Zapreke za svećenički i redovnički poziv

"Neka se rede:
- samo oni koji, pošto se sve razmotri, prema razboritom sudu vlastita biskupa ili mjerodavnog višeg poglavara, imaju cjelovitu vjeru,
- koji vođeni ispravnom nakanom, imaju potrebno znanje,
- uživaju dobar glas,
- besprijekorna su ponašanja i prokušanih vrlina
- te imaju druge tjelesne i duševne osobine primjerene redu koji treba da prime", piše Zakonik crkvenog prava (CIC) u broju 1029.

Isti Zakonik u brojevima 1040 i 1041 nabraja da su "nepravilni za primanje redova:
- onaj koji boluje od bilo kojeg oblika ludila ili druge duševne bolesti zbog koje se prosuđuje, nakon savjetovanja sa stručnjacima, da je neprikladan za pravilno vršenje službe:
- onaj koji je počinio kažnjivo djelo otpada, krivovjerja ili raskola;
- onaj koji je pokušao sklopliti makar i samo svjetovnu ženidbu, bilo da je sam ženidbenom vezom ili svetim redom ili javnim doživotnim zavjetom čistoće spriječen sklopiti ženidbu, bilo da to pokušava sa ženom koja je u valjanoj ženidbi ili je vezana istim zavjetom;
- onaj koji je počinio hotimično ubojstvo ili obavljao pobačaj, ako je došlo do učinka, i svi koji su u tome djelomično surađivali;
- onaj koji je teško i namjerno osakatio samog sebe ili drugoga ili je pokušao sebi oduzeti život;
- onaj koji je izvršio čin reda pridržan onima koji su u redu episkopata ili prezbiterata".

U broju 1042 ističe se da su "jednostavno spriječeni za primanje redova:
- onaj koji je oženjen, osim ako je zakonito određen za trajni đakonat;
- onaj koji vrši službu ili upravu zabranjenu klericima;
- novokrštenik, osim ako je prema ordinarijevu sudu dovoljno prokušan".
Iz svega ovoga je jasno da svatko tko želi biti svećenik i/ili redovnik mora imati i sakramente kršćanske inicijacije: krštenje, pričest i potvrdu.