega dopuste Isusu da im progovori u molitvi:
»Danas, predragi mladi, postoji mnoštvo glasova koja žele prevariti vaše savjesti. Kako razlikovati glas koji daje pravi smisao vašemu životu? Isus se daje čuti u tišini i u molitvi. U toj atmosferi intimnosti s njim, svatko od vas moći će osjetiti poziv Dobrog Pastira koji vam govori: Pođi za mnom! (usp. Mk 2,14; Lk 5,27) … Koji je vaš odgovor? Nedostaje li vam možda hrabrosti odgovoriti s DA? Osjećate li se sami? Pitate li se je li moguće posvetiti se u nasljedovanju Isusa u potpunosti za čitav život? Ako vas On zove i privlači k sebi, budite sigurni da vas neće napustiti. Mnogo puta čitamo u Evanđelju: Ne bojte se! (usp. Mt 14, 27) Mk 6, 50); Neću vas ostaviti kao siročad! (usp. Iv 14, 18). Želi reći da On poznaje naše poteškoće, i da pozvanima daruje snagu i hrabrost da ih nadvladaju. Isus je sve u našemu životu. Zato se pouzdajte u njega«.
(Izvor: Poruka za XXI. svjetski molitveni dan za duhovna zvanja).
Bog treba suradnike koji će riječima i djelima govoriti i svjedočiti o „najvećem umjetniku svih vremena“ Isusu Kristu. A poziv na nasljedovanje Isusa Krista – po krštenju – Bog upućuje svakom čovjeku. Naši roditelji i kumovi na krštenju su za nas rekli „DA“ – želimo biti Kristovi učenici. No, njihov 'da' treba sada postati i mojim 'DA', ne samo riječima, nego još više životom i djelima. Isus i svakome od nas danas ponovno upućuje svoj poziv: „Slijedi me“! Na svakome je od nas hoće li taj Kristovo poziv na nasljedovanje čuti i u slobodi i radosti mu se odazvati i reći: „Evo me“!
* * * * *
MOLITVA ZA IZBOR ZVANJA
Duše sveti, Duše mudrosti i savjeta,
pomozi mi pri izboru životnog zvanja,
tom tako važnom i odlučnom koraku za cijeli život.
Prosvijetli me da spoznam pri tome Tvoju svetu volju.
Rasvijetli također i moje roditelje, prijatelje
i sve one koji se brinu za mene da me ispravno savjetuju.
Poput sv. Oca Franje Asiškog, pokaži i meni
što je najboje za moju vremenitu i vječnu sreću.
Udijeli mi snagu da prevladam sve teškoće
koje mi otežavaju dobar i sretan izbor zvanja.
Pomozi mi da se osposobim za dužnosti
što će ih moje buduće zvanje od mene zahtijevati.
Budi uzame sada i čitavoga života
te me sretno vodi do vječnoga cilja.
Nebeska majko Marijo, budi mi Majka dobroga savjeta
i moli za mene pri izboru životnog zvanja,
ali i u svim životnim teškoćama i iskušenjima.
Sveti Anđele, moj čuvaru, budi mi savjetnik i moli za mene!
Isuse, Dobri pastiru, pruži mi ruku i vodi me
stazom kojom Ti želiš. Amen.
* * * * *
Ako razmišljaš o duhovnom pozivu - bilo za redovnika, bilo za svećenika - slobodno nam se javi i piši, ali se prije svega moli Duhu Svetom kako bi mogao spoznati što je volja Božja za tebe i tvoj život.
Usudi se, poput našeg svetog nadahnitelja Franje Asiškog, i sam postaviti pitanje: "Gospodine, što želiš da učinim?"
* Zainteresirani su nas slobodni kontaktirati na:
FRA JURO ŠIMIĆ OFMCap
provincijski promicatelj zvanja
Sv. Leopolda Mandića 41
10040 ZAGREB
Ili:
E-mail: duhovno.zvanje@gmail.com
Nema komentara:
Objavi komentar