utorak, 30. studenoga 2010.

Redovnici/ce, budite živo Evanđelje

Budite “živo Evanđelje”, svjedočite ljepotu vjere, kako biste svijetu naviještali “nepoznatoga” Boga – poziv je koji je papa Benedikt XVI. uputio poglavarima muških i ženskih redovničkih zajednica, s kojima se u petak, 26. studenog 2010., susreo u Vatikanu u prigodi skupštine Unije viših redovničkih poglavara.
 
Govoreći onima koji su odlučili živjeti vjeru na radikalan način, odričući se svega kako bi slijedili Isusa, Papa je svoje misli posebno upravio redovnicima koji trpe, i svoj život stavljaju u opasnost radi svjedočenja Evanđelja, te izrazio zahvalnost kongregacijama za njihovo zalaganje na odgojnom i socijalnom području, kao i za njihovu blizinu najsiromašnijima. To svjedočanstvo polazi od traženja, prije svega, Boga, odnosno najbitnijega. Prijeđite sa sporednih stvari na one bitne, na ono što je uistinu važno. Tražite konačno, tražite Boga, zadržite pogled upravljen prema Njemu.
Kao i prvi monasi, njegujte eshatološko usmjerenje: tražite iza privremenoga ono što ostaje, što ne prolazi… Budite uvijek zaneseni tražitelji i svjedoci Boga! – istaknuo je Sveti Otac. Duboka obnova posvećenog života polazi od središnjeg položaja Božje Riječi, poslušane i primijenjene – rekao je nadalje Papa. Svakodnevno življeno Evanđelje daje draž i ljepotu posvećenom životu i prikazuje vas pred svijetom kao pouzdanu mogućnost. Današnjem je društvu to potrebno, a Crkva to od vas očekuje: da budete živo Evanđelje – napomenuo je Sveti Otac, a prenosi Radio Vatikan.


Govoreći potom o bratstvu, drugom bitnom vidiku posvećenog života, Papa je istaknuo da je ono vrlo važan proročki čimbenik u kontekstu društva koje je vrlo individualističko. Potom je spomenuo teškoće koje donosi život u zajednici, te pozvao na traženje putova za podupiranje zajedništva, odnosno topline i istine u uzajamnim odnosima. Ali, za raspoznavanje onoga što dolazi od Gospodina i onoga što mu je protivno, potrebno je stalno i ozbiljno rasuđivanje – primijetio je Papa. Bez rasuđivanja, popraćenoga molitvom i razmatranjem, posvećeni bi se život mogao prilagoditi mjerilima ovoga svijeta: individualizmu, konsumizmu, materijalizmu; mjerilima koja smanjuju bratstvo i čine to da posvećeni život gubi draž i odlučnost.
Osvrnuvši se potom na pad broja redovničkih zvanja, posebno u Europi, Sveti je Otac napomenuo da je poslanje dio samog identiteta života posvećenih osoba, koje su pozvane donijeti Evanđelje svima, bez granica. Idite stoga, te u stvaralačkoj vjernosti učinite svojim izazov nove evangelizacije. Obnovite svoju nazočnost u današnjim areopazima, da biste, kao što je učinio sveti Pavao u Ateni, naviještali “nepoznatog” Boga – rekao je na kraju Sveti Otac.


http://www.radiovaticana.org/

subota, 13. studenoga 2010.

Neobična inicijativa u Švicarskoj

Kapucini oglasom traže nove članove


«Traže se neoženjeni bankari, trgovci, teolozi, novinari, komunikolozi u dobi od 22 do 35 godina starosti» - dio je oglasa za nezaposlene koji su u Švicarskoj objavili, ni manje ni više, nego franjevci - kapucini, s ciljem 'spašavanja' svoga Reda koji u toj zemlji broji sve manje članova.
U Švicarskoj, nekoć cvatućoj i najvećoj provinciji Reda, danas još djeluje oko dvjesto kapucina koji imaju prosječno 70 godina, a braća se nadaju da će ovom inicijativom (oglasom) privući od 10 do 20 zainteresiranih mladića. Kapucinski red se u posljednjih deset godina u Švicarskoj smanjio za 50 posto. Zbog toga su morali zatvoriti dva svoja samostana, a treći, onaj u Appenzellu, planiraju napustiti tijekom sljedeće (2011.) godine.

