Marija, Majka i uzor svećenika

Marija, Majka i uzor svećenika: o toj je temi 18. prosinca 2009. godine govorio kapucini i propovjednik papinskog doma fra Raniero Cantalamessa u trećoj i posljednjoj adventskoj homiliji pred Svetim Ocem i članovima Rimske kurije u kapeli „Redemptoris Mater“ u Vatikanu.

Fra R. Cantalamessa je govorio o povlaštenom odnosu između Marije i svećenikâ, pozvanih radosno živjeti i darivati vjeru u Krista. Kakvi su odnosi između Marijinog majčinstva i apostolskog svećeništva? Zapitao se otac Cantalamessa ističući veliku sličnost između Marije i svećenika: Marija je po Duhu Svetome začela Krista, i nakon toga ga je othranila, nosila u svome krilu i rodila ga u Betlehemu; svećenik, po Duhu Svetomu, pomazan i posvećen pri ređenju, također je pozvan ispuniti se Kristom da ga potom objelodani te naviještanjem riječi i dijeljenjem sakramenata porodi u dušama – ustvrdio je propovjednik.

Premda je ta sličnost na objektivnome, milosnome planu, rekao je da sličnost također postoji na subjektivnoj razini. Svećenik se „ne smije ograničiti da drugima prenosi Krista, naučenog iz knjiga, prije nego Krist postane dio njegova tijela i krvi: Osobni se doprinos, zajednički Mariji i svećeniku, sažima u vjeri. Marija je – piše sv. Augustin – po vjeri začela i rodila, svećenik također u svome srcu po vjeri nosi Krista i po vjeri ga naviješta drugima – istaknuo je otac Cantalamessa.

Govoreći o Marijinu pouzdanju u Boga, rekao je kako se Marija našla u apsolutnoj samoći. Komu je mogla reći ono što je znala, što se zbilo? Jedino se mogla povjeriti Bogu. A Marija, kao i svaka mlada djevojka u Izraelu, znala je dobro što je pisalo u Mojsijevu zakonu, u 22. poglavlju Ponovljenoga zakona, to jest da djevojku koja na dan vjenčanja nije djevica, treba izvesti na očev kućni prag da je kamenuju seljani. Bog od stvorenjâ nikada ne iznuđuje pristanak, sakrivajući im posljedice – kazao je otac Cantalamessa. To je očevidno u svim velikim Božjim pozivima kako se vidi iz Šimunova proroštva Mariji da će joj mač probosti dušu. Evo zašto je Marija za nas radosni uzor. Marija je rekla Bogu Amen – neka mi bude po riječi tvojoj, cjeloviti amen s punim značenjem koje ta riječ ima u Bibliji, do te mjere da Isus biva Amen: da Oče, jer se tako tebi svidjelo. Marija je zaista Bogu rekla cjeloviti 'da', tako da je mogla obuhvatiti volju čitavoga čovječanstva. U tom trenutku je predstavljala sve nas. Marijina vjera je dakle slobodan čin ljubavi i poslušnosti, jer Bog želi jedino slobodne čine, premda ih je potaknula Božja milost – ustvrdio je otac Cantalamessa.

Podsjećajući kako II. vatikanski sabor tvrdi da je veličina Marije u vjeri, rekao je da je ona hodala i rasla u vjeri. Svi dakle trebaju i mogu nasljedovati Mariju u vjeri, a na poseban način to treba činiti svećenik. Vjernici odmah primijete vjeruje li neki svećenik, ili pastir, vjeruje li u ono što govori i slavi. Tko od svećenika prije svega traži Boga, odmah to primijeti; tko od njega ne traži Boga, lako ga se može zavesti kao što i on može lako prevariti svećenika, povlađujući mu da je važan, izvrstan, moderan, dok je u stvarnosti mjed koji ječi i cimbal koji zveči – kazao je otac Cantalamessa.

Podsjećajući na dvije kratke Marijine riječi koje svećenik izogovara tijekom ređenja: „Evo me“ i „Amen“, otac Cantalamessa je istaknuo kako svećenik uvijek mora na umu imati te riječi. Duhovna obnova katoličkog svećenika, koju želi Sveti Otac, bit će razmjerna zanosu kojim svatko od nas, svećenici i biskupi, iznova radosno izgovaraju: 'Evo me!' i 'Da, želim to!', obnavljajući pomazanje primljeno u ređenju. Isus je došao na svijet govoreći: „Evo, dolazim, da činim, Bože, tvoju volju!' (Heb 10,7). Primamo ga, ovoga Božića, s istim riječima: 'Evo, dolazim, Gospodine Isuse, da vršim tvoju volju“ – zaključio je otac Cantalamessa, OFMCap.