Molitva Blaženoj Djevici Mariji za posvećene osobe

Marijo, sliko Crkve, Zaručnice bez bora i mrlja, koja nasljedujući tebe "čuva vjeru djevičanski netaknutom, nadu čvrstom, ljubav iskrenom", podupri posvećene osobe u njihovoj težnji za vječnim i jedinim Blaženstvom.

Tebi ih, Djevice od Pohoda, povjeravamo, da znadu hitjeti ususret ljudskim potrebama, da bi donijeli pomoć, ali nadasve da bi donijeli Isusa.

Pouči ih da proglašavaju čudesne stvari koje Gospodin izvodi u svijetu, kako bi svi narodi veličali njegovo ime. Podupri ih u njihovom djelu u korist siromašnih, gladnih, beznadnih, posljednjih i svih onih koji iskrenim srcem traže tvoga Sina.

Tebi, Majko, koja želiš duhovnu i apostolsku obnovu svojih sinova i kćeri u odgovoru ljubavi i potpunog posvećenja Kristu, upravljamo s pouzdanjem svoju molitvu.

Ti koja si vršila Očevu volju, spremna u poslušnosti, hrabra u siromaštvu, gostoljubiva u plodnom djevičanstvu, izmoli kod svog božanskog Sina da oni, koji su primili dar da ga nasljeduju u posvećenom životu, znadu to svjedočiti s preobraženom egzistencijom, idući radosno, sa svom ostalom braćom i sestrama, prema nebeskoj domovini i svijetu koji ne poznaje zalaza.

To te molimo, da u svima i u svemu bude proslavljen, blagoslovljen i ljubljen Vrhovni Gospodin svih stvari koji je Otac, Sin i Duh Sveti. Amen.

Smjernice za pastoral zvanja

Dokumenat "Nova zvanja za novu Europu" govori nam o tome kakav bi trebao biti današnji pastoral zvanja.

1. Pastoral zvanja ne smije biti puka posljedica nedostatnog broja svećenika, već treba biti "čvrst i dosljedan iskaz materinstva Crkve. Budući da je Crkva zajednica pozvanih ona rađa i zvanjima".

2. Promidžba zvanja ne smije se odnositi samo na duhovna zvanja već na sve pozive. U Gospodinovoj Crkvi se zajedno raste ili nitko ne raste! Drugim riječima, ako bude dobrih roditelja (obitelji) bit će i dobrih svećenika i/ili redovnika.

3. Pastoral zvanja ne smije biti motiviran grčevitim strahom da ćemo ostati bez svećenika, već kršćanskom nadom.

4. Animiranje zvanja ne smije biti nesigurno i bojažljivo, već se temelji na sigurnosti da u svakoj osobi "postoji izvorni Božji dar koji očekuje da bude otkriven".

5. Cilj pastorala zvanja nije novačenje za duhovna zvanja već služenje osobi da bi znala prepoznati Božji naum o svome životu za izgradnju Crkve i u tome naumu prepoznati i ostvariti svoju vlastitu slobodu.

6. Kriza zvanja se ne može riješiti zaobilazeći je, tj. "uvozeći zvanja". Pastoral zvanja se temelji na sigurnosti da Gospodin nastavlja pozivati u svakoj crkvi i na svakome mjestu.

7. Animacija zvanja treba sve više postati zborno djelovanje cjelokupne zajednice (župe, biskupije, redovničke zajednice..) i svakoga svećenika, redovnika i redovnice ili vjernika laika. Svi smo pozvani i obzirom na duhovna zvanja svi smo odgovorni.

Ipak - nešto se može

Briga za duhovna zvanja, svećenička i/ili redovnička, temeljna je zadaća Crkve te kao kvasac mora prožeti sva pastoralna nastojanja. Ona je svojina svakog vjernika svih generacija jer nikome ne smije biti svejedno hoće li naraštaj iza nas raste s vjerom ili bez nje.
Iako se, u posljednje vrijeme, u nekim sredinama čini da se po tom pitanju ništa ne može učiniti - ipak - nešto se može učiniti.

Ako ništa drugo, može se:

Moliti
1. za one koji su se već osobno odazvali u duhovni poziv kao i za one koji se još odlučuju
2. molitvom možemo podržavati svećenike i redovnike te s njima molitvom biti trajno povezani.
3. mogu se organizirati molitveni dani za duhovna zvanja.

Odgajati
1. može se u mladima razvijati opće, ljudske i kršćanske kreposti i ljubav spram duhovnog poziva.
2. može se ukazivati na svete i uzvišene ciljeve za koje je vrijedno žrtvovati i svoj život.
3. može se ukazivati na uzore zaslužnih i svetih muževa i žena, utemeljitelje redovničkih zajednica, odn. na izvore kržćanskog života.

Informirati
1. mlade se danas može informira o svemu, pa tako posebno i o duhovnih zvanjima, o njegovoj ljepoti, duhovnoj koristi i potrebi.
2. može se zainteresirane povezivati sa sjemenišnim i samostanskim načinima života. Informirati ih o tomem, ali im i kroz nekoliko dana omogućiti boravak u jednoj takvoj zajednici.
3. može se.... još puno toga. Samo nam treba više evanđeoske dosjetljivosti.

Danas prihvatiti duhovno zvanje, znači, više možda nego prije, jednu hrabrost. Međutim, ne smijemo jedno zaboraviti: ako je duhovno zvanje s ljudske strane hrabrost i odvažnost, s Božje strane je ono milost. A samo milost čovjeka obogaćuje i usrećuje.

Šimun, zvani Petar

Na obali Galilejskog jezera
prvi put ugledah Isusa,
svog Gospodine i Učitelja.
Sa mnom bijaše brat mi Andrija;
bacili smo mrežu u vodu.