Zainteresiranima se u oglasu ne nudi plaća, već duhovnost, molitva i kontemplacija. Od zainteresiranih se traži da su neovisni, ali ipak sposobni za život u zajednici, da su radoznali i da imaju inicijativa. Oglas je objavljen na njihovoj web stranici http://www.kapuziner.ch/.
Osim ovoga braća kapucini u Švicarskoj nude i mogućnost življenja u samostanu na određeno vrijeme, točnije od tri do najviše šest godina.

Fra Damian Keller OFMCap, zadužen za pastoral zvanja Švicarske kapucinske provincije kaže kako je ovaj oglas već obišao svijet i da se već javljaju mladići zainteresirani za kapucine.
Postoji i mogućnost da časna braća nakon novicijata rade i dalje u nekom izučenom svjetovnom zvanju, a da opet normalno žive i mole u samostanu te na taj način bolje služe Bogu i braći ljudima po uzoru na sv. Oca Franju.

četvrtak, 7. listopada 2010.

Dobra knjiga - najbolji čovjekov prijatelj


U povodu obilježavanja 400. objetnice dolaska franjevaca kapucina u Hrvatsku (1610.-2010.) izdavačka kuća Kršćanska sadašnjost, u suradnji s Hrvatskom kapucinskom provincijom sv. Leopolda Bogdana Mandića, na blagdan sv. Oca Franje Asiškog, objavila je knjigu o povijesti Kapucinskog reda pod naslovom: „Kapucini. Povijest jedne franjevačke obitelji" od talijanskog kapucina i povjesničara fra Mariana D'Alatrija.

Kroz IV. poglavlja knjiga predstavlja sažet, ali ujedno precizan pregled gotovo pet stoljeća kapucinske povijesti i sažeto dokumentiran doprinos Kapucinskog reda Crkvi i suvremenom društvu.
Pri pisanju knjige dobiva se dojam kao da je autor osobito pazio na to da ne izostavi male i naoko beznačajne sitnice, koje od prve do zadnje stranice prožimaju ovo djelo, a koje na privlačan i jednostavan način sažimlje višestoljetnu povijest kapucinske franjevačke obitelji. Ipak u knjizi nisu izostavljeni ni njezini najbolji, najsvjetliji i najsvetiji članovi. Slobodno možemo reći da je "dostojno i pravedno" da budu spomenuti i jedni i drugi, jer su svi oni, i veliki i mali, ipak svaki na svoj način svojim životom preporađali Crkvu i Red i davali im novo i ljepše, evanđeosko, lice.

Ta svjedočanstva malenosti, veličina, i svetosti pratila su događanja u Redu kroz mnoga stoljeća, tako da je lik franjevca kapucina, poniznog brata koji je dijelio život s običnim ljudima, postao blizak i kroz literaturu i kinematografiju (usp. A. Manzzoni, Zaručnici). U našim danima kapucini su prihvatili poziv Drugoga vatikanskog koncila da obnove vlastite konstitucije i otvore se novim obzorima poslanja i apostolata.

Osim mnogih povijesnih podataka, ova knjiga se odlikuje i lijepim stilom i izričajem, što je i jedna od bitnih pretpostavki za vrijednost nekoga djela i njegovo čitanje i popularnost. Bez tih kvaliteta rijetko će neka knjiga biti čitana!

Ovo vrijedno djelo preporučujemo svima, a na poseban način mladima i onima koji se zanimaju za franjevaštvo, duhovni i/ili redovnički poziv, ali i svim zaljubljenicima u dobru knjigu!
Stoga, ako ovo vrijedno djelo iz povijesti franjevaštva želite imati u svojim rukama i bibliotekama, slobodno nas možete kontaktirati, a nam će biti zadovoljstvo knjigu Vam dostaviti na kućnu adresu (pri tome sve činimo gratis - besplatno, odnosno Bogu na slavu!).

