 |
| Kapucinski samostan, Osijek |
Gospodin naš Isus Krist kao središte franjevačko-kapucinske jednostavnosti i duhovnosti vrlo je važan i u svakodnevnom životu redovnika, koji su ostavili ovaj svijet, pošli za Kristom, njemu se prepustili, njemu povjerovali, a on im kao nagradu usađuje klicu poziva, jedno sjeme koje raste i razvija se iz klice u stablo, a svako stablo donosi plodove. Takav je i život redovnika, oni su stablo, a Krist je njihov sijač.
Franjin život bio je prožet ljubavlju, iako ga je njegov otac odbacio, nije prestao voljeti Boga i zadržati ga u svome životu. Takvi su i redovnici, iako svijet misli sa su nepotrebni u današnjem društvu, oni ne padaju pred time, već mole za njih i za čitav svijet. Franjo, kao i ja, dugo je tragao za smislom svoga života, rođen je u bogataškoj obitelji, no, novac i blago nisu ga učinili sretnim.
Živeći, moleći, radeći i razgovarajući s braćom kapucinima u samostanu shvatio sam da ovi jednostavni ljudi ne mare brigu za materijalno već smatraju da su novac, pohlepa, bogatstvo ovoga svijeta samo prašina na cesti koja nema nikakvo značenje, tu prašinu vjetar raznosi po svijetu. Isto tako novac i bogatstvo pretpostavljaju ljudima veliki kamen o koji se spotiču te tako padaju u ropstvo zla. Materijalno nam ništa ne znači, ništa nam ne donosi. Ali ostaje duh. Duh vjere. To je radost ovoga svijeta, ovog poniznog služenja u ljubavi prema Gospodinu.
 |
| Franjevci kapucini (OFMCap) |
Zahvalan sam Bogu i braći kapucinima što su mi omogućili da neko vrijeme provedem s njima; da dijelim njihovu molitvenu i radnu svakodnevicu. Tako su mi omogućili da budem i ja - barem na kratko - dio jedne redovničke zajednice koja dijeli isto mišljenje kao i ja.
Redovnički život pruža nam toliko velike mogućnosti, da često puta toga nismo toliko ni svjesni. Iako u ovom svijetu trpim zbog svoga mladenačkog traženja i odabira životnog poziva, te strpljivo nosim svoj križ poput Krista, nisam pao pod svjetovno okrilje, već svakoga dana kroz euharistiju, želim se što više približiti Kristu. Ovih nekoliko dana provedenih u samostanu nikad neću zaboraviti, jer sam s braćom kapucinima spoznao da smisao života nije u traženju požuda tijela i užitaka, već u traženju Boga. Spoznao sam da u svakom trenutku treba živjeti Kristovo evanđelje, te doista istinski živjeti svoju vjeru, vjeru Crkve u kojoj smo kršteni.
Čemu težiti ovome svijetu, ako od njega ništa ne dobivamo. Redovnici zaista žive Kristovo evanđelje, te služe Bogu s velikom poniznošću.
"Tko prizna mene pred ljudima, njega će i Sin Čovječji priznati pred Božjim anđelima." Lk 12,8
Matija Kancijan
Nema komentara:
Objavi komentar