Duhovni poziv: nezasluženi Božji dar

Duhovni poziv je Božji dar primljen ne po našim osobnim zaslugama, kvalitetama i sposobnostima, nego kao dar čiste i ne­sebične Božje ljubavi, koja pozvanoga ne ostavlja u pasivnosti već ga poziva na odgo­vor ljubavi i potpuno predanje Očevu vod­stvu. To je dar koji je često u suprotnosti s našim osobnim mjerilima i ljudskim očeki­vanjima, jer Bog je onaj, koji za razliku od čovjeka, ne gleda oči već srce!

Bog je onaj koji je tijekom cijele povije­sti spasenja neprestano očitovao čudesnost svojega djelovanja pozivajući svoje izabra­ne na radikalno življenje Božjega zakona i neprestano traženje i vršenje Božje volje! Tako u Starom zavjetu, u teškim i kri­znim trenutcima povijesti svojega naro­da, Bog upućuje svoj poziv prorocima. Odgovorivši na Božji poziv cijeli njihov život i djelovanje postaju apel i proroč­ki znak narodu da se približilo vrijeme njihova obraćenja i ponovnoga povratka Bogu, ili u protivnom, vrijeme njihove propasti i odbačenosti. U Novom za­vjetu, u svome Sinu, Bog upućuje poziv na još radikalnije nasljedovanje i vršenje Božje volje prema evanđeoskim savjeti­ma čistoće, siromaštva i poslušnosti.

Bog i danas zove
 

Bog ni danas ne prestaje pozivati radni­ke u žetvu svoju. No, jesu li pozvani spremni odgovoriti na Božji poziv, ostaviti sve, izgu­biti svaku sigurnost, prekinuti s prošlošću, živjeti sadašnjost a budućnost prepustiti njegovu vodstvu, i poći poput Abrahama u nepoznato?!

Božji poziv, koji u pozvanom izaziva izvanredni lom i diskontinuitet s vlastitom prošlošću, trenutak je u kojemu pozvani ne doživljava prosvjetljenje svoga vlastitoga života. Božji poziv, koji uključuje čovjekov odaziv, upravo je suprotno - skok u prazno! Jedina sigurnost koju osoba u trenutku Božjega poziva može posjedovati jest živa vjera u Božju moć i vjernost svojim obećanjima, tj. povjerenje u Boga da će dje­lo koje je u njoj započeo voditi do kraja.

Na upravo navedenim značajkama du­hovnoga poziva temelji se odluka pozvane osobe da radosno odgovori Božjem pozivu i u životu radikalno ostvari svoj put naslje­dovanja Krista, slijedeći Njegov primjer poslušnosti Očevoj volji i predanosti srca bez kompromisa i uzmicanja pred žrtvom križa!

No, za takvu odluku, osim vjere i potpu­noga predanja Božjem vodstvu, potrebna je i srtaga duha, odlučnost volje, kao i zrelost osobe spremne potpuno uložiti sebe i svoj život u ostvarenje ideala koje je otkrila i prepoznala u Kristu.

Stoga onima koji osjećaju Božji poziv želim reći: „Ne boj se! Poslušaj glas svoje­ga srca i hrabro kreni za Onim koji te prvi uzljubio, zavolio i pozvao! Ne boj se biti apostol Srca iz ljubavi prema Čovjeku na križu probodenom! Put je to radosti, živo­ta ispunjenog smislom i srećom, iskustva da se isplati živjeti za druge, ali i put žrtve, odricanja i svakodnevnog opredjeljenja za Njega! No Isus, koji te pozvao, ostaje vjeran svojim obećanjima. Ta sam nam je rekao: 'I tko god ostavi kuće, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili polja poradi imena mojega, stostruko će primiti i život vječni baštiniti.' (Mt 19, 29) Prihvati izazov Božjega poziva, odriješi konop svoje životne lade i zaplovi uzburkanim morem svijeta zajedno sa svojim kormilarom Kri­stom i Njegovu radosnu vijest živi, svjedoči i navješćuj drugima!"

 

Molitva rađa nova zvanja
 

Živimo u vremenu u kojemu se možda više nego ikada osjeća kriza duhovnih zvanja (redovničkih i svećeničkih). I dok pokušavamo pronaći uzroke takvom stanju u obiteljima koje broje sve manje djece, u župnim zajednicama koje na dovoljan način ne svje­doče Krista na autentičan, živ i radikalan način, u društvu u kojemu su duhovne vrijednosti izgubile svoje mjesto na vrhu ljestvice ljudskih vrjednota, u vremenu u kojemu su ljubav, žrtva i odricanje izgubi­li svoj smisao, a vjera i život shvaćene kao dvije potpuno različite dimenzije čovjekova bića, zaboravljamo i nekako u drugi plan stavljamo uvijek važeći Božji poziv i zadatak upućen svi­ma nama: "Molite gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju" (Mt 9,38)! Dakle, na duhovni poziv nikoga se ne može natjerati niti ikakvim obećanjima pridobiti, nego je duhovno zvanje potrebno izmoliti i za ostanak u njemu trajno moliti.

Iako je Bog gospodar svojega vinograda koji poziva i šalje radnike u žetvu svoju, sve nas zajedno pozviva da ustrajnom molitvom i autentičnim životom pripravimo plodno tlo za buđenje, rast i razvoj duhovnih zvanja.