Fra Juro Šimić OFMCap
sv. Leopolda Mandića 41
10040 Zagreb - Dubrava
ILI:
e-mail: juro.posavljak@inet.hr

Slika na naslovoj stranici:
Bruno BULIĆ, Kapucini u službi bolesnih, Kapucinski samostan Osijek

Poštovani čitatelju!
Neka Te blagoslovi Gospodin i neka te čuva!
Neka te licem svojim obasja!
Milostiv neka Ti bude!
Neka pogled svoj Gospodin svrne na te
i mir Ti udijeli!

ponedjeljak, 4. listopada 2010.

"Molite Gospodara žetve da pošalje radnike!"

"Molite Gospodara žetve da pošalje radnike!" To znači: Žetva je tu, ali Bog se želi poslužiti ljudima da se ona unese. Bog treba ljude. Treba takve koji će reći: Da, spreman sam postati žetveni radnik, spreman sam pomoći da ta žetva, koja dozrijeva u ljudima, stvarno može ući u žitnice vječnosti i postati Božja vječna zajednica radosti i ljubavi.

"Molite Gospodara žetve!" To kaže i ovo: Zvanja ne možemo jednostavno "praviti", ona moraju doći od Boga. Ne možemo, kao možda u drugim zvanjima, ciljanim menadžmentom, odgovarajućim strategijama, tako reći jednostavno regrutirati ljude. Zvanje mora uvijek naći put od Božjega srca do čovjekova srca. Pa ipak: upravo da bi ono moglo stići u ljudsko srce, potrebna je i naša suradnja.

Moliti Gospodara žetve za to, to prije svega znači moliti (se Bogu) za to, protresti njegovo Božansko Srce i reći: "Ipak, učini! Probudi ljude! Zapali u njima oduševljenje za Evanđelje i radost zbog Evanđelja. Učini da spoznaju da je ono blago iznad svih blaga i da onaj tko ga otrije mora ga dalje davati!"

Mi protresamo Božje Srce. Ali moliti Boga ne događa se upravo samo u molitvenim riječima, nego prije svega i u tome da riječ postaje djelo te tako iz našeg molećeg srca u druga srca preskače iskra radosti zbog Boga, radosti zbog Evanđelja, spremnosti reći "da".
Kao moleći ljudi, kao oni koji su ispunjeni njegovim svjetlom, dolazimo drugima, uvlačimo ih u svoju molitvu te tako i u nazočnosti Boga koji onda čini svoje.
U tom smislu želimo uvijek iznova moliti Gospodara žetve, protresti njegovo Srce a s njim u svojoj molitvi dotaknuti i srca ljudi da Bog po svojoj volji u njima može učiniti da dozrije "da", spremnost; a onda postojanost da kroz sve te zbrke vremena, kroz žegu dana, a i kroz tamu noći, vjerno ostanu u njegovoj službi i od njega uvijek iznova spoznaju - makar je to mučno - da je ta muka lijepa, da je korisna, jer pomaže doći do onog pravog, naime, da ljudi prime ono na čemu će graditi: Božje svjetlo i Božju ljubav.

                                                                                  Papa Benedikt XVI.
             *susret sa svećenicima i đakonima u Freisingu, 14. rujna 2006.

nedjelja, 26. rujna 2010.

Što napraviti ako poznam nekoga tko osjeća duhovni poziv, a protive mu se njegovi najbliži?


Često puta roditelji, i s najboljim namjerama, ne dopuštaju svome djetetu da ode u samostan. Kao prvo, dobro se je moliti za tu osobu da joj Bog otvori put da se može odazvati. Nije loše niti porazgovarati s roditeljima, i obrazložiti im značenje odabira drugačijega stila života njihova djeteta, od onoga koji bi oni htjeli. Koji puta važno je savjetovati osobu koja osjeća poziv da bude strpljiva dok se situacija ne smiri, jer ako Bog zove i ako se želimo odazvati, Bog će naći načina da "otvori" vrata za posvećeni život.
U svakom slučaju, na koncu svatko mora sam živjeti svoje životne odabire, bilo nesretan u prilagođavanju očekivanjima svoje okoline, bilo sretan u poslušnosti vlastitoj savjesti, nastojeći u ljubavi zadržati one preko kojih nam je Bog očitovao svoju ljubav.

srijeda, 8. rujna 2010.