Valovi se visoko propinjahu, pa ulovismo
vrlo malo ribe. I bijaše nam teško pri srcu.
Odjednom se kraj nas zateče Isus,
kao da je upravo tada primio lik,
jer Ga nismo vidjeli da dolazi.

Zovne nas po imenu obojicu i prozbori:
"Pođite za mnom, povest ću vas
do jedne uvale bogate ribom."

I kad mu pogledah u lice, mreža mi ispadne iz ruke,
jer neki plam u meni buknu i ja Ga prepoznah.
A moj brat Andrija progovori i reče:
"Mi znamo sve uvale na ovim obalama,
a znamo i to da za vjetrovita dana poput ovoga,
ribe traže dubinu koju ne dosežu naše mreže."

A Isus odgovori: "Pođite za mnom na obale
jednog većeg mora.
Učinit ću vas ribarima ljudi.
I mreža vam nikad neće biti prazna."
I mi napustismo svoj brodić i svoju mrežu i pođosmo za njim.

Mene je privukla neka sila, nevidljiva,
što koračaše uz Njegovu osobu.
…Tako upoznah svoga Gospodina i Učitelja.
Pa premda to bijaše prije mnogo godina,
još mi se čini kao da se zbilo tek danas.

H. Džubran

Molitva za vlastito zvanje

Bože Oče,
Stvoritelju i Gospodaru neba i zemlje!

Ti si svemu što postoji dao da jest,
svako si biće pozvao u život
i svakom si duhu dao da Te spozna
i da te ljubi.

I danas čovjeka zoveš na suradnju
kako bi stvorenim svijetom zavladao
i usavršio ga.

Nastavi i sada,
snagom svojega Svetoga Duha,
rasvjetljivati moje srce
i moj razum da bih shvatio
što želiš od mene.

Daj mi milost da surađujem
s darovima koje si mi dao
za obnovu Crkve
i na korist svim ljudima.
Pomozi mi da na obilje Tvojih darova
uzvratim velikodušnošću suradnje.

Gospodine, bakljo ljubavi,
udijeli mi žar svoga Duha
kako bih sve zanose svojega života
mogao s radošću posvetiti Tvojoj službi.

Učini me zauvijek svjedokom
svoje blage Očinske ljubavi.
Upravljaj moja djela
po svojoj svetoj volji.

Važnost i aktualnost molitve za Duhovna zvanja

Znamo da Krist nije molio samo za apostole i odgajao ih za njihovo poslanje, već nastavlja uvijek nadahnjivati i pomagati ostvarenje novih zvanja koja u Crkvi trebaju. Uskrsli Krist nastavlja štititi i pomagati svoju Crkvu. On je sam od nas tražio da molimo za duhovna zvanja i po apostolima je poučio Crkvu da se brine za službenike Evanđelja. Poziv na molitvu i akciju dolazi od Boga Oca koji jest i koji ostaje jedini «gospodar žetve». U mjeri u kojoj ćemo biti sjedinjeni s Kristom i sudjelovati u njegovu životu, osjetit ćemo se potaknuti na djelovanje uvijek u dvostrukom pravcu: a) s jedne strane molit ćemo da Bog pobudi u svojoj Crkvi brojna i sveta zvanja; b) s druge strane poslužit ćemo se svim silama da ostvarimo cilj buđenja, sazrijevanja i ostvarivanja novih zvanja u Crkvi.
To čineći poslušat ćemo ne samo Kristovu zapovijed već i unutarnji zahtjev koji izvire iz sjedinjenja s Kristom. Ljubav Kristova potiče nas da želimo nastaviti njegovo djelo spasenja. Nastojmo svojim vjerskim žarom uvijek priskrbiti Crkvi molitvom i djelovanjem radnike potrebne da se očituje i saopći Božja ljubav prema ljudima.

C. A. Bernard

Misli pape Benedikta XVI. o svećeničkom pozivu

Svećeništvo je služenje Bogu i ljudima putem križa i ljubavi, a ne sredstvo za postizanje karijere. Svećenik je intimni Božji prijatelj i stručnjak za ljude. On je čovjek koji svojim ponašanjem odražava sliku onoga koji ga je posvetio iz visina i koji poput Njega prati svakoga od nas sve do naših pustinja i naše zbunjenosti; te koji zna uzeti na svoja ramena izgubljenu ovcu i ponijeti ju kući.

Papa upozorava i na krivo poimanje svećeništva, a kojim se želi postići crkvena karijera. "Može se vidjeti i predodžba karijerizma, pokušaja dostizanja 'na visoko', i zauzimanja položaja putem Crkve; odnosno - poslužiti se, a ne služiti. To je slika čovjeka koji putem svećeništva želi postati važna ličnost; kojemu je cilj vlastito uzdizanje, a ne ponizno služenje Isusu Kristu".

Svećenik kao pastir poznaje ljude, prati ih, posjećuje ih, otvoren je za njihova pitanja i potrebe. Svećenik stoga ne može govoriti samo u svoje ime, već iz njega treba odjekivati Očev glas. Osim toga, svećenik treba služiti jedinstvu, jer sudbina čovječanstva je, prema Bogu, postati samo jedno stado s jednim pastirom.

Svećenik, pastir duša, treba se prije svega brinuti za one koji vjeruju i žive s Crkvom. Ipak, svećenik treba također uvijek ponovno, kako kaže Gospodin, izići na ulice kako bi Božji poziv na gozbu donio i onima koji do sada još nisu ništa čuli, ili u nutrini nisu bili dotaknuti. Služenje jedinstvu oblikuje se i u zalaganju za unutarnje jedinstvo Crkve kako bi ona, uz sve različitosti i ograničenja, bila znak nazočnosti Boga u svijetu, koji jedini može stvoriti takvo jedinstvo.