U Vatikanu je 30. listopada o. g. predstavljen dokument Kongregacije za katolički odgoj (sjemeništa i sveučilišne ustanove) "Smjernice za primjenu psihološke struke u primanju i formaciji kandidata za svećeništvo".
Dokument, kako je rečeno na predstavljanju, ne kani rješavati teorijska pitanja koja se tiču odnosa između psihologije, teologije i duhovnosti, niti se upuštati u područje različitih psiholoških škola, već samo želi pružiti neke praktične smjernice. Dokument u prvom redu podsjeća na sadašnji društveni i kulturni kontekst koji, u manjoj ili većoj mjeri, utječe na mentalitet kandidata koji se prijavljuju za sjemenište a koji, u određeni slučajevima, može stvarati teškoće i u bitnome uvjetovati sposobnosti osobe da krene putem svećeničke formacije. Na njima se, precizira se u dokumentu, odražava mentalitet koji karakterizira konzumerizam, nestabilnost u obiteljskim i društvenim odnosima, moralni relativizam, pogrešna gledanja na spolnost, sužene mogućnosti, sustavno nijekanje vrijednosti. Sve to kao i određena iskustva stečena prije ulaska u sjemenište ostavlja traga na osobnosti kandidata, napose na njegovu afektivnu zrelost, i utječu na karakter osobe i rađaju dezorijentiranošću i nesigurnošću u vlastito zvanje. Ti se problemi mogu javiti ne samo prilikom ulaska u sjemenište već i neposredno prije svećeničkog ređenja.
Osim toga, svećenička formacija u svom integralnom obliku, osim duhovne dimenzije, obuhvaća također "općeljudsku" dimenziju koja je temelj čitave svećeničke formacije. Ona stoga ima za cilj oblikovati zrelu, odgovornu, dosljednu osobu koja ima vlast nad sobom. Dokument stoga ističe specifične elemente općeljudske izobrazbe u svećeničkoj formaciji. Ta dva vidika, duhovni i općeljudski, nisu razdvojeni već predstavljaju jednu cjelinu te dokument govori o djelatnoj integraciji ljudske i moralne dimenzije, u svjetlu duhovne dimenzije kojima se one otvaraju i u kojoj se upotpunjuju. Ti vidici stoga pokreću pitanje eventualne primjene psiholoških znanosti u primanju i formaciji svećeničkih kandidata u sjemeništa. One mogu biti od pomoći na samom početku toga puta u razlučivanju je li netko za sjemenište ili nije, a i kasnije, po završetku toga puta, pri odlučivanju hoće li se nekoga pripustiti svećeničkom ređenju ili ne, u čemu posljednju riječ ima biskup. Ipak, ističe dokument, utjecanje stručnjacima u psihološkim znanostima može biti pomoćno, odnosno korisno samo u nekim slučajevima kada je potrebno njihovo stručno mišljenje, dijagnoza ili eventualna terapija ili psihološka pomoć u razvoju ljudskih osobina koje iziskuje svećenička služba.
Pribjegavanje psihološkoj struci ne smije biti obvezatno niti redovito u pripuštanju i formaciji svećeničkih kandidata. Stoga psiholog ne može biti dio odgojiteljskog tima, ističe dokument. U dokumentu se također ističe temeljna uloga odgojitelja i nužnost njihove stručnosti na polju pedagogije zvanja kako bi, zahvaljujući dubokom poznavanju ljudske osobe i zahtjeva njezine formacija za svećenički red, mogli dokučiti stvarne motivacije kandidata, prepoznati eventualne prepreke u integraciji ljudske i kršćanske zrelosti kao i možebitne psihopatologije.
U duhovnoj formaciji posebnu ulogu imaju duhovni vođa i ispovjednik koji će pomoći svećeničkom kandidatu da postupno razvija moralne kreposti. Dokument također ističe i važnost Božje milosti u formaciji kandidata za svećeništvo, jer, kako se ističe, ciljeve formacije može se postići samo svakodnevnim odgovorom kandidata na djelovanje milosti u njemu. Dokument štoviše govori o pouzdanju u nezamjenjivu pomoć milosti.
U predstavljanju su sudjelovali pročelnik Kongregacije za katolički odgoj kardinal Zenon Grocholewski, tajnik Kongregacije mons. Jean-Louis Brugues i savjetnik u Kongregaciji don Carlo Bresciani, psiholog.
Nema komentara:
Objavi komentar