Braća kapucini u riječi i slici

Poštovani čitatelju!

Upravo je ovih dana iz tiska izašla nova, promotivna, knjiga (u riječi i slici) o životu i radu braće kapucina kako nekoć tako i danas, u svijetu i kod nas u Hrvatskoj (ove godine kapucini obilježavaju 400. obljetnicu od dolaska u Hrvatsku (Rijeka 1610.).
Na oko 100-ak stranica čitateljima nastojimo u temeljnim crtama prikazati život sv. Franje i franjevački pokret (I. poglavlje), nastanak i razvoj Kapucinskog reda (II. poglavlje), njegove svece i blaženike (III. poglalvje); dolazak i djelovanje kapucina u Hrvatskoj sve do danas (IV. poglavlje). O primanju u našu zajedncu, odnosno o tzv. redovničkoj formaciji, a koja obuhvaća sjemenište, postulaturu, novicijat i ponovicijat, progovaramo u V. poglavlju. O tome tko su i s čime se sve bave tzv. redovnička braća (braća laici ili pomoćnici) moguće je također pročitati i saznati u V. poglavlju.
Ova knjižica nema svamo svrhu pukog informiranja i nabrajanja određenih povijesnih činjenica, nego svojim sadržajem želi čitatelja potaknuti i na osobno razmišljanje i molitvu. Zato knjiga sadrži i mnoštvo lijepih i kratkih franjevačkih, ali i nekih općekršćanskih molitava (VI. poglavlje).


Knjiga je ponajpije namijenjena mladima, odnosno onima koji u svome srcu osjećaju poziv u svećeništvo i/ili redovništvo, odnosno na franjevaštvo.
No, isto tako knjigu preporučamo i široj čitalačkoj publici!


Jedan mudar čovjek reče da je knjiga čovjekov najbolji prijatelj! Stoga Vam, kao dobroga prijatelja, ovu knjigu preporučujemo na čitanje.

Napomena: knjigu darujemo besplatno (tj. gratis)!                
- Za nadudžbu kontaktirati priređivača:

Fra Juro Šimić
promotor zvanja
Sv. L. Mandića 41
10040 Zagreb (Dubrava)
ILI:

Svevišnji, slavni Bože,
prosvijetli tamu moga srca
i podaj mi ispravnu vjeru,
sigurno ufanje i savršenu ljubav,
smisao i spoznaju, o Gospodine,
da izvršim tvoju svetu i istinsku volju.

Sv. Franjo Asiški (Spisi, 452).

ponedjeljak, 6. rujna 2010.

Koje je moje stajalište prema svećenicima?

Nedavno je mons. Jose Ignacio Munilla, biskup Palencije u Španjolskoj, predložio vjernicima test o „vrjednovanju svećeništva“. Svrha je testa da vrjednuje svoje mišljenje i prosudbu o svećenicima. Iako je nedavno završila svećenička godina, svećenici i dalje žive i rade. Postavimo si svi iskreno pitanje: cijelimo li to duhovno zvanje, volimo li ga, volimo li svoje svećenike, molimo li se za njih… Da bismo odgovorili na ta ili slična pitanja, „s dozom humora“ i ne isključujući određenu dubinu, biskup nam predlaže ovo samovrjednovanje.
Od triju ponuđenih rješenja (odgovora) zaokruži ono koje najviše odgovara tvome odnosu prema svećeniku i svećeništvu:

1. Jesi li se nedavno molio za svojega župnika, svoga biskupa ili za papu?

a) Ne znam ni njihova imena.

b) Na sv. misi se općenito moli za njih i ja se pridružujem toj molitvi.

c) Svaki dan se za njih molim u svojoj osobnoj molitvi.

