Svako je zvanje Božji dar čovjeku

Postoji mnogo koncilskih i postkoncilnih dokumenata koji govore o duhovnim zvanjima, o kršćanskom odgoju, odgoju uopće, apostolatu laika i obnovi redovništva koji pomažu stvaranju povoljnijih ozračja u duhovnim zvanjima. Današnji mladi su u veoma nezgodnom vremenu za izbor zvanja. Duh vremena u kojemu žive nije lagano opisati. Zasićeni su pluralizmom i etički dezorijentirani, a s psihološkog aspekta su usmjereni na iskustveno tako da žele sve isprobati. Osjećaju sve veću nesigurnost i sve manju jasnoću u svijetu što im proizvodi frustracije. Svećenički i/ili redovnički poziv jest duhovno zvanje, ali i liječničko i svako drugo zvanje je duhovno ako je u službi čovjeka. Profano zvanje je svako zvanje u svjetlu Božjega nauma. Teologija i kultura zvanja obuhvaćaju oba pojma i oba su kompatibilna. Svako zvanje, posebno duhovno, ima svoju gramatiku zvanja koja je sastavljena iz tri dijela: teologije zvanja, pastorala i pedagogije zvanja. Svako je zvanje dar Božji čovjeku pa Crkva mora skrbiti za sva zvanja, evanđeoskim duhom prožimati civilna zvanja i tako doprinositi razvoju kulture zvanja. U teologiji zvanja jasno je da Bog poziva, čovjek odgovara. Čovjek u dijalogu s Bogom otkriva svoj poziv i prepoznaje darovano mu zvanje kao što su ga prepoznali Abraham, Marija, Jeremija… U teologiji zvanja naglasak je stavljen na Kristološki aspekt u kojem je Isus skica čovjeka. U tom smislu čovjekovo zvanje je dar pojedincu, ali i poklon zajednici.

Teologija duhovnih zvanja

Svako duhovno zvanje je tajna Crkve (misterium), poslanje svijetu (missio) i sakrament Krista u jednom širem smislu riječi jer je duhovno zvanje pozvano svjedočiti Krista. Crkva je majka svih duhovnih zvanja, a Marija je uzor duhovnih zvanja po slobodnom izboru i vjerničkom odgovoru. Duhovno zvanje nema samo svrhu osobnog usavršavanja, nego poslanja drugima. Crkva je zajednica pozvanih i mora skrbiti o zvanjima jer je to njezina bit i prioritet. Pastoral zvanja uvijek polazi od općeg i ide prema osobnome, orijentiran na osobu i zajednicu, pastoral je stalna pozivnica i uključuje sve, i mlade i stare. Odgajatelj vodi prema otkrivanju identiteta, on inicira i podupire samospoznavanje. Odgoj se i sastoji u samoodgoju. Odgajatelji nisu jedini faktori odgoja jer u naše vrijeme postoje i drugi vanjski faktori koji utječu na čovjekov odgoj, npr. medijski procesi. Teološke smjernice su jasne jer o njima govore crkveni dokumenti, ali su praktični koraci često magloviti. Praktične korake učiniti pravima je umijeće. «Odgoj je umijeće nad umijećima i inicijacija budućeg života i zato trebamo svjesnije 'baciti svoje mreže' usprkos burama, ne da nekoga ulovimo za sebe, nego da ga se ulovi za njega, za njegovo vlastito ja, i vlastiti identitet».