MOLITVA
“Što mi je
činiti, Gospodine?” (Dj 22, 10)
Poziv nije nešto što izmišljaš ti već je stvarnost koju nalaziš. Nije neki plan koji imaš za svoj život već
je misija koja se rađa iz prijateljstva koje ti Isus nudi i poziva te ostvariti
ga.
Nije riječ u prvom redu o odluci koji ti sam donosiš već o jednom pozivu na
koji odgovaraš. Ako želiš otkriti svoj “poziv” razgovaraj s Gospodinom. Jedino ćeš kroz molitvu moći otkriti ono što Bog
želi od tebe – njegovu volju. U molitvi će Duh Sveti izoštriti tvoj sluh da
možeš slušati. U prijateljskom i prisnom razgovoru s Isusom moći ćeš čuti
njegov glas koji te poziva: “dođi i
slijedi me” (Lk 18, 22); ili
će njegove riječi glasiti: “Vrati se kući i pripovijedaj što ti učini Bog” (Lk 8, 39).
OPAŽANJE
“Al’ tad mi u srcu bî
kao rasplamtjeli oganj, zapretan u kostima
mojim: uzalud se trudih da izdržim, ne mogoh više” (Jr 20, 9)
Da bi otkrio što Bog hoće od tebe moraš slušati, promatrati i steći
iskustvo. Zbog toga moraš postići da u tebi poraste “nutarnja tišina”; buka te priječi motriti i prepoznati.
Budi pozoran na ono što se događa u dubini tvoga
srca: tvoje želje, tvoji strahovi, tvoje misli, tvoje mašte, tvoji nemiri,
tvoji planovi. Oluškuj na isti način one koji idu ukorak s tvojim
nemirom kao i one koji idu u drugom pravcu. Slušaj svoje srce: što je to što
želiš? Nauči promatrati ljude oko sebe: što ti Isus govori kroz njihovo
siromaštvo, njihovo neznanje, njihovu bol, njihov očaj, potrebu za Bogom…?
Gledaj svoj osobni život: koji ti
je put Bog do sada dao proći?; koji su najvažniji trenuci tvoga života?; na
koji je način Bog bio prisutan ili odsutan u tim događajima?, koje su,
konkretno, osobe bile važne za tebe?, zašto? Promatraj budućnost: što osjećaš
kada razmišljaš o mogućnosti da svoj život posvetiš Bogu? Imaš samo jedan
život: čemu ga želiš posvetiti?
“ Razgledajte zemlju kakva je. Je li narod koji u njoj živi jak ili slab, malobrojan ili mnogobrojan? Kakva je zemlja u kojoj živi: dobra ili loša? Kakvi su gradovi u kojima borave: otvoreni ili utvrđeni? Kakvo je tlo: plodno ili mršavo? Ima li po njemu drveća ili nema?” (Br 13, 18-20).
Putovi kojima se može ostvariti duhovni poziv su mnogostruki i brojni. Nije
dovoljno htjeti dati život Gospodinu i željeti posvetiti svoju pomoć braći.
Treba znati gdje Bog želi da ga ti slijediš i da mu služiš.
Da bi mogao shvatiti koje je tvoje pravo mjesto u Crkve trebaš se upoznati
s raznim zvanjima. Otkrij koju duhovnost žive dijecezanski svećenici odnosno
razne redovničke udruge; osjeti koja te od njih najviše privlači. Gledaj kako
žive: kongregacija kontemplativnog života nije isto što i kongregacija
apostolskog života. Informiraj se
koje je poslanje svake od njih i koja su sredstva, apostolati, koji se koriste
za ostvarenje toga poslanja: poučavanje, bolnice, duhovno vodstvo, promicanje
zvanja, misije, držanje duhovnih vježbi, sredstva društvene komunikacije i tako
redom.
Upoznaj kojoj je kategoriji osoba njihov apostolat prvenstveno namijenjen: mladi,
siromašni, svećenici, bolesnici, djeca, sjemeništarci, starije osobe, itd. Premda
osoba u pravilu, dok proživljava nemir zvanja, osjeća također “privlačnost” prema “točno određenom zvanju”,
ipak vrijedi posvetiti nekoliko sati informiranju i upoznavanju ne samo toga
prvog poziva već i ostalih stvarnosti. Ako se na kraju ipak odlučiš za ono
zvanje za koje si prvo osjetio privlačnost, vrijeme koje si uložio u
upoznavanje i informiranje neće ipak biti izgubljeno.
Nakon što prispiješ do toga reći ćeš: “privlači
me duhovnost, način života i apostolat te redovničke zajednice ili te redovničke
stvarnosti”. “Vjerojatno me Bog poziva ući u novicijat ili bogosloviju”.
