Čovjek - Božji suradnik u stvaranju svijeta

Kad promatramo naš život, otkrivamo da čovjek nije samo bačen na ovu zemlju da na njoj životari, ili da se samo bori za preživljavanje, a još manje da pokušava stvarati materijalni raj na zemlji. Bog je stvorio čovjeka iz ljubavi, pozvao ga je u postojanje da s Bogom surađuje u njegovom stvarateljskom djelu. Svijet nije dovršen, svijet je u razvoju u nastajanju. Bog traži čovjekovu suradnju i to ne samo u preobrazbi ovoga vidljivog svijeta nego još više u izgradnji onoga nevidljivoga svijeta, Božjega Kraljevstva što je posljednji cilj našeg postojanja.

Stvarajući čovjeka, Bog želi biti njegov partner, suradnik. Svakom čovjeku samim činom stvaranja dan je poziv, zvanje i to je zvanje na ostvarenje ljubavi. Stvoreni smo iz Božje ljubavi kroz ljubav naših roditelja i pozvani smo da i mi surađujemo u ljubavi s Bogom ostvarujući naš život, naše životno zvanje i poziv. Ovo životno zvanje na ljubav ostvaruje se tijekom života na mnogo raznih načina.

Razlikovati dvije stvarnosti: životno zvanje ili poziv od profesije ili zanimanja

Treba najprije razlikovati dvije stvari i dva pojma: jedno je životno zvanje ili poziv, a drugo je zanimanje ili profesija. Životno zvanje ili poziv je jedinstveno za sve ljude: svi smo pozvani na zvanje ljubavi, da u svojoj okolini budemo ostvaritelji i širitelji ljubavi. To životno zvanje traje cijeli život, do groba. Ostvaruje se na dva načina: većina ljudi pozvana je da to životno zvanje ili poziv ostvari kroz obitelj, osnivajući obitelj i sudjelujući s Bogom u dovođenju novih ljudskih bića na svijet. Jedan manji broj pozvan je od Boga da taj poziv na ljubav ostvaruje na drugi način, tj. odričući se zemaljske obitelji i posvećujući svoju ljubav široj ljudskoj obitelji; to su svećenici, časne sestre, redovnici. Oni se odriču vlastitih obitelji da bi se svi posvetili velikoj Božjoj obitelji, da bi nju okupljali, njoj služili, dovodili ih do Boga, do Isusa Krista. To životno zvanje na ljubav ostvaruje se kroz razne profesije ili zanimanja a za što se spremamo tijekom školovanja i čime ćemo si zasluživati svoj svagdanji kruh. Zanimanje ili profesija jest u službi životnog zvanja ili poziva na ljubav i njemu je podređena. Najdulje traje do mirovine. Ali često se u životu mijenja. Poznata je stvar da prosječni Amerikanci (ali ne samo oni, i kod nas to već postaje praksa) nekoliko puta u životu promijene svoju profesiju. Tu promjenu redovito diktiraju ekonomski razlozi. I kod nas sve češće susrećemo ljude koji moraju promijeniti svoje zanimanje i ne rade ono što su studirali ili za što su se u mladosti pripremali.

Životno zvanje, tj. poziv na ljubav, i profesija, tj. zanimanje kojim si zaslužujem svakidašnji kruh, u uzajamnoj su međuovisnosti. Što čovjek ima bolju profesiju to će moći sigurno i lakše ostvarivati svoje životno zvanje ili poziv.

Zablude o "životnom uspjehu"

Stoga je za vrijeme mladosti veoma važno da se čovjek ozbiljno priprema za svoje i životno zvanje kao i za profesiju. Neposredna priprema za životno zvanje na ljubav jest upravo priprema za zanimanje. Drugim riječima, treba ozbiljno shvatiti svoje svakodnevne dužnosti učenja, škole što je ujedno i neposredni izraz Božje volje u životu mladog čovjeka. Vršeći sada savjesno svoje dužnosti kao učenik, student ili mladi radnik, lakše ću moći vršiti kasnije dužnosti u svojoj obitelji, na svome poslu, u društvenom životu.
"Čovjek u životu ništa ne postiže bez truda" kaže jedna izreka izvedena iz jedne latinske izreke napisane na vratima dvorca Ferde Livadića u Samoboru a glasi: Nihil sine labore vita dedit hominibus (Život čovjeku ništa ne pruža bez truda). Obmana mnogih mladih današnjice sastoji se u tome da na lagan i jeftin način, bez truda, kroz razne mućke i "snalaženja" pokušavaju doći do "uspjeha, do velike love" i slično. Sve su to međutim obmane i iluzije. Tko želi uspjeti u životu, treba se ipak dobro oznojiti, potruditi. Svi oni koji su to pokušavali drukčije, znamo kako su završili. Nedavni primjeri iz prošlosti: marksizam, socijalizam, komunizam propali su ne samo u svojim namjerama nego i kao sistemi i otišli su u ropotarnicu povijesti. I još se jednom na njima ostvarila velika istina da svaki onaj pojedinac ili skupina ili sistem koji pokušava graditi svijet bez Boga, gradi ga, ustvari, protiv čovjeka.

Obavljanje vlastitih dužnosti kod kuće - priprema za život

U pripremi za život važno je da mladi shvate kolika je vrijednost kad roditelji od njih traže da pomažu u obavljanju kućnih poslova. Ima roditelja koji nažalost nisu svjesni koliko škode svojoj djeci kad ih "štede" od kućnog posla, kad im sve daju na tanjuru. Takvi mladi redovito su razmaženi, bez radnih navika, teško se kasnije snalaze u životu a i u braku; a "razmaženost" i "poštede", koje završavaju u egoizmu, i te kako im se osvećuju u životu i kasnije u vlastitoj obitelji kad i ako je osnuju.

Ozbiljno shvatiti pripremu za životno zvanje i zanimanje

Život je dar Božji koji nam je Bog darovao i zato se za život treba ozbiljno pripremiti i ozbiljno ga živjeti. Život nije samo dar nego i talent koji nam Bog stavlja u ruke kako bismo s njime surađivali, a ne zakapali ga, tj. prepuštali se uživalačkom shvaćanju i načinu života koji gleda samo vlastiti interes. Kad se budemo pojavili pred Bogom, pitat će nas kako smo surađivali s njegovim talentima, koliko smo drugih talenata stekli. Blago nama ako budemo čuli Isusove riječi: Uđi slugo dobri i vjerni u radost Gospodara svoga!

 

Molitva za duhovna zvanja

Žarko te molimo, Gospodine,

udijeli "pastirima duša",

redovnicima i redovnicama,

misionarima

i drugim posvećenim osobama

dar nade, savjeta i razboritosti

u pozivanju drugih

na potpuno služenje Bogu i Crkvi.

Daj također sve većem

broju mladih

velikodušnost i hrabrost da ponude svoj život

i da budu ustrajni u svom odvažnom "DA".

 

/Ivan Pavao II./