2. Jesi li se ispovjedio kod nekog svećenika s povjerenjem da ti može pomoći u tvojim problemima?

a) Svatko treba sam svoje probleme rješavati.

b) Dvojica su pametnija nego jedan. Uvijek je dobro poslušati i primiti savjete onoga koji nam može pomoći.

c) Najbolja pomoć koju sam primio od svećenika bila je kada je svoje savjete rekao pri Božjemu opraštanju grijeha u sakramentu sv. ispovijedi.

3. Kad čuješ komentare svojih prijatelja koji se antiklerički (protusvećenički) raspoloženi…

a) Pridružujem im se da ne budem izoliran i da mi ne bude neugodno.

b) Pravim se gluhim i kao da nisam ništa čuo.

c) Kažem ono što mislim svjedočeći tako svoju vjeru.

4. U svećeniku vidim…

a) „Ostatak“ prošlosti.

b) „Profesionalca“ religije.

c) Božjega službenika, „drugoga Krista“ među nama.

5. Koliko si puta k sebi pozvao župnika?

a) Župnika se zove samo kad je netko preminuo.

b) Kad je baka s nama, on joj obično donosi sv. pričest.

c) Više puta… Bio sam ushićen kad je za stolom pripovijedao o povijesti svojega zvanja.

6. Kad slušaš svećenika prigodom propovijedi…

a) Slušam ga kao govornika.

b) Slušam ga ako me zanima ono što propovijeda.

c) Gledam u njemu instrument po kojemu mi Bog govori.

7. Kada se kupi milostinja za sjemenište…

a) „Župnici“ uvijek nešto traže.

b) Toliko se od nas traži! Još jedna stvar više!

c) Dragovoljno surađujem, jer mislim da nijedan poziv ne bi trebao biti spriječen nedostatkom novčanih sredstava.

8. Kad vidim staroga svećenika u crkvi ili na ulici…

a) Pomislim da Crkva nestaje.

b) Važno mi je da misu brzo rekne.

c) Zahvaljujem Bogu za njegovu vjernost i za sve dobro koje je učinio.

9. Kad vidim mladog svećenika za oltarom…

a) na oprezu sam zbog njegova neiskustva. Što mi on može reći?

b) promatram ga kritički što će učiniti i to „bilježim“.

c) zahvaljujem Bogu za njegov poziv i živo ga Bogu preporučujem.

10. Kako bi reagirao kad bi tvoj sin nagovijestio da želi biti svećenik?

a) Pitao bih ga nije li poludio i podsjetio ga da naša obitelj ima ime na koje treba misliti.

b) Tražio bih od njega da dobro razmisli i da najprije započne sveučilišnu karijeru.

c) Osjetio bih jednu od najvećih radosti u svojem životu i potpuno bih ga podržao.

11. Jesi li kada razmišljao o tome da bi podupro neko dijete, adolescenta ili mladića da postane svećenik?

a) Ne želim se u to miješati. Svakomu njegov život!

b) Mislim da su svi pozivi poželjni, čak i oni koji su drukčiji od naših.

c) Da, imam već nekoga konkretnog u glavi i molim za njega… Jednoga ću mu dana to diskretno reći.

12. Što misliš o riječima sv. arškog župnika: „Svećeništvo je ljubav Srca Isusova“?

a) Izgledaju mi kao puka duhovnost, bez tijela.

b) Mislim da se izraz može primijeniti samo na svetog župnika.

c) Mislim da je izraz točan, premda „nose to blago u glinenim posudama“ (2 Kor 4, 7).

* * * * *
Ako je slovo „a“ najprisutnije u tvojim odgovorima…, iznenađen sam da si vrjednovanje uopće držao u rukama i da si ga do kraja riješio. No, zahvaljujem Bogu da je tomu tako i mogu ti kao svećenik reći da te Bog ludo voli i da očekuje tvoj odgovor u ljubavi.

Ako si najčešće zaokružio slovo „b“, onda ti mogu reći da se ne koristiš dovoljno blagom koje ti Bog nudi preko svećenika.

No, ako si slovo „c“ zaokružio najviše puta, preporučujem ti da se ne prestaješ moliti Bogu za posvećenje svećenika i za povećanje svećeničkih zvanja, jer sam potpuno siguran da će te Bog uslišiti.