RAZMIŠLJANJE
“Tko od vas, nakanivši graditi kulu, neće prije sjesti i
proračunati troškove ima li čime dovršiti: da ga ne bi – pošto već postavi
temelj, a ne mogne dovršiti – počeli ismjehivati svi koji to vide: ‘Ovaj čovjek
poče graditi, a ne može dovršiti!’” (Lk 14, 28-30).
Poziv je prevelik poduhvat, i to za cijeli život! Zbog toga se ne
možeš upustiti u tu avanturu ako nisi prije toga ozbiljno razmišljao o sebi i novom životu kojeg želiš prigrliti. Otkrij koje
su tvoje sposobnosti i tvoja ograničenja. Razmisli hoćeš li moći živjeti
zahtjeve koje pred tebe stavlja to zvanje, svjestan da možeš uvijek računati na
sigurnu pomoć Božje milosti. Na temelju kojih si znakova zaključio da te Bog
poziva? Koji su razlozi “za” a koji
“protiv” da kreneš tim putem? Što te privlači a što što ti se ne sviđa u tome
životnom stanju?
Bog od tebe traži da se posvetiš i poradiš, na
odgovoran način, na raspoznavanju njegove volje. Želi da upotrijebiš
svoj razum kako bi shvatio koji plan on ima s tobom u ovom životu. Svjetlom
Duha Svetoga moći ćeš otkriti što Bog želi od tebe. Nemoj misliti da ćeš imati
apsolutnu sigurnost u pogledu onoga što Bog želi od tebe, nećeš nikada primiti
nešto poput potpisanog ugovora u kojem će ti on otkriti svoju volju. Nalazit
ćeš tek znakove koji pokazuju koji bi mogao biti plan prijateljstva između tebe
i njega.
Odgonetavajući te “znakove” moći ćeš steći
duhovnu sigurnost u njegov poziv. Potpuno sam siguran da ne može postojati
četverokutni krug, imam u srcu sigurnost da se stolica na kojoj sada sjedim
neće slomiti. Duhovna sigurnost je ono što trebamo da bismo mogli djelovati.
Zahvaljujući tome koraku moći ću reći: “Vjerujem
da me Isus poziva”. “Vjerujem da ću, uz pomoć Duha Svetoga, moći odgovoriti”.
ODLUKA
“Dok su išli putom, reče mu netko: 'Za tobom ću kamo god ti pošao'” (Lk 9,
57).
Nakon što si otkrio ono što Bog želi od tebe, odluči se odgovoriti mu i velikodušno
ga slijediti. Donijeti tu odluku nije lako; bit ćete strah; tvoja ograničenja
će ti se činiti nepremostivima, poput visokih planina: “Ah,
Gospode Jahve, gle, ja
ne umijem govoriti: dijete sam” (Jr, 1, 6). I tako, međutim, usprkos svojim ograničenjima, ili
bolje, upravo zajedno s njima, odgovori poput Izaije: “Evo me, pošalji me” (Iz 6, 8). Reći “da”, kojim
predaješ sav svoj život, je milost. Moli Duha Svetoga da ti dadne tu
sposobnost da odgovoriš. Ne donijeti tu odluku, znači protratiti svoj život.
Da bi se započeo put zvanja, ne treba čekati da
se ima potpunu sigurnost da te Bog poziva, ne očekuje famozni “potpisani
ugovor”, dovoljna ti je duhovna sigurnost. Odluka je korak u vjeri, to je čin
povjerenja u tvoga prijatelja Isusa. Pri donošenju odluke da slijediš Isusa
na radikalan način, normalno je da imaš strahove i sumnje. Hoću li uspjeti
podnijeti sve zahtjeve što ih pred mene stavlja taj poziv? Hoću li prispjeti
konačnom cilju? U jedno ipak ne možeš sumnjati: u ono što ti želiš.
Pošto učiniš taj korak reći ćeš: “Želim posvetiti
svoj živog Bogu, u službi mojoj braći.” “Želim ući u tu redovničku zajednicu”.
“Želim biti svećenik”.
DJELOVATI
Pošto doneseš odluku, baci
se! Ne daj da te strahovi svladaju: hrabro kreni. Stavi sva sredstva koja
imaš na raspolaganju u ostvarenje onoga što si odlučio. Ne popusti pred napašću
da ulaziš u sjemenište pod izlikom: “Za tobom ću, Gospodine, ali dopusti mi…” (Lk 9,
61). Tvoja odluka obuhvaća i tvoju prošlost; ubuduće traži samo kako biti
vjeran. Jedini oblik ostvarivanja Božjeg plana u mojem životu je svakodnevna
vjernost. Živi svaki trenutak u dosljednosti onome što si odlučio, upravljaj
svaki svoj korak prema cilju.
A kada dođu teškoće? Ustrajati!
Put koji ćeš započeti je težak, teži no što misliš. Spremi se na borbu, morat
ćeš se uhvatiti u koštac s problemima i svladavati prepreke. Isus ti kaže: “Hoće li tko za mnom,
neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom” (Lk, 9,
23). Put je težak, ali Marija te prati, a Duh Sveti ti daje snagu da možeš
njime ići. Nije riječ o tome da danas uzmeš križ čitavog života, već samo onaj
današnji, i tako iz dana u dan.
Pošto učiniš taj korak reći ćeš, poput Petra: “ Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom” (Mk, 10,
28).
DUHOVNO VODSTVO
“Ustani, pođi u Damask i
ondje će ti se reći što ti je određeno učiniti.” (Dj, 22, 10).
Duhovno vodstvo, zapravo, nije još
jedan korak u procesu razlučivanja zvanja: to je sredstvo kojim se pojedinac može koristiti u svakom od prethodno
spomenutih koraka. Duhovni vođa će te potaknuti na molitvu i pomoći će ti
shvatiti znakove Božje volje, koje ćeš zamijetiti. Pokazat će ti gdje ćeš moći
dobiti informacije i pružit će ti pomoć u razmišljanju. U trenutku odluke,
udaljite će se od tebe da ti sam, pred Isusom, možeš slobodno odgovoriti na
njegov poziv. Pomoći će ti da se pripremiš na odgovarajući način za ulazak u kuću
formacije. Po njegovoj molitvi i žrtvi za tebe zadobit ćeš, od Duha Svetoga,
potrebno svjetlo za otkrivanje svoga zvanja i snagu da ga slijediš. Ako je
istina da je zvanje Božji osobni poziv, kojeg nitko ne može čuti osim tebe
samoga, i poziv na kojeg nitko ne može odgovoriti namjesto tebe, isto je tako
točno da trebaš nekoga tko će te pratiti u tvome razlučivanju zvanja.
Lako se dogodi da čovjek samog sebe
zavarava: možda ćeš pomisliti da je Božji poziv ono što je, zapravo, tvoja
želja, odnosno, naprotiv, možda ćeš pomisliti da nemaš zvanja, kada te Bog
zapravo stvarno poziva. Razgovaraj i razmijeni mišljenja sa svojim duhovnim
vođom kako bi provjerio autentičnost
svoga zvanja. Nakon što se ukazao Pavlu na putu za Damask, Isus Krist
zapovjedio je apostolu da pođe k Ananiji. Upravo će Ananija reći Pavlu ono što
Gospodin želi od njega. Premda je Isus mogao izravno saopćiti Pavlu ono što od
njega traži, htio se okoristiti Ananijinom pomoći kako bi apostolu pomogao
otkriti njegov poziv (usp. Dj 22, 10-15).
U razlučivanju Božjeg plana s tobom, neizostavno je posredovanje Crkve. Otkriti tvoj poziv
nije lako, ali nije nemoguće. Ako iskreno tražiš Božju volju, i ostvariš korake
koje ti predlažem, vjerujem da ćeš je moći shvatiti. Bog na mnogo načina
objavljuje način na koji želi da surađuješ u uspostavi njegova Kraljevstva.
Njemu je, naime, prvom stalo da otkriješ i ostvariš svoj poziv. Zbog toga moli,
razgovaraj sa svojim duhovnim vođom, promatraj, informiraj se, razmišljaj,
odluči se i djeluj.
Koraci
su završeni, hod prema cilju postaje sve kraći. Predstoji još samo napor koji
treba poduzeti da bi se prispjelo na sam vrh, praćen velikom radošću jer se
vidi mnogo širi, dublji i veći obzor. Tvoj se život susreće s Božjom
apsolutnošću i ostaješ zapanjen i u čudu. Ogledamo se u njegovoj istini, u
njegovoj dobroti, u njegovoj ljubavi: put, istina i život. U tome hodu, u tome
usponu, shvatit ćeš da u rukama imaš štap, sigurni oslonac, vođu. Taj vođa je
za mene Marija: ona nas zagovara kod
Boga, prati, hrabri, podupire; ona je sigurna, divna prijateljica, bez ikakve
ljage. Svaki hod, svaki projekt, svaki zahtjev kojeg povjeravamo njoj sigurno
možemo postići. Ona nas prati prema “sigurnoj luci”; nikada nas neće razočarati, nikada ne očajava, nikada ne
izdaje. Osjeti njezinu prisutnost, osjeti njezinu veliku iskrenu ljubav. Gospa
od Guadalupe, prilikom svoga ukazanja blaženom Juan Diegu, izrekla je ove
riječi; ponavljaj ih često u svome srcu:
“Slušaj, sine moj, usadi to u svoje srce.
Nisam li možda ovdje ja, koja sam tvoja Majka?
Nisi li možda pod mojom zaštitom?
Nisam li možda ja izvor tvoje radosti? Ništa te
ne smije žalostiti i uznemiravati”.
Kontakt:
Fra Juro Šimić OFMCap
E-mail: frajurofmcap@gmail.com
Nema komentara:
Objavi komentar